Svi se zatvaraju u svoje oklope
Rade nemoguće stvari, hodaju bezglavi
Tražim recept za polpete, fine su ako se pogodi dobar omjer smjese
Kapci mi se sklapaju
Još jedna poluprospavana noć
Sad već spavam u svakom trenutku, samo sklopim vijeđe i sanjam
Gledam sunčev odsjaj na zelenim Granama
Nevjerojatno kako svi žure u jesen, ljudi su tako predvidljivi
Rade nešto tek da rade, pričaju tek da pričaju
Hvataju se za one rukohvate od jučer
Detektor laži bi ih brzo prozreo
Čitam već mjesecima neku knjigu
Čini mi se beskrajna i valovita
Mijesim je sa zemljom, uvodim u svoje malo malaksalo carstvo
Fališ
Fale riječi, dodir, fali čista voda
I tvoje tijelo plivača
Selim se od juhe do salate
Od nasljeđa do privrženosti od reda snova do reda jave
A sve mi je već preraslo u san
Trbuh je pun topline, moja godi
A ja blistam između vina i ulja
Tražim tvoje krušne poljupce
Tvoj pernati pokrivač i gumeni šuplji jastuk u presvlaci od vune
Sa mirisom lavande
Tvoja usta nešto govore sa obližnjih borova i ne razumijem baš
Svaku riječ
Netko ne bi volio naći ljubav
A netko ju slaže tvrdim kamenjem
Listovi su mi smršavjeli, poput manekenke sam, lutke
Ne volim to
Gledam u kožnato lišće čuvarkuće, vrijesak, ..
))!
Vrijeme je pospano, ugodno rominja kiša
Na mojoj koži miriši neodređeni šampon i taj me miris grije
Volim jesti salate
Posebno one miješane, i uz njih sireve, kakav dobar napitak..
Netko vani štiha vrt
Uživam u ljenčarenju i pišem
Sada bih voljela čitati neki haiku, ali bojim se da nema ništa slično
U blizini
Cvile lopata i Motika...
Posljednji tramvaji klize okrečući se kroz noć
Mi nijemi sjedimo parkirani između sedme i pete avenije
Danas su pleli vjenčiće od divljih orhideja
I poklanjali ih prolaznicima
Neizvjesno je bilo hoćemo li kročeći u tu gužvu
I mi dohvatiti koji
Bilo je bezbrižno polugodište, rekao si kao da me propitkuješ
Večeras ponavljam, vidiš da sam pogodila da će večeras pasti zvijezda iznad nas
Ali nisi pogodila da će nas progurati tišina
Nisam donijela ništa novoga na svijet
Zašto bih morala pogoditi
Još malo pa će pasti prvi snijeg
Pobožno smo se povukli, svaki u svoje razloge za moć
Za opstanak nas
Kako je božićna atmosfera pojela ljutnju, zablendirala mrak
Kako je poletio sjajni trag kroz oblak
Skrućeno smo počeli drhtati
Možda bljesak ljubavi opovrgne sumnju
Na kraju dana često zavlada
Zaborav
On ore po njegovom snu i sreće sjene preko oceana
Oni, susret u noći, prijestolje koje se ne može zaposjesti
U mraku , dok hladan zrak lupa po stopalima
zibaju se oči
X zvjezdanih staza šeću horizontom, a na sredini neba
zjapi velika prazna rupa
i kristalići omamljenog tamnog svjetla
razbijaju se od Sječiva noći
Poput dugačkih drvoreda drže se za ruke
nevidljive alge i šepure ko da će jutrom netko
tražiti im trag
Tišina je zaspala kao pruće
svezano uz puteljak
A naramak ljudskog smijeha otišao na počinak.
( sa zapešća je skidala mu miris
iz očiju brisala
sjaj )
kameni pehari
razlikuju se u volumenu njegovih zagrljaja
on bilježi planinarske staze po otocima i čisti podmorje
u dugim danima plesat ćemo poput pastrva
Poljupci anđela slični jagodama i ljetu
i miris ljetnog crnog vina
obečašćeni plutaju dragulji jezgrom
šumi more
vraćaju se ribari i u sjećanju nose nadmetanje dupina
tune poziraju novcu i flešu
povratak i ne trebam te
sjajni patliđani putuju
ti misliš da je dobra za te
svako jutro jedna banana
mi smo sretni što jutrom možemo slušati stihove
i okretati se oko sebe
u hotelu je još tiho
reci mi što da napravim
zna li itko istinu
proljeće je obilovalo klavirskim nogama
i video igrama
govorili su na vjestima o ratu
ti smrdljivi prašinari zajebanih mozgova
možda netko sad umjesto tebe u sebe polaže
jajašca i pita se što da čini ako je bolje biti tamo
gdje netko rijeđe prolazi, ali pita oca što da pjeva
o starim glumcima koji umriješe mladi
ili o govorima
propalih državnika
licemjeri šute, gledam te ko sunce na izvoru
ne znam o čemu misliš
bježiš li i ti pred mislima, uu
malo ritma, pljesak, pa zatišje, govore u ime života
a ja u iščekivanju, razmišljam o tebi,
gdje je vrijeme poslalo cementirane staze
svaki petak u noći moli ga da ju ne tjera na plač
i odlazi izvan
ta djevojka želi sve od života
ne želi umrijeti slijepa
Ne volim što te ne volim
I nevolim što te nema
Jer voljela sam dok nam je kiša jela strasti iz ruku
Ne volim ti hladnoću iz riječi
Ne volim strah od kojeg si sazidan
Ne volim ti šutnju
I napregnutu znatiželju
Ne volim niti saznanje da si ko knedla zastao negdje
U grlu
Ne volim ni to
Što više ne drhtiš od mene
Nepodnošljiv je osjećaj neimanja osjećaja
Nepodnošljiva daljina
Iako znam da to nije bila ljubav
Ali bila je rastresenost jednog zajedničkog sna
Bila je nedoumica jedne prebrze svjesnosti
O prolaznosti
Ne volim što te nema
Jer bih zavoljela da te ima u šipražju punom šipkove mreže
Jer bih zavoljela grčeve u tvojim venama
Na izdisaju je ta nevoljenost
Daleka i prazna
Ne volim što te nema
ispod rukava mirisi
ispod lažnih godina mjesto opstanka
udaljene munje ko havajke
u kičastim bojama
svi gledaju u kišne kapi
tjelesnih mjera
poginule, potonuće
Se pamti
iazlazi iz pustinje
savijeni svijet
i uvlači te u krajeve
Daljina
ispod vrhova planina pucaju i plave se
oblaci
Ko brodovi, sporo se kreću
Danas sam jako sretna
Nema ljepšeg nego kad noć odspavaš u komadu
Doduše jesam se pred jutro probudila i smazala jedan ogroman grozd
Potom još tren bila budna i ponovo zaspala ko top
A ujutro, miris predivnog mekanog sapuna i prohladni tuš nahranio je
Sva osjetila
Kosac kosi, koje li miline. Čarolija još jednog vikenda počinje?
Svetosti nema kraja. U zamračenoj kuhinji boje imaju druge nijanse.
A tako su važne, te boje hrane. I znaju biti tako uvjerljive.
Stiže upravo fini desert.
Marenda će biti malo jača. Ručak već ne..
Novi dan, sastavit će nas..
Kroz mirise poljskih puteva zatočeni hodamo
u gnijezda pretvoreni, u krv kupina i kipući kamen
Zatočeni poput vatre koja grize u vizurama narodne nošnje
niču prethodnici kao najvažnije i najprestižnije markantne figure
U prostoru se nameću fotografije zaustavljenog pokreta
Fiksiramo se u dalekovidnosti još nedavne prošlosti
Šumoviti suhi brežuljci šuljaju se oko nas
i mi u tom masivu ambijenta
svjedočimo ljepoti mira
veliko je zanimanje za unutarnji doživljaj slike
koja bi željela izaći iz vječnosti
sunce je već jako sjalo
pa bi se sakrilo pod oblake
sve je bilo izvjesno osim zbogom
dobro bi došao jedan kišni dan
ne priča mi se, sve sam potrošila, kao da se nema više što reći
pored sudbine, čuči pobjeda
pripremiti bi se valjalo,
ali za što ?
kao što sam te običavala poljubiti, zazvati ti ime
niti slutnja objasnit ne može
koliko nedostaješ
vidjeti te samo odnosi sve moje adute
netko bi rekao, koliko sam mogla iznijeti, koliko nestajati
zbog tog nedostajanja
više ni uskoro ne znači ništa
znaš gdje ću biti, trčati ususret
tada ćemo kao blizanci početi rasti
uskoro, zajedno, doći, i u dubinama zvati svoja imena
trčati ususret, vidjeti ponovo
< | rujan, 2019 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
motion & emotion