Posljednji tramvaji klize okrečući se kroz noć
Mi nijemi sjedimo parkirani između sedme i pete avenije
Danas su pleli vjenčiće od divljih orhideja
I poklanjali ih prolaznicima
Neizvjesno je bilo hoćemo li kročeći u tu gužvu
I mi dohvatiti koji
Bilo je bezbrižno polugodište, rekao si kao da me propitkuješ
Večeras ponavljam, vidiš da sam pogodila da će večeras pasti zvijezda iznad nas
Ali nisi pogodila da će nas progurati tišina
Nisam donijela ništa novoga na svijet
Zašto bih morala pogoditi
Još malo pa će pasti prvi snijeg
Pobožno smo se povukli, svaki u svoje razloge za moć
Za opstanak nas
Kako je božićna atmosfera pojela ljutnju, zablendirala mrak
Kako je poletio sjajni trag kroz oblak
Skrućeno smo počeli drhtati
Možda bljesak ljubavi opovrgne sumnju
Na kraju dana često zavlada
Zaborav
On ore po njegovom snu i sreće sjene preko oceana
Oni, susret u noći, prijestolje koje se ne može zaposjesti
Post je objavljen 27.07.2019. u 00:03 sati.