sad okrećem leđa vjetru
u sumrak i u zoru, iste baklje istim se pale
leđa vjetru, lice tebi
u tom gradu zidovi su sasvim jasni, i vrata
stakla su puna oblaka i sunca
u tom gradu kristali suza padaju ko pjene
nebo je hladno
a za umotane bokove spremaju se izleti u tuđe zavičaje
da vinci nosi masku na licu
toči se kriještanje morskih galebova u kaleže milodara
neće izdržati glasovi ako zaronimo glave u njedra
u tom gradu, naprijed-nazad, nazad-naprijed
dvostruko bježim, bilježeći se u magičnim, glazbenim kutijama
sežem do dna po kojem plima sliježe ramenima
Post je objavljen 10.03.2019. u 10:41 sati.