Before Sunset...

Počela sam pisati jedan jako optimističan post, post o ljubavi, post o sreći... Jedva sam čekala da ga objavim jer sam tako htjela taj optimizam podijeliti sa svima koji čitaju ovaj blog...


Ali, samo jedan onaj uobičajeni večernji razgovor sa dragim sve je promijenio... Počelo je lijepo... Dok se nije sama od sebe nametnula priča o našoj budućnosti. Bila sam sva sretna što mu mogu reći, iako već dugo nismo pričali o tome, kako često razmišljam o svom odlasku tamo, kako na napuštanje svog grada više ne gledam tako tragično jer me tamo čeka on....
Ali on je i dalje bio pesimističan dok sam ga ja uvjeravala kako će sve biti u redu. To je opravdao mišljenjem kako ja nisam dovoljno samostalna za tako nešto... A tu je donekle imao pravo. Normalno, nisam navikla ništa raditi sama, uvijek sam imala oko sebe ljude koji su mi u svemu pomagali, ali ojačala me naša ljubav i stvarno sam osjetila da se mogu promijeniti jer to ionako dođe kad tad u životu.
Ali on je i dalje nastavljao svoju priču, bez imalo vjere u mene i u nas... I htjedoh mu potkrijepiti svoje mišljenje time što ću mu pokazati da je važna samo naša ljubav, da se sve ostalo može riješiti.
I postavila sam mu pitanje: Jesi ti siguran da se tvoji osjećaji prema meni neće promijeniti?
Očekivala sam da će reći da, tako da mogu nastaviti započetu misao i reći kako ja jesam. Po prvi put u životu bila sam sigurna da se ništa neće promijeniti! Moji osjećaji nikad nisu bili stalni, uvijek je sve kod mene bilo upitno, uvijek, dok nisam njega upoznala. Tek tada sam počela vjerovati u ono da prava ljubav traje zauvijek...
A što me dočekalo s druge strane?
Muk.
Prokleti muk.
Nije mi ostalo snage za ništa drugo nego poklopiti.
I odjednom mi je sve izgubilo smisao...
I shvatila sam kako se ono što gradiš toliko vremena može srušiti u jednoj noći...
Nije da se ne mogu više boriti...
Sada to jednostavno više ne želim.
Mogu biti jaka za oboje, mogu vjerovati za oboje.
Ali ne mogu voljeti za oboje.
Nek nastavi svoj život bez mene, vidim da mu to neće tako teško pasti...
U prave stvari u životu jednostavno uvijek moraš biti siguran.
Inače to nije to.
Muk.