subota, 29.03.2008. ♥

♥ Nešto kratko...

Možda bi bio red da napišem nešto dugačko, jer toliko je vremena prošlo otkad sam zadnji put pisala... Ali prisiljena sam napisati nešto ukratko jer se moram ići spremati. Još malo idem van, svi su uglavnom već spremni, a meni je baš sad puhnilo da želim pisati... Opet je ovo jedan od onih usamljenih dana... Opet ljudi samo ulaze i izlaze i mog života, ni ne okrećući se da vide što su iza sebe ostavili...Opet...Ali svaki put se ponovi ista priča... Pa postoje li više oni prijatelji kojima je stalo... Da, moj dragi, ujedno i moj prijatelj... Njemu je stalo, ali on je sada tako daleko... Nekad mi je dovoljno što to znam, nekad... Ali nekad, kao sad, mi tako treba zagrljaj, treba mi nečija blizina...
Onima koji su govorili da su za mene tu u svako doba dana, da ih zovem u svako doba dana, sada je isključen mobitel... A i kad im je uključen nemaju vremena...Kako ironično...
NIšta idem se sad polako spremati, nadajući se da će bar iz ovog izlaska izaći nešto dobro, ali čisto sumnjam, već dugo nije...

♥ 18:53 ♥ komentari (5) ♥ printNešto kratko...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.