ponedjeljak, 11.09.2006.
Prvi put....
Znam kakve Vam se sve perverzne misli sada motaju po glavi, ali to nije ono što mislite. Naime, danas će novi brucoši prvi put sjesti
u FER-ovske klupe i slušati (kako tko) pametne stvari koje će im razni profesori i profesorice, sa titulama koje se ne pamte lako, pričati,
objašnjavati, i tako dalje. Bit će zanimljivo čitati prve dojmove od nadasve dojmljivih profesora. Imena poput Šandor Dembitz, Ilko Brnetić,
Neven Elezović širit će strah i trepet, dok će druga izazivati smijeh. Kada se sjetim (a ne mogu se sjetiti, ironično) kako je to bilo prije godinu dana za nas, hvata me nostalgija i razni dtugi neobjašnjivi osjećaji.
Morat ćemo se požuriti i iskoristiti još tjedan dana dok se ne pojave ostali studenti, a i dok se brucoši "ne uklope" kako bismo iskoristili blagodati FERovske veze, brze veze, dok ne postane prezagušena.
Evo, sada sjedim u auli i gledam brucoše. Ne znam jewsmo li mi bili tako smušeni, imali taj sjaj nade i strahopoštovanja u očima kada smo došli
prvi put. Jedino što nam je sda ostalo jesu podočnjaci i sjećanja na razne ispite, ali i znanje.
Sretno im bilo, a sretno i nama, "iskusnim" FERovcima.
četvrtak, 07.09.2006.
Upravo sam shvatio jednu zanimljivu činjenicu. Činjenica se tiče moga korištenja računala, Interneta i raznih servisa na toj mreži.
Shvatio sam da polako ali sigurno postajem ovisan o raznim Google servisima. Imam 2 osobna računa, 2 za firme, koristim ga
za čitanje news grupa češće nego 40tude Dialog, o tražilici da i ne pričam. Za potragu za slikama mi je uvijek prvi, češće gledam
Froogle nego E-Bay ili Amazon. Google Calendar mi je od pomoći, a i imam personaliziranu stranicu koja je, naravno, Home Page.
Daklem, polako mi se gugl uvlači u sve što radim. Mora se priznati da su im proizvodi zaista "na nivou". Eh, da su Windowsi takvi.
Hm, pričalo se da će raditi i Operativni Sustav. Da barem. Sigurno bi bio bolji za nekoliko razina od postojećih.
petak, 01.09.2006.
Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na hodnike FER-a......
Uživo sa FER-a, nakon dugotrajnog radnog odmora, opet se nešto piše. Sutra bi bilo dva mjeseca od poljednjeg javljanja, no
ovo je jače od mene, a sutra ću, vrlo vjerojatno, biti prelijen da bih bilo što pisao.
Kao i nakon svake radne sezone, pri kraju sam sa tolerancijom prema stranim ljudima koji imaju turističke namjere u našoj
zemlji. Pa sam sukladno tome odlučio utopiti svakog turista u Manduševcu. A Talijane posebno mučiti.
No, važno je da je račun ugodno popunjen kunama i lipama.
Kako sam uvijek težio novim poduzetničkim malverzacijama razmišljao sam otvoriti obrt koji bi nudio pomoć ljudima koji
se pokušavaju riješiti muka života. Pomoć bi se nudila kroz savjete kako se što uspješnije riješiti tih muka.
Iako bi me vlast zatvorila nakon dan-dva, bio bih sretan što sam barem nekome pomogao.
Razmišljam da se više vozim ZET-ovim prijevoznim sredstvima no svojim autom. Naime, prema glasniama koje kruže,
študenti i šrednjoškolci su dobili besplatan ZET-ovski prijevoz. Od danas. Živi bili pa vidjeli.
