Znam kakve Vam se sve perverzne misli sada motaju po glavi, ali to nije ono što mislite. Naime, danas će novi brucoši prvi put sjesti
u FER-ovske klupe i slušati (kako tko) pametne stvari koje će im razni profesori i profesorice, sa titulama koje se ne pamte lako, pričati,
objašnjavati, i tako dalje. Bit će zanimljivo čitati prve dojmove od nadasve dojmljivih profesora. Imena poput Šandor Dembitz, Ilko Brnetić,
Neven Elezović širit će strah i trepet, dok će druga izazivati smijeh. Kada se sjetim (a ne mogu se sjetiti, ironično) kako je to bilo prije godinu dana za nas, hvata me nostalgija i razni dtugi neobjašnjivi osjećaji.
Morat ćemo se požuriti i iskoristiti još tjedan dana dok se ne pojave ostali studenti, a i dok se brucoši "ne uklope" kako bismo iskoristili blagodati FERovske veze, brze veze, dok ne postane prezagušena.
Evo, sada sjedim u auli i gledam brucoše. Ne znam jewsmo li mi bili tako smušeni, imali taj sjaj nade i strahopoštovanja u očima kada smo došli
prvi put. Jedino što nam je sda ostalo jesu podočnjaci i sjećanja na razne ispite, ali i znanje.
Sretno im bilo, a sretno i nama, "iskusnim" FERovcima.
Post je objavljen 11.09.2006. u 09:07 sati.