srijeda, 20.12.2006.
utorak, 19.12.2006.
Šestorica Veličanstvenih i jedna guma. (i Vectra)
Nakon opet dugotrajnog lijenčarenja sjetio sam se nešto napisati. Jedna meni jako draga osoba me potiče na što češće pisakaranje, pa očekujem da i dalje bude još upornija u tome.
No, u ovoj priči glavnu ulogu ima jedna guma moga auta. Priča kaže sledeće:
Jednom ne tako davno (prije 10 dana) sastali se nekoliko bivših MIOČana u bijeloj kući u šumi nedaleko Zagreba. Tamo oni uspješno učiniše
razne čudne obrede poznate samo njima..... I tako, sat po sat, dođe vrijeme rastanka. Podijelivši se u dvije skupine krenuše svatko svojim
putem. Neki prema Dubravi, ostali u drugom smjeru. Ovi ostali nisu znali kakve će ih sve teške zagonetke i opaki problemi snaći na putu.
Nakon što su su ostavili jedinu žensku osobu kod kuće njezine, trojica odvažnih krenuli su prema Botincu. No, negdje na Zelenom valu svojim
osjetljivim ušesima uhvatio sam nadasve uznemiriujući zvuk. Zvuk koji mi poznat ne bijaše, ali me ipak duboko potresao. Nakon ne mnogo razmišljanja Vectra je bila parkirana i uz molitve pet vjera izlazimo van. Uzvik ote se iz grudi mojih: "Prazna nam je guma!". Kao da sam izrekao
neku čaroliju, poče padati kiša, postojano se pojačavajući. U toj bezizlaznoj situaciji, učinio sam jedinu stvar koji nisam trebao učiniti. Izvadio sam dizalicu i rezervnu gumu i sa nadom u srcu počeo namještati sve te čudne naprave oko sebe. Ali tada, kao glas Božji, dođe odnekuda:
"Trebate pomoć?!" i trojica se pojaviše da stanu uz nas u beznadnoj borbi. Produhovljeni lošim vinom bijahu oni, a i čudna neka družina to bijaše: dva sa juga, Dalmacije, jedan sa sjevera, Zagorja. Sa sumnjom gledah ja na njih, no činiše mi se kao osobe sa dosta iskustva u borbi
guma. Oh, kako bijah u krivu!!! Uništiše djela ruku mojih. Čarolija probušene gume bila je jača od one koju je posjedovala dizalica. A i sama crna zvijer, Vectra se urotila proiv nas. Udruženih snaga dizali smo taj auto rukama dok napokon dizalica nije ojačala dovoljno da drži glavnog protivinika, crnu gumu, dalje od najjačeg saveznika, tla. Jao, ali kao da se sami Bogovi igraju sa srećom našom, poče padati nevjerojatna količina
vode sa neba. Sruči se to na nas kao Božji usud. Čujemo kako se Crna Guma zlobno smije. No, hrabrost u našim mladim srcima nije se dala pokolebati i klečeći u blatnoj lokvi vode, dok se cijelo nebo rušilo, bodren od ostatka hrabre družine, uspio sam razbiti čaroliju Crne Gume i zauvijek je uništiti najgorom mogućom kletvom: Rezervnom Gumom. Umorni, mokri, ali zadovoljni uspjeli smo promijeniti gumu, šestorica odvažnih, za sat vremena, po pljusku užasnom.
