imala je smisao za humor
to je bio bijeg, ali i smijeh, gledajući još u nedavnu
prošlost, u nedavne galerije, obgrljenog onog što je našla
od neba prema dolje, nikada nije htjela otići
tresla sam se od želje, bio je vrlo nježan
samnom, ja nisam, stiskala sam ga svom snagom
zarivala nokte i zube
sisala
i dalje je ostajao nježan, ali jak, ali jak, ali jak
bili smo uvučeni u vrtlog tog naručja
izgubljeni, blizu uzbudljive smrti
blizu nestanka
svijetlost lampe je naše plohe usmjeravala
prema zidovima, bili smo u ozračju tih neizbježnih
utrkivanja
s valovima, s mesom, s obezglavljenim paravanima
noći
sa satovima koji su visili po svemiru
sazviježđe u meni, par tampona u tvojoj glavi
o tome koliko si ti moja prehrambena navika
o pritiscima po lubanji, kosi,
u ustima punim sline, tvoja boja grča
vidici vinovitih stabala oko naših prozora
sjećam se i sofe na kojoj je sve počelo
i okretaja nogu, ruku, lica, i gutljaja nečeg toplog
što je mirisalo po tvom brežuljku želje
znao je koliko čekati
i onda pustiti, zamračiti i bljesnuti
bio je ono tko jesam
jedan sat predaha ne bi bio na odmet
reći koliko smo rutinski obavljali svoje
dragocjene i neobične poklone
razumijevši se, preko riječi i pogleda
mnogo dublje i lovnije
daleko bi bilo važnije od bilo čega
u tom času
Post je objavljen 03.03.2019. u 09:03 sati.