U mraku , dok hladan zrak lupa po stopalima
zibaju se oči
X zvjezdanih staza šeću horizontom, a na sredini neba
zjapi velika prazna rupa
i kristalići omamljenog tamnog svjetla
razbijaju se od Sječiva noći
Poput dugačkih drvoreda drže se za ruke
nevidljive alge i šepure ko da će jutrom netko
tražiti im trag
Tišina je zaspala kao pruće
svezano uz puteljak
A naramak ljudskog smijeha otišao na počinak.
Post je objavljen 26.07.2019. u 22:12 sati.