20 do asa
30.12.2015., srijeda
Čestitka
Da, to je ta, rukom ispisana i poštom poslana - čestitka :)) Odmah po dobitku ( osjećaj neopisive sreće) poželio sam to pokazati, napisati, pohvaliti se, ma sve!! Vremena nije baš bilo. Tebi Book od srca želim sve najbolje, kao i tvojoj obitelji. Kod Durice sam već opisao sve otprilike, tako da neću duljiti. Čestitka je izazvala stvarno jedan poseban osjećaj, sreće, radosti i vjere. Hvala ti na tome blogerice ljudino ! Svim blogericama i blogerima svako dobro u Novoj godini, zdravlja prije svega, sreće, ljubavi, snage i vjere želim!! Uz jednu čestitku iz malog sandučića  PS...Book, i onaj bon stvarno nije bio potreban, ali Ficho ti zahvaljuje od srca.Jedva čeka da nešto izabere :)) Hvala još jednom.Poruku imaš kod Durice u komentaru:) Oznake: čestitka, nova godina |
- 14:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
02.01.2014., četvrtak
Tako mlada, a već zajebana
|
Bilo bi lakše krivit Godinu, ili nešto. Znamo reći da je Godina ovakva, onakva, znamo pljuvat po Godini, nadati se da će biti bolja. Jel Godina kriva za nešto, ili je ipak netko drugi kriv? Jel Godina zaslužna za nešto dobro? E da mi je upoznat tu Godinu. Da joj stisnem ruku i da se upoznamo. Da je pitam nešto i saznam od nje. Kako izgleda, s čim se bavi? Možda je ljepša, bolja od one Vlaste. Vlasta i Godina nekad su bile bolje frendice, poštivale su se. Zajedno su živjele, Vlasta je pomagala Godini, i obrnuto. Trajalo je to godinama, sve dok se Vlasta nije promijenila. Počela se čudno ponašati. Ništa joj nije više bilo važno, osim nje same. Kako i zašto se to dogodilo ne znam. Znam samo da su odjednom svi uživali biti oko Vlaste, družit se s njom, biti oko nje, pa i na njoj. Svima je postalo važno biti na Vlasti. Tako je Vlasta postala kurva, i zaboravila na sve. ************************************************************************** Vole ljudi raditi planove za Godinu Novu, ne onu Staru. Što će, kako će, sad kad je Nova. Od sada ću to i to, neću ono i ono. Ja ne planiram niti volim planirati. Imam neke želje, al nije vezano sa Godinom, jer nju ne poznajem, a i planovi znaju biti totalni promašaj i uopće nepotrebni. Kako uopće možemo planirati, dobro, možemo planirati, ali onda samo možemo dobiti i razočarenje. Idemo polako, pa ćemo vidjeti što Godina nosi. Jer nije njoj lako. Ja neću planirati ali napravio bih rezime Godine Stare. Dakle 2013. pamtiti ću po većoj količini stresa.Početak je bio standardni za ovo podneblje, gašenje firme, gubitak posla, kredit treba plaćati, i onaj manji koji je dignut zbog dugova ovog velikog. Sada je bila razlika od proteklih Godina jer se sada ovo meni događalo. Imao sam sreće jer sam pod mus odmah našao drugi posao (nisam mogao čekati ni dana, jer banka ne čeka) i prihvatio ono što se našlo. Na novom poslu bilo je bajno i od prvog dana tražio sam novi, naravno traženje je trajalo cijelu Godinu. I dok sam tu radio u samom početku izgubio sam 13 kg, koje sam marljivo skupljao svih proteklih Godina. Slučajno ili ne baš 13kg u 2013. Mnogi koji me nisu viđali svakodnevno naravno da su me ispitivali ; jesi li bolestan ? što ti je ? jesi mjerio šećer ? jel sve u redu? Moram priznat da mi je i to bila sol na ranu, teško ti je ,puno toga se promijenilo, bilo je teških dana i to znaš, ali ne da ti se baš svakome objašnjavat. Sretan što imaš posao a opet tako nesretan zbog svega što se dogodilo. Da kojim slučajem ipak ta 2013. nije pri samom svom kraju ipak donijela taj poziv kojim sam se izvadio iz živog blata, jer ja sam se osjećao tako (mada to može biti samo do mene), ali kad osjetite da tu ne spadate, da to nije to ,onda pokušavate i borite se, jer stvarno je život u pitanju. Već sam se bojao što ako se nastavi to gubljenje kilaže, počne padat imunitet, stres se povećava i postajete ugroženi. Znao sam se odmah sjetit onih ljudi kad vidite da se bore s nekom bolešću. U njima sam znao vidjet neku novu snagu ,za koju nisu znali ni sami, a to je ono kad se bojite za život. Ja sam znao mislit za sebe da ja to nemam, ali vidim da to svaki čovjek dobije, onda kada mu zatreba. Znao sam se sjetiti i onih ljudi koji imaju teško bolesnu djecu, i pitat se odkud im ta snaga za borbu i ljubav koju imaju. Al onda se sjetim da je to ta snaga. To je ista ta snaga, za život. Sad mi je lakše, znam da imamo tu snagu svi. Lakše mi je puno na novom poslu, gdje sam počeo u 11.mjesecu 2013. Do kraja Godine sam vratio 4 kile. Dvije kile u samom startu i dvije za Božić i Novu Godinu. Dok neki imaju trenutni cilj ići na dijetu, moja je želja suprotna. Ja idem na anti dijetu ili kak bi to već nazvali (ne znam jel ima koja druga riječ za to). Treba vratiti još 9 kg, pa da imam zalihe za budućnost. Zato ne pljujte po škembama, to su nam zalihe za budućnost, nije to bezveze. Budite ponosni na svoje trbuhe, malo sala, jer bucmasto je simpa. Lako smršavite, samo se preselite u Hrvatsku, a ako već jeste u Hrvatskoj, nemojte ni poželjeti smršaviti, jer moglo bi vam se ostvariti. Zato ostanite bucmasti! *************************************************************** Kako su bili dani darivanja, pa bi bilo u redu poklanjati, tako i ja želim nešto pokloniti ljudima koji vole Vlastu. Zato poklanjam svima koji su na Vlasti i onima koji bi tek htjeli upoznat Vlastu jedan skromni poklon od srca.....  Darujem vam malo veće škare ,jer po nama rezuckate pomalo, pa evo vam malo veće škare da konačno zarežete tamo di treba malo veći rez. Čisto sumnjam da i svoju živicu sami režete, jer po vama bi živica izgledala napola zerezana a jedan dio bi stršao u zrak. Jer tako vi režete, jedan dio (nas ) režete i kratite a jedan dio strši neodrezan(vi prekrasni ljudi na Vlasti). Stvarno stršite! Dajte malo, počnite malo po svom aparatu, po svojim plaćama, kakve brojne Županije, agencije, čelnici, zamjenici čelnika, zammjenici zamnjenika pomoćnika donačelnika i slične pizdarije. A vama dragi ljudi koji niste na Vlasti, koji ste izrezani ,izrezuckani i stegnuti, koji dobivate razne opomene jer ste nesposobni kao i ja sam, jer takav je zaključak : tko nam kriv što smo nesposobni!, želim stvarno svu sreću i zdravlje da preživite ovo. Kad vam poželim sreću pod time mislim i na zdravlje, i kad vam to poželim znajte da je to zaista tako i nikako drugačije ! Stvarno vam to želim! ******************************************************************* E da , da se vratim na naslov. Nova je počela savim dobro. Prešaltala se Godina, al moj auto neće prešaltati. Baš je dobro prvo čestitati Novu Godinu svom automehaničaru! Ne mojte se ničega bojati, ja se stalno bojim da mi neke ne rikne od aparata u kući ili auto. Što ako nešto rikne? Kako ću popraviti? I evi mi sad. Više se ničega ne bojim u Novoj ! A imam i prijatelja koji ima prijatelja, pa onda uvijek nekak to riješimo. Rabat, popust i tak dalje. Sretno vam svima! ******************************************************************** Joj, nikad kraja ovom postu ,u stvari nije o ničemu, eto tak ,čisto iz želje za pisanjem, ne zamjerite ! I htio bih još ovima kaj "strše" poželjeti jednu glazbenu želju, jer mi se čini da postoje dvije paralelne države. Ova njihova je ko u bajci, al su sigurni. Pojeli bi im mi te kuće od čokolade, al smo se i toga odrekli pa su zasad na sigurnom....... Oznake: nova godina, vlast. Hrvatska |
- 12:02 - Komentari (14) - Isprintaj - #
01.01.2014., srijeda
Živili, pivili, ševili !!
|
Pojeli, popili, ispratili, dočekali !! Neka smo. Ode 2013.,neka. Već joj je i vrijeme bilo. Sretnoooooo!!!!!!!!!!!!!!!!                   I sad idemo spat ! Oznake: nova godina |
- 01:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #
29.12.2013., nedjelja
Šetnja između obilnih zalogaja
|
Ovih dana je bilo šetnje od stola do stola. Ja se ne bunim, ionak moram vratiti koju kilu pa ne trebam pazit. Ali dođe želja malo i prošetat između tih obroka, pogotovo ako je sunčano kao jučer.....  ...i priroda je nekako živnula, kao da je uzletila.....  ..odlučili smo krenut u šumu, mirna i lagana šetnja...ali, iako smo pratili znakove.....  ...uspjeli smo nekako otići predaleko, u nepoznate dijelove...odjednom su se počele dešavati čudne stvari...putevi kojim smo došli počeli su se zatvarati, kao da nas želi zarobiti....  ..odmah nakon toga učinilo nam se da čujemo neki ritam bubnjeva u daljini i počeo je neki hipnotizirajući ples.....  ...sa svih strana počeli su pozivi na druženje, ples....  ...samo smo promatrali, ne vjerujući kakva je to predstava, ali već smo pomalo bili i omamljeni...nismo više znali jel se to dešava ili haluciniramo.... ...vidimo i drveće koje uživa u plesu i ljubavi.....ples oko štange....  ...zagrljeni...zagrljeni...  ...bilo je svakakvih poziva da se pridružimo....  ....ali kao da smo od početka znali da je to samo predstava za odvraćanje pozornosti za ono što se sprema.....iza naših leđa počele su se pojavljivat svakave prikaze....   ...već smo trčeći tražili izlaz, ali bio nam je otežan bijeg, opanost na svakom koraku...paaazziiiiiiiii.....  ...i dalje smo nilazili na svakojake prikaze.....    ...sve skupa je to već bilo previše zastrašujuće..i čupavo.....  ...cijela šuma protiv nas...kao da se cijela ispreplela, ne bi li nas zaustavila....  ...bježeći i tražeći izlaz prošli smo i kroz neki drevni(drveni) grad....ali nismo zastali....  ...izgleda da smo ipak pošteđeni .....ovaj put....ipak je šuma otvorila jedan prolaz....valjda je shvatila da joj ne želimo nauditi...samo šećemo....  ..uf...još smo i vani valjda od straha vidjeli neke čudne znakove....kao što je biljka ljudožderka......  ....nekakve opasne strelice.....  ..i nekakvo neispeglano opasno drvo......  ..nekako smo se dohvatili asfalta....   A bili smo već i gladni. Čovjek ogladni nakon ovakve šetnje. Vraćamo se opet za stolove. Trebat će to sve pojest, popit. Vele ima klope kao za Božić. A di je još i Nova godina. Dobar tek svima ! I sretna Nova 2014. ! Puno sreće, zdravlja i bezopasne šetnje ! A mi, ne znam kad ćemo opet u šetnju. Ove godine možda više i ne. Oznake: nova godina, jelo, piće, šetnja |
- 17:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #
21.12.2013., subota
Jednosmjerne čestitke
|
Ima čestitki koje ja zovem dvosmjerne. To su one koje su nekad postojale, koje izumiru. Bile su nekako radosne, lijepe, optimistične. Skoro svaka kuća bi ih dobivala oko Božića.  Tada je i pošta bila jaka firma ,bilo je dvosmjernih pošiljki. I tada je to nekima bilo preskupo, slati preko 10 čestitki, ali za to se odvojilo unaprijed. I sjećam se tog osjećaja otvaranja pisma ,tko je poslao, što piše, kakva je markica. To ne znaju današnja djeca, niti će znati. Al nikad se ne zna, možda opet zaživi taj način čestitanja, onak iz gušta. Jer ja mislim da je iskrenije i vrijednije kad se čestita na ovaj način. Lakše je poslat sms, zapravo je u većini i besplatan, a čestitku treba ići kupiti, zalijepiti marku i još ubacit u poštanski sandučić. Al vremena se mijenjaju. Neki kažu na bolje, a ja kažem na gore. Ljudi se sve više udaljavaju jedni od drugih, borba za egzistenciju oduzima puno vremena, novac sve manje vrijedi, a mi još uvijek smatramo da živimo bolje i ljepše od prijašnje generacije. Jer oni nisu imali tablet, ovi prije nisu imali laptop, ovi prije njih nisu imali mobitel, ovi prije njih telefon, ovi prije njih tv, ovi prije njih nisu imali struje i tako dalje. Znači nama je kao najbolje ,al nismo li mi promašen slučaj za one iz budućnosti po tome što mi putujemo autima i ostalim prijevoznim sredstvima, a oni će teleportacijom, npr. Da li je meni falio mobitel u doba kad ga uopće nije bilo? Nije mi falio. Da li bi mi sad falio da mi ga netko oduzme? Pa bi. Hoću samo reći da koliko god tehnologija napredovala i pomagala, toliko i udaljava ljude jedne od drugih. Da li je tehnologija tu da nam pomogne ili da se na nama zarađuje? O tome bi se dalo raspravljat. Da se vratim na čestitke. Po ovome kako se sve manje toga šalje ,pošta nam uskoro neće ni trebati. Tako će jedna snažna i važna(nekad) firma otići u zaborav, kao i mnoge takve do sada. Ali ipak mi se čini da pošta kod nas i dalje uspješno radi ,jer ima jako puno jednosmjernih čestitki. To su vam ovakve od prilike.....    Tako ovih dana ,ali i inače, pošta ima posla. Nema dvosmjernih čestitki, ali ima jednosmjernih. Ovo nije kukajući post, jer to je tako, to su ta vremena i treba se s tim pomirit. Pa tko nam je kriv na tim čestitkama? Pa jel smo razmaženi, mi bi sve htjeli. Osim da nismo gladni i žedni ,mi bi još televizor, telefon ,internet ,pa bi da nam dijete u vrtić, pa bi htjeli i krov nad glavom vlastiti. Jel možemo bez telefona- možemo, jel možemo bez tv-a- možemo, jel nam dijete mora ić u vrtić- ne mora. vodit ćemo ga sa sobom na posao, ako radimo. Jel možete vi političke lopine bez našeg maltretiranja, bez konstantnog vođenja ove zemlje u propast ,jel možete bez pohlepe--mislim da ne možete. Želim sretnu Novu godinu svima koji su ostali bez posla, svima koji ne mogu naći posao. svima koji rade a ne primaju plaću, svima kojima će možda ovih dana isključiti neku od komunalija zbog dugova. Bit će bolje, kažu uvijek. Pa nadajmo se ,nada umire posljednja. Želim vam što više ovih dvosmjernih čestitki, a što manje ovih jednosmjernih. Kad već država putuje u jednom smjeru ,nek bar čestitke putuju u više smjerova. Dao nam Bog zdravlja, jebo tehnologiju! Evo vratih se jer sam žurio s postom pa da napišem još nešto. Upravo sam uspio ispregovarati da mi još ne isključe internet, pa da napišem i PS- koji je bio neizostavna stvar u pismu, a znao je taj PS pokazati mnogo važnih poruka. PS..... ja ću taj prostor iskoristiti za sjetno prisjećanje nekih igara iz dječjeg života.Htio bih reći da ne živim u prošlosti ,niti u budućnosti. Živim isključivo u sadašnjosti ,i smatram da je to ispravno. Živjeti ovdje i sada. Ali ponekad mi se čini da mi nije mjesto tu ,nego u nekom drugom vremenu. Zaista ne robujem tehnologiji ,niti bih to htio. Ona je uvijek činila razlike među ljudima ,a to čini i sada, među klincima u školama, vrtićima, jer ne mogu si svi priuštiti svašta. A o tome ne trebam ni pisati, mislim da svi znate kako to utječe na dijete. Dakle, svijet je bio drugačiji uz igru skrivača, ljepljive babe, pikulanja, tapkanja sličicama, gumi-gumija, care-care, krokodile-krokodile, raznih sportova i kuhanja sa blatom..... Oznake: čestitka, nova godina |
- 10:53 - Komentari (9) - Isprintaj - #
19.12.2013., četvrtak
Sanaderoff(ka)
|
Nekako u novije vrijeme često spominjane riječi su zatvor, pritvor, suđenje. Pitam se kakav je život ljudi u zatvoru, jer kod nas se često priča da su loši uvjeti. S druge strane od nekih ljudi sam čuo da mnogi preko zime žele namjerno završiti u zatvoru. Tako mi je jednom pričao jedan poznanik da je i on planirano preko zime završio u zatvoru, jer se nije imao gdje i kako grijati. I rekao je da mu nije uopće loše, na teret državi, toplo, ima klope. Mene zanima, jer ako je običnim ljudima ok u zatvoru, kako je onda ovim "neobičnim" ljudima, mislim na političare!?. Imaju li oni neke veće pogodnosti ili status, u odnosu na neke? Jesu li u zatvoru svi jednaki, kad već nisu u državi? To nam može potvrditi netko tko je bio, jer ja još nisam. Već mjesecima pokušavam nekako doći do veze, kako bih dospio u zatvor, mislim u posjetu nekome. Na pamet mi je palo da bi bilo najbolje onda doći u posjet Sanaderu, recimo. I ja sam tražio i istraživao. Uspio sam preko prijatelja doći do njegovog prijatelja, čiji prijatelj je čuvar u zatvoru gdje je Sanader. Rekli su mi da mogu na par minuta doći u posjetu kad se ukaže prilika. I dočekao sam tu priliku. Evo me konačno u zatvoru. Čuvar me vodi kroz neki hodnik, sa lijeve i desne strane su čelije ,i ne izgledaju baš najbolje. Nije baš ugodno ,čini mi se. A onda neke stepenice ,i spuštamo se kat niže, prolazimo kraj prostorije sa spravama za vježbu, tamo tv imaju. internet, nisam pitao za bazen ,al ne bih se čudio da ima i to. Tu su čelije sasvim druga priča. Dolazimo do sobe gdje je Sanader ,ne mogu to nazvati čelijom, jer ne izgleda tako. Pozdravljamo se, upita me tko sam ja? Nije mi se dalo objašnjavat ,tko sam i što sam ,i kako i zašto sam tu. Rekao sam mu samo da sam jedan od poznatijih blogera i da pišem o hrvatskim zatvorima (naravno da sam lagao ovo za poznatijeg blogera, ali znam da on voli reklamu, pa me neće izbacit). Rekao sam mu da sam došao provjeriti jel on stvarno guli u zatvoru ili se zajebava. Da li vi odmarate u zatvoru ili nešto radite......  Nasmije se on i pozove me da pogledam nešto u čošku....  Evo vidiš, kaže on. Vidiš li ovo ,radi se tu. Meni niš jasno, što vam je to? Neki stari kartoni, ploča i neka crna vreća u kutu!? To ti je dokaz da se radi u zatvoru i to punom parom-kaže on, pa doda : a kad si već spomenuo crne vreće, to mi je fetiš ,volim crnu boju, a moj prijatelj Beba nema crne kutije, pa sam ga zamolio da donosi crne vreće. Odmakne on kartone ,i pokaže bačve.  To je moj novi biznis ,radit ću novi brand-veli on. Ne razumijem, odkud vam to i kakav novi brand? Pa svi znaju da imam jako dobrih prijatelja koji imaju puno mandarina ,i ti moji prijatelji donose mi robu, a ja proizvodim.  Što proizvodite ,sok od mandarine?Rakiju možda ,neku mandarinovaču? Ha ha, malo bolje od toga ,pa brand mora imati zvučno ime ,a ja mislim ostvariti ponovo carstvo koje sam gradio jednom preko slika u Austriji. Bit će to vodka, jesi čuo za najbolju vodku, smirnoff?  Jesam. Ova moja će se zvati sanaderoff !Di ćeš zvučnijeg imena od toga, pa mene zna cijeli svijet. Istina, tu ste u pravu. Nego ,što si ti ono rekao ,pišeš neki blog?-pita on mene. Pa tko uopće čita taj blog ,blog te video? Čitaju ,kako ne čitaju, pa blog te video ,naše riječi stižu i u Montevideo-kažem mu ja....  I tako sam se uvjerio da ipak Sanader guli u zatvoru.....    Bližio se kraj mog posjeta, pa sam mu još samo pokušao reći : e moj Ivo, da nas nisi toliko ogulio, mogli smo danas biti ko švicarci.....  On je imao u ruci štap za miješanje mandarina ,i pit me :ha ,što si rekao, nisam čuo ? Nema veze Ivo ,samo ti radi ,guli ,idem ja ,moram ić. Vratim se kući i vidim na prozoru pšenicu....  Ako je po onoj staroj poslovici ,bar će po tome biti bolja ova sljedeća godina. Oznake: zatvor, vodka, nova godina |
