Motion
nedjelja, 31.03.2019.
sloboda
sitan kovani novac
i let,
prije tebe bilo je mnogo mjesta
sada je ostalo samo jedno
jutarnji povjetarac stigao je preko vrha planine
falila joj je toplina njegovog tijela
nedjelja, 24.03.2019.
Napravi nešto za mene
obećao si mi pjesmu
koja se složi u avion od papira
obećao si mi psa
koji ne pušta dlake i koji spava u mom krilu
obećao si mi da neću odustati od sađenja marelica
i da će jesenas mogranji visiti u mom vrtu
obećao si mi latice od gline
krila ptica koje se penju uz serpentine
i sve što nije ljubav, da će se pretvoriti u kamen na začelju kolone
napravi nešto za mene
u gluho doba noći došao si probuditi tijelo
da vidiš kako sanjam, da vidiš kako me nema
u gluho doba noći nastavila sam disanje
ti si već sve znao o zalogajima vječnosti
ja sam znala da sam san jela sa zvijezda
da se miris cimeta podjednako skriva
u keksu i dragom mirisu iz bočice rimskog carstva
namjestila sam udove tako da ne osjetim bol
i zaspala ponovo
nedjelja, 17.03.2019.
promjena
promjenila sam se s tobom
gledala zalazeće sunce satima
a izlaske izvodila poput zlatnog retrivera
prepuštena, i bez zaštite, nisam se nikad pokajala
mogla bih napisati trosatnu priču, ili trodnevnu mini seriju
o našim pomamnim dogodovštinama
došla sam potpuno spremna po to iskustvo
u kasnu ponoć, ponavljala, milo moje
sada dani slobodniji idu kraju
zgrade postaju zadnje mjesto na svijetu
gdje te želim
gurajući dolje pogled, kao trenje drveta
nanosim piljevinu u blizine pokušaja
poput preživljavanja koje tražim
danima daleko
nedjelja, 10.03.2019.
leđa vjetru
sad okrećem leđa vjetru
u sumrak i u zoru, iste baklje istim se pale
leđa vjetru, lice tebi
u tom gradu zidovi su sasvim jasni, i vrata
stakla su puna oblaka i sunca
u tom gradu kristali suza padaju ko pjene
nebo je hladno
a za umotane bokove spremaju se izleti u tuđe zavičaje
da vinci nosi masku na licu
toči se kriještanje morskih galebova u kaleže milodara
neće izdržati glasovi ako zaronimo glave u njedra
u tom gradu, naprijed-nazad, nazad-naprijed
dvostruko bježim, bilježeći se u magičnim, glazbenim kutijama
sežem do dna po kojem plima sliježe ramenima
nedjelja, 03.03.2019.
vrh o suzani
imala je smisao za humor
to je bio bijeg, ali i smijeh, gledajući još u nedavnu
prošlost, u nedavne galerije, obgrljenog onog što je našla
od neba prema dolje, nikada nije htjela otići
tresla sam se od želje, bio je vrlo nježan
samnom, ja nisam, stiskala sam ga svom snagom
zarivala nokte i zube
sisala
i dalje je ostajao nježan, ali jak, ali jak, ali jak
bili smo uvučeni u vrtlog tog naručja
izgubljeni, blizu uzbudljive smrti
blizu nestanka
svijetlost lampe je naše plohe usmjeravala
prema zidovima, bili smo u ozračju tih neizbježnih
utrkivanja
s valovima, s mesom, s obezglavljenim paravanima
noći
sa satovima koji su visili po svemiru
sazviježđe u meni, par tampona u tvojoj glavi
o tome koliko si ti moja prehrambena navika
o pritiscima po lubanji, kosi,
u ustima punim sline, tvoja boja grča
vidici vinovitih stabala oko naših prozora
sjećam se i sofe na kojoj je sve počelo
i okretaja nogu, ruku, lica, i gutljaja nečeg toplog
što je mirisalo po tvom brežuljku želje
znao je koliko čekati
i onda pustiti, zamračiti i bljesnuti
bio je ono tko jesam
jedan sat predaha ne bi bio na odmet
reći koliko smo rutinski obavljali svoje
dragocjene i neobične poklone
razumijevši se, preko riječi i pogleda
mnogo dublje i lovnije
daleko bi bilo važnije od bilo čega
u tom času
