Da, da, znam čitavu vječnost nisam pisala... NIje da nisam imala inspiracije niti da nije bilo nekih događanja o kojima bi mogla pisati, ali jednostavno sam upala u neku emocionalnu krizu, kad mi se nije dalo ni pisati, ne znam stalno neki problemi, učenje itd. Al evo me sad opet :) |
Danas baš nemam nešto pametno za napisati pa eto - stavljam malo slika čisto da više ne gledam onaj post svaki put kad otvorim blog. Samo me podsjeća na ono o čemu sad ne želim razmišljati. |
Prvo, žao mi je što nemam vremena ostavljati komentare, ali znajte svi da vas čitam :) Evo, moram na brzinu napisati ovaj post jer znam da ću poluditi ako ga ne napišem... |
I ne, nije mu vrag dao mira dok nije pročitao blog! Blue Glitter Framed Heart Glitters |
Bolan dan... |
Dan je prošao kao u većini krajeva oblačno, pomalo kišno, otužno... To vrijeme baš uništava raspoloženje u potpunosti. Jedina svijetla točka dana je što mi je plan uspio, uspjela sam malo uzdrmati dragog i postići da se i ja malo osjećam važno. Ipak se isplati malo ga držati na tankom ledu, odmah postaje bolji... |
Dok sam pisala jedan komentar, sjetila sam se svoje priče iz davne prošlosti, ali koja je usprkos svemu bila veliki dio mog života... Sjetila sam se pitanja na koja nisam nikad dobila odgovore, a proganjala su me godinama, pa čak ni sad ne mogu reći da ne bi htjela znati, al samo znati, bez ikakvih osjećaja, bez ičega, je li me ikad volio... Ali to je gotovo, ja jednostavno te odgovore nikad neću dobiti. Naša ljubav je kao bila intenzivna, trajala je godinama a završila u trenutku, bez ijedne pametne riječi, bez ijednog objašnjenja, završila je jednim stiskom ruke... Govorio je da me voli, nikad neću zaboraviti neke njegove riječi, nikad neću zaboraviti koliko je toga napravio zbog mene... Koliko je nade bilo u njegovom glasu, koliko ljubavi dok me zvao svaku večer... A onda je bez riječi otišao drugoj... Sada s njom ima obitelj, a ja se i dalje ponekad pitam kako nešto takvo može završiti u trenutku. Dugo sam patila, dugo sam ga voljela i nakon toga... Sada mogu reći da su jedni drugi osjećaji zauvijek istjerali iz mene one... Ali ne mogu da se ne pitam... Nekad mi dođe samo da ga nazovem i pitam je li sve što je ikada rekao bila laž, ili je jednostavno poželio naći nekoga tko će uz njega uvijek biti, tko mu može pružiti ljubav kad sam ja daleko. Nekad mislim, možda me jest volio, možda je samo bio previše usamljen da bi me čekao, možda je shvatio da je nekad bolje uzeti ponuđeno nego se truditi oko nečega.. A možda ja krivo mislim, možda me samo izigrao i možda je čitavo to vrijeme svaka njegova riječ bila laž... |
Napokon je bio tu.... Došao je vlakom u petak nešto poslije ponoći. Obećala sam mu da ću mu skočiti u zagrljaj, ali od torbi koje je nosio nisam mogla, no usprkos tome zagrlila sam ga tako jako da mislim da je shvatio koliko mi je falio svo ovo vrijeme. Jednostavno se nismo mogli pomaknuti s mjesta jer se nismo mogli prestati grliti. Bilo je tako predivno čuti mu glas uživo nakon toliko vremena... Mrzim taj osjećaj, mrzim što se iznenadim svaki put kad mu čujem glas jer je preko telefona skroz drukčiji. Ne želim da ovo bude krivo shvaćeno, ne mrzim njegov glas nego mrzim to što zaboravljam kako uistinu zvuči... Te noći gotovo da i nismo spavali. Nisam ni planirala spavati dok je on tu, mislila sa živjet ću na kavama, a spavat ću kad ne bude tu. Nažalost, to je većina vremena. Znala sam da je došao samo na jedan dan i htjela sam taj dan iskoristiti u potpunosti... Pa recimo da ga i jesmo iskoristili. Nismo se zamarali nekim nepotrebnim stvarima, nismo se odvajali jedno od drugog... Ali opet u jednom trenutku nisam mogla da ga ne pitam za nešto što sam primjetila u zadnje vrijeme. Onih dana prije nego što je trebao doći, ustvari, bolje reći zadnjih mjesec dana kako se nismo vidjeli, primjetila se neka hladnoća u njegovom ponašanju. Jedva da se i javljao, mislim, znam ja da on ima svoga posla, ali nekad sam tako očajno čekala njegov poziv da sam i samu sebe mrzila. I sad sam ga, kad je bio tu, pitala: Jel tako da me u zadnje vrijeme nisi baš volio kao prije? Očekivala sam da će smiriti riječima da nije tako, ali progovorio je tek nakon nekog vremena šutnje i rekao da on to ne bi tako opisao nego je recimo možda zaboravio koliko mu značim. I te su riječi ostavile baš veliki trag u meni i probudile strah. Znam da smo daleko i da je jako teško ovako zadržati osjećaje u potpunosti, ali ja sam to uspjela, kod mene se ama baš ništa nije promijenilo, dok je on dao jasnu naznaku da se kod njega nešto mijenja kad se ne vidimo neke vrijeme. I bojim se što će biti ako se dogodi da se opet ne vidimo tao dugo... Hoće me i dalje voljeti ili će mu sve ovo dosaditi? Mislim da me to ne bi iskomiralo, to bi me ubilo... Jer ovo za mene nije obična veza, nisu ovo obični osjećaji kakvih je bilo već puno, ovo je nešto stvarno posebno... I znam da i on tako misli kad je tu, ali ni ne želim pomišljati na to kako razmišlja dok je tamo. Uvijek se nastojimo viđati što je češće moguće, ali opet, između nas je prevelika udaljenost da bi to radili često. Nekad jednostavno ne možemo... I ne želim biti tako naivna i vjerovati da je ovo bilo zadnji put. Morat će se ovo sve ponoviti još puno puta prije nego što dođemo do željenog nam cilja. |
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv