Danas bijah na "šetnjici" kroz grad. Cilj je bio poslikati zanimljive ljude i pojave u gradu i tako, koliko - toliko, uspješno isprobati novi digitalac. Krenuh od FER-a. A od kuda drugdje da krenem?! I da, moram odati posebno priznanje kolegi koji me je pratio na šetnjici. Inače ne voli hodati, a i žulj je zaradio, pa bi bilo u redu da se i njega spomenem.
Dakle, prvo što smo uočili bili su grafiti u pothodniku prema Runjaninovoj. Odlično za isprobavanje kako se Sony nosi sa bojama.
Rezultat je ovdje:
Slikano automatskim postavkama.
Nadalje, kolega je imao ideju da odemo u Botanički vrt. Samo da spomemen, kako ja nikada u svojih 19 godina, 5 mjeseci, 9 dana, 8 sati i nešto minuta, koliko življem u Zabregu, nisam bio unutri. Pravi Zagrepčanim. Tu smo uhvatili fotona vrijednosti desetak slika.
Neke su ovdje, druge ljubomorno čuvam (čitaj: ne vrijede ništa).
Njoj sigurno nije vruće!
Usput naiđosmo na okravatljenog Tomislava:
i umornog putnika iz daleka, koji je našao spas u sjeni, na travi...
Njega sigurno ne muče Osnove Elektrotehnike, niti išta drugo osim ono dvoje koje mu ne da mira.
Nakon poduže šetnje, uzeli smo si odmor na Zrinjevcu. Sretosmo tamo rijetko vrijedne individue. Bave se, naime, teškim intelektualnim problemima, sudeći prema izrazu lica njihovih, a i velikoj količini papira u okolici.
Usput provjerismo kakvo nas vrijeme očekuje...
Nakon što smo protrčali po Trgu i uvidjeli da tamo nema ništa zanimljivo za uhvatiti, demokratski se složismo da je vrijeme za još jedan predah. U Malome Medi uz dva Mrka:
Osvježeni svaki sa Mrkim, krenusmo put puta putem čudnim pored katedrale. Shvatio sam tamo da pola nacije se izležava i lijenčari.
Malo prirodnih ljepota.
I, prvi službeni cilj današnjeg puta. Vip Centar na Ibleru.
Gdje u rekordnom roku dobivamo:
Svladao me umor, nastavak slijedi demain!
Uvijek zaboravim da napišem da mi nahranite ribu kad ste tu. Nisam uvijek i stalno tu, pa da ne bude jadan bakalarić gladan.
Mora izrasti veliki, debeli, i jaki.
No, sve vam piše na slici, da ne bi ja to ponovno pisao.
Negdje sam komentirao da će napraviti wc papir kao usb stick. S ovim bi to bilo jako lako:
http://www.aukcije.hr/item.php?id=42417
Odmarajući oči na zaslonu računala, slučajno googlajući za glupostima naiđoh na jednu.
Naime, radi se o World Jump Day-u. Vjerojatno većina ljudi nije čula za to, ali to je spektakularan događaj.
Ideja je sljedeća: 600 000 000 ljudi trebalo bi skočiti u istom trenutku i tako pomaknuti Zemlju iz sadašnje orbite.
Raspravljalo se o toj ideji i prije i došlo se do zaključka da to nije moguće. Neki su računali da čak i ako bi svi Kinezi
skočili odjednom, ne bi se dogodilo ništa.
Jednostavnom matematikom dobiva se da bi ukupna masa tih 600 000 000 ljudi bila za 9,8e13 puta manja od mase Zemlje, i
to uzevši da je prosječna masa svakog čovjeka koji će skočiti 100 kg!
Zanima me tko će sve sudjelovati u ovom događaju. Koliko će ljudi zapravo skočiti? Hm...
No, zamislimo da je moguće gurnuti Zemlju iz postojeće orbite. Koje bi posljedice to imalo na život ovdje dolje?! Mislim da to
nitko ne bi htio zamišljati.
Posjetitie http://www.worldjumpday.org/ i informirajte se o potencijalnom
uništenju života na Zemlji.
Danas, nakon dugo vremena ugradih nove RAMe.
Izvadih PQI Turbo 512 DBL, a stavih OCZ Platinum EL Rev 2.
PQI nije volio EPoX - ovu ploču, pa je frknuo. OCZ lijepo radi na 2-2-2-6 @ 210. Više ne ide zbog mutavog procesora (Athlon64 3000+ NewCastle) koji počinje rušiti sve na što naiđe na 2200. Za bilo što više trebat će bolje hlađenje, jer očevidno je da mu Zalman 7700Cu nije dovoljan. Brrrrrr.
Evo i slika novih RAMa, slikano novim fotoaparatom. He, he!
Nakon cjelotjednog izbivanja, vratih se.
Nakon napornog tjedna pomislih da bi bilo lijepo kupiti si novi digitalni fotoaparat. I, tako, nakon dugog uspoređeivanja
fotoaparata, ukaže mi se u snu veliki štakor i kaže: "Kuupiiiii Sony DSC - H2, muahahaha...". Probudih se u znoju i s mišlju
na DSC - H2. Dakle, vrijeme je bilo da vidim gdje se u Lijepoj Našoj može nabaviti, i po kojoj cijeni naravno, dotični fotoaparat.
I, eto ga, u određenoj trgovini po cijeni od 2.600 i nešto sitno kuna sjaji se taj Sony. Mislim ja: "Lijepo je to, jefitniji su za
200-tinjak kuna od drugih, odmah idemo tamo. Aha, ima i 512 MB kartica za još 260 kuna, pa će me sve ispasti 3000 kuna.
I,evo, sve piše na web stranici, sve je dosptupno." Dvadeset minuta kasnije stižem ja u taj određeni dućan. Kupovah tamo prije
i već znam njihove čudne procedure kod kupovanja. Najprije moram otići na mjesto gdje piše: Ponude. Sa ugodnim mislima, približio
sam se tom mjestu. I započeh svoju litaniju:
Ja: "Trebao bih fotoaparat. Sony DSC H2."
Prodavačica: "Khm, hmhm, da, da."
Ja: "Uz to i ...."
Prodavačica "Eh, nema fotoaparata."
Ja: "............"
Prodavačica: "A, ne, evo ga."
Ja: "Da, uz to i Memory Stick Pro DUO od 512 MegaBajta."
Prodavačica nešto klikće po ekranu, a ja strpljivo čekam i napokon izjavi:
"Nema od 512, ima od Gigabajt"
Odmah se pokreće moj centar za sjećanje i prikazuje mi od prije 5 minuta sliku naslaganih desetak Memory
Stickova Pro DUO od 512 MB-a u izlogu dva metra iza mene. I nakon dvije minute ovdje, dosta mi je kupovine i hoću samo što prije izaći van:
"Ali, prije dvadeset minuta vidio sam na web-u da ima."
Prodavačica okreće crni LG-ev LCD prema meni i pokazuje mi na ikonu [1-2], što znači da će biti za dan-dva.
Ja repliciram: "Dajte mi onda Gigu."
Ona sva sretna što će mi naplatiti 300 kuna više klikće zanosno mišem i, evo, već je maloprodajni račun vani.
Sad brzo na blagajnu i platiti sad već 3311 kuna. Ali, na blagajni red. I nakon 20 - minutnog čekanja na blagajni zbog raznih gluposti
koje rade kupci i blagajnica, izbrojih 3311 kuna i odlazim na mjesto na kojem piše: "Izdavanje Robe" ili nešto u tome stilu.
Tamo već čeka troje ljudi. Dvojica muškaraca koji uzaludno čekaju da im netko s malo soli u glavi dođe objasniti što da učine sa reklamiranom robom. Čekajući tamo svoju sudbinu, shvatio sam da se radi o čitaču kartica. Dotične osobe željele su eksterni čitač za prijenosnik, ali su im dali unutarnji, pa se sada žale, a nema nikoga već gotovo sat vremena da im pomogne.
Treća osoba koja je tamo čekala bio je gospodin koji je prije mene radio gluposti sa R-1 računom. Naime, pristojno je napomenuti prije da se izdaje R-1 račun, a to čak i piše fontom 48 na blagajni. Ovako se dogodilo da je blagajnica morala sve unositi ispočetka. U međuvremenu i ja sam došao na red da mi pokupe moj papir i slažu narudžbu. I čekao je taj gospodin deset minuta, čekao sam i ja. No, gospodin s naočalama postao je nestrpljiv i otišao nekamo. Za to sve vrijeme još su ona dvojica čekala da ima netko objasni smiao života. No, eto monitor gospodina sa naočalama je stigao, nakon 5 minuta, a njega nema. Ja čekam već 20 minuta, ona druga dvojica vjerojatno od 8 ujutro.
No, dolazi još dvoje ljudi. Otac i sin. Daju svoje papire i, gle čuda, za 3 minute dobivaju svoj prijenosnik HP nx6110, torbu i malog miša.
A, ja i ona dvojica još uvijek čekamo. Ali nakon pola sata čekanja, dobivam i ja svog Sonya i 1 GB, uz ispriku što dugo čekam. Ipak ima i tu
ljudi koji imaju nešto kulture i obzira. Ali tko će se ispričati onoj dvojici.
Na kraju balade shvatio sam da me je taj sport koštao sat vremena i 3311 kuna, a zapravo trebao je trajati najviše 15 minuta i 300 kuna manje. Nadam se da će se moja krv, znoj i muke isplatiti uz odlične fotografije.
Što se ima reći, tipičan hrvatski način odnosa prema kupcima. Važni su ima samo oni koji kupuju na veliko, a nas male tko šljivi.
Danas smo se uvjerili da su i studenti na FER-u ljudi od krvi i mesa.
Naime, u auli FER-a montirane su famozne "plazme" koje se, prema riječima odgovornih, testiraju drugim programom HTV-a.
Naravno, i mrtvi znaju da je SP u jeku i da se emitira upravo na drugom programu. I tako, okupilo se 50-tak FERovaca i gledaju.
Pitanje je dive li se divnim plazmama ili zaista promatraju loptanje.
Nadam se ih nitko neće odnijeti kao projektor iz B-5.
< | lipanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Umotvorine jednog studenta FER - a, budućeg bakalara!