|
|
|
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - IX
9. SAD MOJ DIKA
Sad moj dika u šumi kod svinja.
Naložio vatru od jasinja.
Oj da mi je k onoj vatri doći.
I kod nje se malo ogrijati.
I moje se dike nagledati.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Treba li uopće još naglasiti da ovu pjesmu pjevaju žene? Doduše ovdje nema one uobičajene otvorenosti, ovdje je dominantna čežnja, čak bi se moglo reći neka platonska ljubav. No vidjeti će mo!
Dakle diva (u Babinoj Gredi djevojka, cura) misli na svog diku koji je “u šumi kod svinja”. Tko je nekada čuvao svinje zna da to baš i nije nekakav posao. Ako ima dobroga psa koji će paziti na svinje, onda svinjar mirne duše može spavati, odnosno baviti se čim god hoće i to preko cijeloga dana, dok ne dođe vrijeme da svinje tjera nazad, nastan u okol i doma. I ova diva zna kakav je taj svinjarski posao. Vjerojatno misli da si njen dika dosađuje, pa misli kako bi mu pravila “društvo”.
Radnja se očito događa u kasnu jesen ili čak zimu, jer “dika je naložio vatru od jasinja” . Ova diva ne samo da nije uobičajeno otvorena, nego je čak malo i povučena. Nije njoj u prvome redu do “dike”. Izgleda da više želi vatru no diku. “Oj, da mi je do te vatre doći”! No to je samo prividno. Zna ona da bi nju u njegovoj blizini grijala druga, još jača vatra. Ove normalne vatre i topline ona nije niti žaljna, ali one, kako kaže Ilija Babić Andrin «što topi mraz»! Te se «vatre» ona želi nagrijati i onda se zadovljna «dike nagledati “.
Ona isto tako zna da ni njen “dika” ne bi samo sjedio kraj vatre i čekao da se ona grije ili da ga samo gleda. Ona si upravo priželjkuje tu aktivnost “dike”, jer ako bi se nekada nekome morao polagati račun, onda bi kriv za eto to što se dogodilo bio on, jer je prvi počeo, a ona se, jadna, nije mogla obraniti. Ova vatra je zapravo sintagma “ognja”, koji zapali dvoje toga ognja željnih, koji naprosto žele njemu se potpuno predati i u njemu izgorjeti. Gledajući ovih dana požare na Jadranu ali i u susjednim nam državama, možda asociiramo sve drugo nego slast ognja. Ali ovaj je oganj željen, za njim se žudi, uzdiše, umire…
Možda će se i pokoji stariji čitatelj sada sjetiti da u Šokadiji prije nitko nije govorio o silovanju žena. Dakle, mogli bismo pomalo neznanstveno, jer taj fenomen koliko je meni poznato nije istražen, tvrditi, kako prije u Šokadiji, ma u čitavoj Slavoniji nije bilo silovanja. Zašto? Po mom se sudu nameću dva moguća odgovora: prvo, da su jake moralne norme i društvena kontrola bile te koje su i muškarce toliko “obuzdavale” da mu tako nešto nije niti padalo na pamet. Međutim ako se sjetimo Tkalčevog opisa moralne situacije iz uvoda onda te moralne norme baš i nisu bile neka prepreka širenja nemorala. Što onda ostaje kao drugo moguće objašnjenje: da se niti jednu ženu nije moralo silovati. Znam da je ovo dosta smjela “tvrdnja”. Ovo nije tvrdnja, jer ničim je ne mogu potkrijepiti jedino mojim, jasno subjektivnim, mišljenjem koje sam stekao životom u tom kraju, iz priča strijih i proučavajući šokački mentalitet. Možda je ipak neko plauzibilno objašnjenje negdje u sredini? No za našu analizu ono nije niti relevantno. Mi ne analiziramo nemoral nego erotiku, a to ipak nije jedno te isto.
|
- 00:10
-
Ukupno Komentara
(12)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - VIII
8. SAD ĆE, ZORA ĆE
Sad će, zora će - sad će, svanit će.
Sad se moje rosno cviće - po krevetu primiče.
Sad će, zora će - sad će, svanit će.
Sad se moja bila ruža - po krevetu pruža.
Sad će, zora će - sad će, svanit će.
Oj da mi je pružit tilo - uz to janje milo!
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Ovu sam pjesmu naučio još kao mladić, ali nikada me se nije tako snažno dojmila kao sada. To je za mene najerotskija šokačka pjesma. To je probrana, fina erotika, čak joj je i melodija zavodljiva, i dobro je da se izvodi a capela, da tambure svojim raskošom ne narušavaju ovu “svetu” atmosferu. A “počimalji”, koji ju je očito isčupo iz dna srca, čak ponestaje daha. Čujem kako je izvlači iz duše, moglo bi se reći kako “reve od želje”.
Čitava je pjesma jedan jedinstveni duboki uzdah, čežnja par exellence. “Sad će, zora će - sad će, svanit će.Sad se moje rosno cviće - po krevetu primiče.” Očito da ove noći nitko ne spava: niti ovaj čeznutljivi muškarac, niti njegovo “rosno cviće”, koja se po krevetu prevrće, sâmo, koje zbog neispunjene želje jednostavno ne može zaspati, pa grli i ljubi jastuk na kojem je neke druge noći ležala lijepa glava, mrka kosa najdražega. Slaba utjeha, jer krv vrije i nikakvi je jastuci ne mogu umiriti. To “rosno cviće”, simbol jedrosti, mladosti, mirisa, nježnosti, strasti noćas pati. Ne može zaspati, jer stalno joj je pred očima i na pameti on.
A on? Očito niti on ne može zaspati. On stalno misli na nju. Pate i jedno i drugo. Uzdisaji njegovi se dižu k nebu kao velika molba, lamentacija.
“Sad će, zora će - sad će, svanit će - Sad se moja bila ruža - po krevetu pruža.” Nije to ono zadovoljno “pružanje” poslije, kad joj se crna ispružena kosa lijepi na oznojeno lice, kad joj pokriva bijela ramena i tvrde nabubrale grudi, kad još mišići pomalo drhte, kad zatvorenih očiju sjedi u golom krilu dragoga i čvrsto mu na jedre grudi privlači mokru glavu, kad mu na vratu još uvijek osjeća jako kucanje srca i tiho grčenje mišićavih ruku. Nije čudo da ovaj muškarac samo što ne jaukne, glas mu je sve tiši, jedva do kraja otpjeva svoju, solo dionicu “sad će, zora će, sad će svanit će”! Kao da je u predinfarktnom stanju.
Kulminaciju patnje ipak najzornije dočarava posljednji stih:”Sad će, zora će - sad će, svanit će.Oj da mi je pružit tilo - uz to janje milo!” Pjevač ovo “Oj da mi je pružit tilo uz to janje milo” pjeva s toliko osjećaja, imam dojam da pjeva kroz suze, da je uzdigao obje ruke visoko k nebu odakle očekuje pomoć: ostvarenje svoje žarke želje. Taj njegov “Oj” je u svari krik i kod slušatelja pobuduđuje želju da se sada nešto dogodi, da se prekine ta patnja, da konačno ode, pa makar i u zoru, svojoj dragoj, da dođe do hapy enda, da se ta dva užarena tijela konačno spoje i izgore u slatkoj vatri, da im se iz grla vine krik slasti a ne bola i čežnje, i da ovaj patnik, čeznutljivac, konačno zadovoljan “pruži tilo uz to janje milo” i da oboje usnu miran san.
No sve ipak ostaje na želji, čežnji, boli, kriku očaja. U tome i jeste ta posebnost ove divne pjesme. Tu ništa ne ruši ovaj erotski sklad. Nastavak bi je “degradirao” na možda neki bezosjećajni sex “na brzinu”, jer zora će, nema se vremena, svanit će, hajd, ispucaj se, odradi posao i posprema!
|
- 23:57
-
Ukupno Komentara
(25)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - VII
7. OJ ANICE, DUŠO MOJA
Oj Anice, dušo moja
oćeš biti ljubav moja ?
Volim biti šumska ptica
nego tvoja ljubavnica.
Ja ću mladi lovac biti
pa ću tebe uloviti.
Volim biti kelnerica
nego tvoja ljubavnica.
Ja ću piti tiš točiti
opet moraš moja biti.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Ispada da bi bilo logično da je ova pjesma ispred “Jednoga jutra”; one bi mogle sačinjavati nekakvu cjelinu, ispričati čitavu priču. Kažem, izgleda. No i ovakav raspored je zanimljiv, i on nam nudi jednu cjelovitu priču.
Pođimo od baje iz pjesme “Jednoga jutra”. On konfrontiran s činjenicom da ga je žena “uvatila” ako baš ne inflangranti onda ipak dala do znanja da zna “štaj na stvari”, recimo stvarno odlučio popraviti se. Recimo da je čak prekinuo s dosadašnjom ljubavnicom i time održao riječ. Njegovo poimanje “popravka” ne znači nemati više ni jednu drugu. I dosljedno tome on “vrbuje” novu.
On je lijepo pita, tepa joj, jer zna kako se to radi, ta nije mu ona prva, ima on iskustva:”Oj Anice, dušo moja, oćeš biti ljubav moja ?» In medias res, bez uvijanja. I za šokački mentalitet čudna otvorenost. A možda i nije? Ona očito zna da je on oženjen čovjek i da joj nema što lagati. Ako joj kaže «dušo moja» onda je time rekao da je «voli» i to je dosta. Ako hoće hoće, ako neće neće. No to ipak nije tako jednostavno. On ju je očito zamjerio i neće «šale» popustiti. Sjećam se «ispovijesti» jednoga šokačkog seoskog kurvara koji je kao svoju kurvarsku filozofiju «propovijedao» : »Na (ženska) koja se nećka to je prava. Nju ja želim. Imam ja vremena, doće on kad tad !». Tako i ovaj ima vremena obasipati je kojekakvim epitetima uvjeren da će «doć kad tad».
Ona, vjerojatno znajući da je on oženjen, očito ne želi vezu. Čak ga vrijeđa : »Volim biti šumska ptica nego tvoja ljubavnica.» Dakle spremna sam nemati niti jegnoga, al samo neću tebe. Ovo je doista grubo odbijanje. Spremna je odreći se užitka, al neće uživati s njim. Ali on nastupa samouvjereno i daje joj do znanja s kojim on sve «vještinama», s kojom taktikom raspolaže : »Ja ću mladi lovac biti pa ću tebe uloviti.» A u lovu je lovac taj koji dirigira situaciju. Ona će biti samo plijen i morati će se pokoriti volji lovčevoj.
No ona ide dalje. E ovdje ženska logika baš ne izgleda shvatljivom. Umjesto da mu ona «otežava» posao, da postane neka druga «ptica » ili zvijer, koja će izbjeći njegovoj «ruci», ona mu olakšava posao : »Volim biti kelnerica nego tvoja ljubavnica.» Eto ti ga na! Kelnerica! Veoma se dobro sjećam poznate babogredske birtije koja je vjerojatno imala «ljepše» ime, ali se u «narodu» zvala «Kod šest sisa» jer su u njoj radile tri ženske, gazdarica Manda i dvije konobarice. Konobarice su u slavonskim birtijama «novije otkriće». Prije su bili birtaši, eventualno njegova žena birtašica. Ali njena je uloga bila jasna: samo dvoriti goste pićem, ničim «drugim», dok je kod tih «modernih» konobarica uloga bila drugačije «opisana». One su više «dvorile» drugim no pićem. Ako dakle ova naša ženska glava iz pjesme «konjugira» onda to čini krajnje nespretno.
Ovaj se baja u sebi samo može smijuljiti i čekati sigurnu priliku :»Ja ću piti tiš točiti, opet moraš moja biti.» A onaj «moja rano» dođe mu ne kao uzdisaj nego kao potvrda, sigurnost uspjeha, jer očito je da ona mora biti njegova. Izgleda da se i ona s time pomirila. Više joj ne pada na um ništa čime bi se mogla obraniti. Rezignira, predaje se.
Analizu ove pjesme smo počeli s onim našim baćom (baća je u Šokadiji stariji brat) iz pjesme «Jednoga jutra». Ako bi samo malo slijedili tu pretpostavku da je to on onda bi, sada kad znamo da je ova «riba u mreži», da je njegov plijen, nastavljena opet ista priča. Novi krug. On će sa svojom novom «ljubavi» opet provoditi noći dok mu se jednoga jutra ponovo ne ispriječi njegova vlastita žena i konfrontira ga s problemom. I tada će on obećati da će se popraviti, samo za ljubav mira u kući, jer zna da on još nije došo do toga da se iz ovoga ili onoga razloga stvarno mora «popraviti».
Jer, «štoj tikva navikla, to tera dovika»!
|
- 02:08
-
Ukupno Komentara
(32)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU – VI
6. JEDNOGA JUTRA
Jednoga jutra čim stigo doma,
Bibliju žena otvori odma.
Oj mužu, mužu a ge si bio,
A ge si bio 'uljo, bekrijo?
Oj ženo, ženo ne jaduj jada,
Popravit ću se, još imam kada !
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Ovdje bismo mogli reći da se radi o svojevrsnoj bračnoj «drami», koja ustvari i nija drama. Ovo je, mogli bismo mirne duše reći, «razgovor ugodni» muža koji nije prvi puta došao doma u jutro a da žena ne zna gdje je bio. A kad žena otvori «bibliju» onda to znači da mu «skreše u brk» sve što joj se skupilo na duši. Naziva ga «'uljom i bekrijom», a to baš nisu fini epiteti, oni namjerno ciljaju k vrijeđanju.
Zanimljivo je njegovo držanje. On djeluje miran, čak pokornički ; «posuo se pepelom» i kao na ispovijedi obećava da će se popraviti. Ali kada? I na pravoj ispovidi je on prizno svoje grije i obećo da će se popraviti i da više neće grišiti, ali «duh je istina voljan, ali je tijelo slabo». Tako on vjerojatno nije ni ženi prvi puta obećao da će se popravit. Možda je nekad i rekao kada će se popraviti pa mu nije uspjelo i iz toga je nešto naučio : ne veži se na vrijeme ! Zna on da se kaže «Ljudi se vežu za riječi a volovi za rogove». On svojoj, očito veoma goropadnoj, ženi, koja je i ove noći morala bit budna jer od srdžbe i želje ali i znatiželje nije mogla zaspati, kojoj je već « prikipilo», daje ipak nekakvu perspektivu : »popravit ću se, još imam kada» !
U uvodnom dijelu moje analize rekao sam, da Babogrece resi i opisana otvorenost glede erotike i seksualnosti, da oni od javnog odnosa muškarca s tuđom ženom nisu pravili nekakve «slučajeve». Ako ova razjapurena žena poslije još jedne usamljene noći svoga rođenog muža naziva huljom i bekrijom, onda se to može odnositi samo na njegovu nevjeru. On očito nije onaj «Pava» Ilije Babića Andrinog iz «Žalosti djeda Lovre» kojem je «puno doduše i to značilo što se ni nikom faljijo, sve mu vjerovale da sam nju voli i da niko nezna za nje.» Nije naučio šokačku mudrost da nije bećar 'naj koji «zna prifircat, već 'naj koji zna sakrit».
A što je s erotikom? Ovdje je nema. Ovdje se radi vjerojatno o «pravim stvarima». Ovdje nas ovaj «pokornik» dovodi pred gotov čin. Nema ovdje mjesta mašti. O čemu se eventualno može maštati je njegova kurtizana kod koje je bio cijelu noć. Gdje si bio: nigdje, što si radio: ništa!
|
- 00:01
-
Ukupno Komentara
(15)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU V.
5. GOLUBICE BIJELA
Golubice bijela što si nevesela?
Kako ne bi bila mlada nevesela
Kad moj golub leti od jata do jata
I on ljubi lice druge golubice.
Golubane bijeli kad ćeš doći k meni?
Bijela golubice kroz tri godinice.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Nadam se da mi Babogreci neće zamjeriti što i u ovoj pjesmi, koja nije samo babogredska, koja se pjeva i u Lici i u Bosni, ali i u drugim slavonskim selima, tražim neki “babogredski, erotski štih”. Na prvi bi se pogled moglo reći da je ovo tugaljiva pjesma u kojoj diva (ostanimo kod ovog izraza; a ako je iz pjesme vidljivo da se radi o udatoj ženi, ona će ona biti snaša) razgovara s nekim poznanikom, prijateljem i otkriva mu razlog svoje neveselosti. A taj je razlog nevjera njenog “goluba”, koji leti “od jata do jata”, koji je nevjeran, “ljubi lice druge golubice”. Nema u ovome ništa erotskoga? Vidjet će mo! Na pitanje “golubane bijeli kad ćeš doći k meni” on odgovara “bijela golubice kroz tri godinice”. Ovo je ključna stvar. Ova diva je, ma koliko kog bila žalosna zbog nevjerstva svoga “golubana”, ipak načistu: on će deći tek “kroz tri godinice”.Hoće li ona njega vjerno čekati? Možda u pjesmi, iako nam to ni ona ne odaje, ali u realnosti? Nipošto! Možda je upravo taj njen razgovor, to iznošenje njene tuge, njene iznevjerene ljubavi dobar povod da stupi u novu vezu, u novi odnos s ovim koji očito uživa njeno povjerenje. Dopuštam da mi se spočitava bujna mašta, no sve se ovo o čemu insinuiram, što tvrdim ili o čemu nagađam, ipak stvarno dogodilo. A gdje je ovdje erotski momenat? To ću i ja, kao i ova pjesma, prepustiti mašti čitatelja. Ovdje ženske nisu tako otvorene, ovdje i one žele zagolicati maštu i autora i slušatelja. Pa izvolite!
|
- 00:10
-
Ukupno Komentara
(17)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU IV.
4. DUNI MI, DUNI
Duni mi, duni lađane
Dođi mi dođi dragane.
U moju bašču zelenu
Pod onu ružu rumenu.
Neka ti ruža miriše
Neka moj dragi uzdiše.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
I ova, naoko bezazlena, pjesma krije u sebi nešto što zaslužuje bar kratku analizu. I ovdje moramo poći od mentaliteta. Već smo ustanovili da je ženska fantazija jako inovativna i bujna, pogotovo ako se radi o metodi kako pridobiti nekog željenog muškarca. Čini mi se da je i ovdje riječ o jednoj tako naoko bezazlenoj želji za isto tako “bezazlenim susretom” u “bašči zelenoj”.
Već samo ponuđeno mjesto susreta “u bašči zelenoj, pod ružnom rumenom” dovoljno je izazovno i skoro pruža jamstvo da pozvani “dragan” taj poziv nikako neće odbiti. A da “draganu” još malo više poraste želja za susretom ona svoju pozivnicu romantizira:”Neka ti ruža miriše”! Neka ga ruža naprosto opije svojim mirisom, neka ga zanese, a onda će taj zanos neminovno dovesti do “uzdisanja”.
Iako se iz same pjesme to ne može zaključiti, stiče se dojam da ova “ženska glava” jako dobro zna kako se s relativno malo napora postiže cilj: samo neka on dođe! U “bašči zelenoj” ona nudi očito skrovito mjesto, k tome još puno romantike, iako Šokci baš ne padaju na ovaku vrstu romantike, ali na što oni padaju ona očito dobro zna.
I ova pjesma nam ne nudi ono što smo pretpostavili da bi se trebalo, moralo dogoditi. Samo susret bez “susreta”? To ovo pjesma ostavlja mašti slušatelja. I upravo je u tome njena drž: kao i ova ženska, hajde recimo djevojka, ili kako se to u Babinoj Gredi kaže diva (što vjerujem ne mora uvijek značiti djevica), naprosto svojim pozivom draži “dragana”, ona očito zna da se on na niti jedan ovakav poziv ne može oglušiti, a da bi bila sigurnija ona mu, ovaj puta “kroz cviće”, nudi neuobičajenu romantiku koja može uroditi samo jedinim “plodom – pravim susretom”.
|
- 00:05
-
Ukupno Komentara
(11)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU III.
3. DRUMARAC ŽENSKI
Ej, sad moj lola na granicu mora,
Ej, sadam dana moram spavat sama.
Ej, oj ti Bosno ti nemirni vraže,
Ej, dragi mi je kraj Save na straže.
Ej, alaj mi se i spava i drijema,
Ej, moje lole još sa straže nema.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Uvod u ovu pjesmu, koju pjevaju žene, počima vrlo trijezno, otvoreno. Bez ikakvog „uvijanja“ problem već u prvom stihu biva jasnim. Kako će toj „loli“ biti na granici, prijeti li mu kakva opasnost, ništa ta diva (cura) il snaša ne govori. Njoj očito nije važan „posao“ i opasnost tog posla, njoj ja važno da će ona „sedam dana morat spavat sama“. Mogla je ona kukati, izjašnjavati se o kojekakvim bojaznima, strahovima za svoga lolu, bojati se da li će se uopće vratiti. Ali ne! Egoizam? Da! Čisti egoizam.
Ta diva il snaša bez imalo diplomacije „vrijeđa“ susjednu državu nazivajući je vragom. Da nije te Bosne, tog “nemirnog vraga” njen dragi ne bi morao ići na stražu, ona ne bi morala sedam dana spavati sama. Ona uopće ne prikriva svoj „egzistencijalni“ seksualni problem: ona sedam dana mora spavati sama! Točka. Jasno i glasno. Pošteno priznanje? Da!
I sada, kad ona već misli da bi on trebao doći a očito ga nema, njoj se spava, jer tih sedam dana nije dobro “spavala” budući nije imala s kime, a i drijema joj se, jer je jednostavno umorna. No zaspati ipak ne može. Ma ne želi. Treba dočekati lolu, treba bar još jednu noć nespavati, treba nadoknaditi one duge “propuštene” noći. Možete li si zamisliti tu prvu noć poslije povratka ovoga stražara? Iako se iz pjesme uopće ne nazire njegovo “stanje” nije teško zamisliti da je i on “zagorio” i da će trebati puno “truda”, puno znoja i snage da opet svijet bude u redu.
Što se ovoj “paćenici” ipak mora uzeti za dobro jeste da ona unatoč te svoje teške situacije niti ne sanja o nekakvoj “supstituciji”, o zamjeni, iako su “vojnikuše”, dakle žene profesionalnih vojnika, bile na zlu glasu glede obdržavanja moralnih principa. Moral tam – moral vam, al kad sam ja u pitanju i moja “druga”, moja žarka želja, požuda, onda tu moralu nema mjesta.
Što jedino iz ove pjesme nije jasano je to, da li se radi o djevojci ili oženjenoj ženi – snaši? Ukoliko se radi o djevojci, onda već sam uvod dobrano stavlja u pitanje njen dosadašnji morali život. Ako ona kuka što sad, kad joj lola mora na stražu, sedam dana mora spavati sama, onda je onda očito prije njegove straže naučena na svakonoćno “spavanje s lolom”. Insinuacija? Ne! Logički zaključak! Ako ona nije u stanju tih sedam dana “prebroditi” onda to govori o navici, možda dugoj navici, ona je onda jednostavno tako kondicionirana: čim se smrkne, zasvrbi je!
Ako je ona pak udata žena – snaša, onda je vjerojatno kratko u braku. Da je ona nekoliko godina u braku onda taj njen muž više nebi bio “lola” već tamo nekaki Mata, Đura, Ilja, ”naj moj”, kojem se više ne tepa. Onda i ta požuda nebi više bila toliko jaka i aktualna; ne što je ne bi bilo, nego što ona više ne bi bila toliko vrijedna takvog žarkog uzdisanja. To bi onda bilo više manje nekakva trijezna konvencionalnost za stišavanje požude.
|
- 00:02
-
Ukupno Komentara
(22)
DALA SAM I DAT ĆU - I SINOĆ SAM I SAD ĆU II.
DRUMARAC MUŠKI
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru na desnom boxu
Ej, šumo mlada ti si puna 'lada
Ej, srce moje još punije jada.
Ej, gesi mila urosila krila?
U šljiviku čekajući diku.
Ej, daj mi mati rano večerati
Ej, da ja idem cure milovati.
Ej, tijo, tijo sjajna mjesečino
Ej, tijo sjaji, mene ne odaji.
Evo odmah dokaza za moju tvrdnju, da su ženske daleko otvorenije od muških. U pjesmi “Drumarac” /pjesma a kapela, muška ili ženska, koja se pjeva hodajući po drumu (cesti)/ jedna sasma drugačija “priča”, Najprije uvod iz kojeg se doduše vidi da je njegovo “srce punije jada” od mlade “šume i koja je puna hlada”. No on taj svoj jad ostavlja za sebe. U mojoj autoanalizi “Zašto volim Slavoniju” sam između ostalog napisao i to, da :”Šokci ne revu, oni svoje «gutaju», uvijek demonstriraju snagu, muškost pa i nakon najvećeg fijaska. Oni su dobri glumci. Nose oni svoju tugu sasobom, čuvaju je do prve odgovarajuće prilike i onda je «istresu na astal», ali u podesnom ambijentu:kad već vino ili rakija dobro natapaju pod po kojem se više od razbijenih čaša ne može hodati, kad se uz jecanja tambure čuju duboki uzdisaji iz jakih grudi šokačkih, kada prijatelji zagrljeni jedan drugome brišu suze i time se tješe, kad s par riječi neke pjesme, koju nemogu više pjevati jer nemaju glasa, žele druga ohrabriti...Kad ih je prošo razbijački inat a duša i dalje boli, onda tek pokazuju «pravo lice».
Ovaj mladić, muškarac čini se onako, konvencionalno pita milu, koja očito nije njegova mila, «ge je orosila krila»; na izravno pitanje dobiva izravni odgovor «u šljiviku čekajući diku». Taj njen »dika» očito nije ovaj kojemu je «srce puno jada». Možda mu ona zato i odgovara otvoreno. Nema se čega bojati. Jer nije baš jednostavno priznati da je krila (podsuknju) orosila u šljiviku. Dobro se zna kad je šljivik rosan. Ona je očito dugo čekala, hodala po šljiviku tamo amo i izgleda nije dočekala. Njen se odgovor može razumjeti i kao izazov za ovoga muškarca: čekala sam, nisam dočekala, bila sam pripravna i duhom i tijelom, a ti si tu. Mi sad razgovaramo, otvoreno, pa hajd! Ili je ona toliko sažaljiva; vidi njegovu tugu i želi ga utješiti. Radi li se o obostranoj koristi? Na to nam pitanje ovaj muški glas ne daje odgovor. Ili? Možda njegova molba majci da mu ranije priredi večeru kako bi što prije mogao ići «cure milovati» govori protiv ove insinuacije? Međutim nismo ni tu načistu. Mogao je on preko dana jako benevolentno prihvatiti «sućut» ove prevarene, na cjedilu u šljiviku ostavljene djevojke, i da se na tom i završi. Nisu išli dalje od toga «obostranog tješenja». Možda će nam u nekoj drugoj pjesmi taj muškarac reći, da li on nju sada, nakon «svršenog čina» smatra svojim «sigurnim plijenom» kad nigdje ne nađe ništa boljega? Moj prijatelj Ilija Babić Andrin u svojem monologu «Žalost djeda Lovre» kaže: «Nagovaro on (Pava, pokojni drug djeda Lovre – op. a.) njekoliko puta i mene da se i ja s nji par upustim. Kaže on:»Reci da si ju vidijo tud i tud samnom u toliko sati i daš joj kast čojku daj šarena, ako neće s tobom.» Možda i ovaj muškarac može ovakvim «agrumetima» osigurati «njenu naklonost»?
Evo još jedne velike razlike između žena i muškaraca: dok su one otvorene «do daske» on naprosto moli mjesečinu da «tijo sjaji» da ga ne oda. Nemora ovo biti «dokaz» njegove «čestitosti». To može biti samo mjera predostrožnosti. Ako bi ga na jakoj mjesečini netko vidio danas s jednom curom, pa se o tome po selu pročuo glas, onda bi mu, bar za određeno vrijeme, doista ostala samo ona «iz šljivika». On si na ovaj način sve mogućnosti želi ostaviti otvorenim. Danas je s ovom, stra će ići drugoj, (ta kaki je bećar koji istovremeno nema bar dvi, tri cure?) a ovoj današnjoj će izmisliti nekakv razlog da sutra ne može doći, ali to nitko, pa čak ni mjesečina neće znati! Muškarci idu na sigurno.
|
- 00:03
-
Ukupno Komentara
(26)
VRATIO SE BAĆA
Ovo je moja avlija. A ona vrata na garaži su iz Slavonije i, naravno, od slavonskog hrasta!
Dragi moji prijatelji!
Evo me nakon dva tjedna opet doma, opet u mojoj avliji! Ne moram vam govoriti kako se osjećam. Kao u svojoj kući. Sve je, hvala Bogu, ipak dobro prošlo. Jedan mi je prijatelj napisao i ovo: „Zna On da imaš još pune ruke posla za obaviti, pa te je malo strpao u krevet da predahneš kad to već svojom voljom nisi uspio.“
Vjerujem da je tako, jer ipak je on brižni Otac koji uvijek zna što radi. Hvala mu!
A hvala i vama, dragi moji. Vaše su mi riječi ohrabrenja i nade da će sve ipak dobro završiti, puno pomogle. Nije naš narod badava rekao:“Zlato se u vatri kuša a čovjek u nuždi“! I za tu vašu brigu, za vaše misli i molitve od srca vam zahvaljujem. Nebih volio da vam moram vraćati ovakvom mjerom; samo vi meni budite zdravi, a lipi i mladi ste ionako.
Sve vas puno i od srca pozdravlja uvijek vam zahvalni
Baća Iva
A osim mojih najdražih, supruge, djece i unučadi, vjerno me je čekala i moja Sisi, koja je od radosti „zapjevala“
|
- 10:45
-
Ukupno Komentara
(12)
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU
EROTIKA U BABOGREDSKIM NARODNIM PJESMAMA
na primjeru pjesama s CD-a «Stari glas» i «Konji bijelci»
te pjesama Ilije Babić Andrinog
UVOD
Već kod prvih mojih susreta s Babinom Gredom, kada sam i po nekoliko dana provodio u tom velikom selu, «najvećem u Slavoniji», uočio sam dosta razlika u odnosu na moje selo, Štitar, koje je u toj okolini slovilo kao siromašno i već u to vrijeme, što baš i nije bilo odlika šokačkih sela, pobožno.
Babogreci se od ostalih susjednih sela razlikovali samo po nešto drugačijem govoru, konačno svako je od susjednih sela imalo svoj «govor». Što sam više «srastao» s tim «neobičnim» selom i njegovim ljudima, sve sam više morao uočiti njihov specifični odnos prema erotici, seksualnosti. U svakom selu, pa i u mojem «pobožnom», događalo se sve ono što je ljudski razumljivo, što spada u šokački mentalitet, ali se to prikrivalo, «radilo kad niko ne vidi», prid djecom se nije «lajalo».
Babogreci su u tom pogledu otvoreniji, «šta na um – to na drum». To mi se čak i svidjelo jer to je pošteno. Ako smo već taki onda se ne moramo «pravit fini».
Sve me je to, ta babogredska ćud, dovelo do zaključka, doduše pomalo šaljivog, možda malo pretjeranog ali simpatičnog – to je moja «teza»: u Babinoj Gredi je seksualna revolucija prije prošla nego u Švedskoj.
Babogreci imaju «drukču» dušu. Zbog te njihove duše, jezika, slobode, otvorenosti i pjesme često su «korišteni» ili čak «zlorabljeni» za kojekakve viceve, ali i sami su oni pravili viceve na svoj računa. To je još jedna njihova odlika: smokritičnost.
Dakle, uz sve šokačke vrline koje rese svakoga Šokca: radinost, veselje, ponos, inat, rasipnost i škrtost (o ovom bi se fenomenu trebalo također pisati, ali nekom drugom prigodom), Babogrece resi i opisana otvorenost glede erotike i seksualnosti te samokritičnost.
Moram, zbog poštenja prema tim simpatičnim ljudima biti jasan: ne znači to da su oni «kurvari» par exellence, da se kod njih «'ne stvari» rade «na drumu, upo bila dana». Ne! Kao i u svakom drugom selu, ali oni iz nekog odnosa oženjenog muškarca s drugom udatom ili neudatom ženom nisu pravili skandale, slučajeve. Ono što u moje vrijeme u svim susjednim selima ne samo da nije bilo «u modi» nego čak nezamislivo, to je u Babinoj Gredi još uvijek bilo normalno: nedjeljom poslije večernjice su žene, ali bez svojih muževa, odlazile u birtiju. Opet zbog objektivnosti i poštenja prema Babogradkama moram reći, a to znam iz pripovijedanja moje majke, da su i u Štitaru «njekad davno» također žene «potlja večernje» išlu kod «Franje u birtiju», znale «pod gasom» i zapjevat i «igrat na trpezi», ako su se tu našli i tamburaši. Ali u Babinoj Gredi se ovaj «običaj», kao uostalnom i puno drugih, duže održao.
Zbog čega ja uopće pišem o ovoj temi?
Najprije iz osobne znatiželje. Nije mi do sada do ruke došla niti jedna knjiga u kojoj bih naišao na ovu temu, a posebno ne kao «babogreski specifikum».
U mojoj putositnici «S handyem u Slavoniju» napisao sam o vome i slijedeće:
„Možda su u susjednim selima, koja su bila „čestita“ iz zavisti o Babogracima kružile svakakve priče i vicevi. No to „zuce“, kako smo ih mi u Štitaru zvali (a ovi su tako zvali ljude iz susjednih Gundinaca), nije ni malo smetalo. Oni svoj život žive i dalje, no ne tako intenzivno kao prije.O “pustopašnosti” Babogredki, općenito o moralu u tom pograničnom dijelu Slavonije piše Krunoslav Tkalac (1910-1978) u svojoj knjizi “Babogradska kompanija“ (Slavonica, knjiga 80.»Privlačica» 1994.) među inim i ovo:
«Stav ljudi prema života tj. moralu u Granici
Babina Greda imala je za vrijeme vladavine Turaka u Slavoniji starosjedilačko stanovništvo, koje je i poslije njih uglav¬nom ostalo. No age i begovi sa pravom "jus primae noctis" bili su već oni koji su javni moral postavili na temelje feudalizma i shvaćanja istočnih naroda. Poslije Turaka prva polovina 18. st. je stanje opće nesređenosti i mijene zakona, te ne može niti moral sa svojim turskim naslijeđem biti na visini. U drugoj polovini 18. st. Relkovićev Satir naglašava da je ženski svijet skoro bez stida, a moral na veoma niskom stupnju. Babogredski kroničari vele, da su tada mnoge djevojke razuzdano živjele. Česti ratovi unijeli su neredovno stanje u bračni život graničara, jer su desecima godina muškarci bili po evropskim ratišitima. Pored toga strano vojništvo bilo je nastanjeno po graničarskim kućama. Isto tako oficiri i podoficiri su stanovali po kućama graničara do oko 1780. godine. Koncem 18. st., te u prvom i drugom deceniju 19. st. za¬hvatili su Evropu napoleonski ratovi. Djevojke se nisu mogle re¬dovno udavati, jer su mnoge generacije muškaraca izginule. Tako su one ostajale neudate i do 28 godina. Saznavši za ovo, kao i za moralnu pokvarenost u Granici, izdaje Dvorsko ratno vijeće naredbu da djevojke stare preko 20 godina plaćaju poseban po¬rez. Konačno, one koje se nisu htjele udati, slali su na prisilni rad u tvornicu sukna u Turnju kod Karlovca."
Ovo Tkalčevićevo štivo me nekako zagolicalo. Znam da on to nije izmislio. To je znanstveno utemeljeno. Ono što mene ovdje zanima je slika Babine Grede, a i ostalih graničarskih sela, toga doba. Ruku na srce – ja mislim da je bilo dobro. Preko Save su bili Turci. Stalno je prijatila ratna opasnost, pa su se ljudi (dakle i muški i ženske – ovo moram pojasniti, jer ljudi su samo muški, kako se to kod nas kaže), neznavši koliko će još dugo živjeti, trudili iskoristiti svaku priliku ovozemaljskog užitka. Osim toga to ih nije ništa koštalo. I sam Tkalac veli, da je uzrok takvog ponašanja bila dobra materijalna baza stanovništva. To im je onda bila svojevrsna «kulturna nadgradnja», u koju je svakako spadala i glazba.
Eto, kako smo vidjeli, ovo je ponašanje «povijesno uvjetovano», tako bar «tvrdi» Tkalac, i to Babogrece (ili u ovom kontekstu možda više Babogredke) donekle opravdava.
Eto, to bi bila svojevrsna «povijest babogredskog ispoljavanja putenosti».
No vratimo se mojoj tezi.
Ali to je, čini mi se, preuopćeno. U svakom slučaju u jednom drugom kontekstu.
Moja je intencija onu moju tezu potvrditi i to analizirajući babogredske stare pjesme izašle na dva CD-a:»Stari glas» i «Konji bijelci», ali i nove tekstove pjesama Ilije Babić Andrinog.
Definicija erotike odnosno seksualnosti
Riječ «erotika» prema Riječniku stranih riječi Vladimir Anić / Ivo Goldstein (Novi Liber, Zagreb 1999) znači:»1.čulost, ljubavna strast 2. ljubavna poezija, literatura o osjećajnom životu prožetom ljubavi».
Ova grčka riječ, koja u prijevodu znači ljubav, ljubavna čežnja, požuda, ime je boga ljubavi u grčkoj mitologiji koji se zvao Eros, a bio je sin Afroditin. Potpunosti radi spomenimo i rimsku riječ Amor koja ima isto značenje. Amora se obično prikazuje kao krilatog dječaka s lűkom i strijelom ili s žičanim glazbalom lirom.
Riječ seksualnost, prema istom izvoru dolazi od latinske riječi sexus i označava «ukupnost sklonosti i pojava vezanih uz spolni nagon; spolnost».
ANALIZA POJEDINIH PJESAMA
Svaku pjesmu koju ću analizirati, možete poslušati na mp3-playeru na desnom boxu
1. AJD NA LIVO
Ajd na livo, ajd na desno, ajd na ono isto mjesto.
Dala bi, dala tri dukata mala - I dala bi crne oči sam da oće doći.
Šokac dida, Šokica sam sama - Šokačka me i rodila mama.
Dala sam i dat ću i sinoć sam i sad ću - Ja sam mome loli dala srce iz njedara.
Kaži meni golubice bijela - Koliko si ljubila švalera?
Tri put sedam i još osam, eto koliko sam - Ti se sjeti da si trideseti.
Mene pita moja mama štos radila s dikom sama? - Što si i ti i moj dada kad si bila mlada.
Zanimljivo je da su žene u svojim pjesmama otvorenije od muških; one skoro ništa ne kažu “kroz cvijeće” nego po noj staroj “što na um – to na drum”.
U pjesmi, ustvari kolu, “Ajd na livo”, koju doduše zajedno pjevaju i ženske i muški, tekstovi su ipak ženski.
Tu nalazimo žarku želju za dragim, pa ma koštalo koliko bilo: “dala bi tri dukata mala” pa čak i “crne oči, sam do oće doći”! Budući se iz ovoga teksta ipak još jasno ne vidi intencija te tako “užarne” djevojke, ona ide dalje i objašnjava čitavome svitu: “Dala sam i dat ću, i sinoć sam i sad ću”. Ovdje se između redaka očito čuje i inat. Ona se ne stidi, daje kad ona hoće. A inat je ipak slavonska vrlina. A da se ipak krivo ne shvati doda :”Ja sam mome loli dala srce iz njedara”. Dakle ona je gotova, zaljubila se dodna, ili kako bi se to u Bosni reklo “pala u sevdah k'o šljiva u travu”.
“Šokac dida, Šokica sam sama, šokačka me i rodila mama” djeluje pomalo rezignativno: eto taka sam, taki mi je bio đed, taka i mat' koja me rodila, pa onda ne mogu ni ja bit drugačija, bolja. Djeluje i kao opravdanje. Ona svoj “problem” proglašava generacijskim problemom. Važno je da se ona ne mora mijenjati, jer očito su joj takvi geni, a taj način života joj itekako odgovara! Moramo biti pošteni: a kome ovakav način ne odgovara, tko ne voli biti zaljubljen?
Kad ova pjesme nebi išla dalje bila bi to “priča” o jednoj zaljubljenoj djevojci, koja bi dala sve samo da njen dragi dođe, da ga može gledati. Bila bi time sretna i dala bi mu ama baš sve. Tko međutim ne poznaje mentalitet i “jezik” slavonski, posebice babogredski, taj bi “dala sve” mogao ograničiti na rečene “dukate” i na “srce iz njedara”; no to ipak nije sve. Dati sve ide daleko dalje, to znači potpuno davanje, tu nema ograničenja, to nema zapreka. To uključuje i ono “zadnje” – sex!
A da ova djevojka s tim nema problema, govori nam u narednoj strofi: na pitanje “koliko je ljubila švalera” (dakle koliko je imala ljubavnika; to nisu momci s kojima se zabavlja, to su uglavnom oženjeni muškarci dok je djevojka, ili pak mladići a ona udata žena, snaša), ona čak odgovara matematički: “tri put sedam i još osam, eto koliko sam”.Možda želi tog novog švalera testirati, želi vidjeti zna li on računati. Možda želi vidjeti da li je iz višeg sloja, možda ona u sebi računa svoju zaradu? A možda je njoj stalo samo do seksa? Dobro je i zapamtila, jer taj broj nija baš mali. Očito ima dobro pamćenje. I onda “tješi” toga koji joj je postavio pitanje:”Ti se sjeti, da si trideseti”! Sada one mjere tadašnje vlasti u Brodskoj kompaniji, koje se odnose na moral u Babinoj Gredi, izgledaju ipak opravdanima. Ako je to tako bilo onda nije čudo. Međutim “povijest” i iskustvo govore, da se ovakvim ženama nikakvim represivnim mjerama nije moglo stati na kraj. One su uvijek dobile što su željele, njihova fantazija je jako inovativna.
Posljednja strofa očito govori o odgoju. Na majčino pitanje “što s' radila s dikom sama?”, ona odgovara majci “k'o iz topa”:”Što si i ti i moj dada kad si bila mlada!” Dakle, što ti sad hoćeš od mene? Kao da ja ne znam što si ti radila. Ovdje se pjesma zaokružuje: genetski uvjetovan “problem”. Odgojne mjere majke, njena pedagogija ne uspjeva. Ovdje se uči na primjeru starijeg.
|
- 16:24
-
Ukupno Komentara
(22)
|
|
|
