Oj Anice, dušo moja
oćeš biti ljubav moja ?
Volim biti šumska ptica
nego tvoja ljubavnica.
Ja ću mladi lovac biti
pa ću tebe uloviti.
Volim biti kelnerica
nego tvoja ljubavnica.
Ja ću piti tiš točiti
opet moraš moja biti.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Ispada da bi bilo logično da je ova pjesma ispred “Jednoga jutra”; one bi mogle sačinjavati nekakvu cjelinu, ispričati čitavu priču. Kažem, izgleda. No i ovakav raspored je zanimljiv, i on nam nudi jednu cjelovitu priču.
Pođimo od baje iz pjesme “Jednoga jutra”. On konfrontiran s činjenicom da ga je žena “uvatila” ako baš ne inflangranti onda ipak dala do znanja da zna “štaj na stvari”, recimo stvarno odlučio popraviti se. Recimo da je čak prekinuo s dosadašnjom ljubavnicom i time održao riječ. Njegovo poimanje “popravka” ne znači nemati više ni jednu drugu. I dosljedno tome on “vrbuje” novu.
On je lijepo pita, tepa joj, jer zna kako se to radi, ta nije mu ona prva, ima on iskustva:”Oj Anice, dušo moja, oćeš biti ljubav moja ?» In medias res, bez uvijanja. I za šokački mentalitet čudna otvorenost. A možda i nije? Ona očito zna da je on oženjen čovjek i da joj nema što lagati. Ako joj kaže «dušo moja» onda je time rekao da je «voli» i to je dosta. Ako hoće hoće, ako neće neće. No to ipak nije tako jednostavno. On ju je očito zamjerio i neće «šale» popustiti. Sjećam se «ispovijesti» jednoga šokačkog seoskog kurvara koji je kao svoju kurvarsku filozofiju «propovijedao» : »Na (ženska) koja se nećka to je prava. Nju ja želim. Imam ja vremena, doće on kad tad !». Tako i ovaj ima vremena obasipati je kojekakvim epitetima uvjeren da će «doć kad tad».
Ona, vjerojatno znajući da je on oženjen, očito ne želi vezu. Čak ga vrijeđa : »Volim biti šumska ptica nego tvoja ljubavnica.» Dakle spremna sam nemati niti jegnoga, al samo neću tebe. Ovo je doista grubo odbijanje. Spremna je odreći se užitka, al neće uživati s njim. Ali on nastupa samouvjereno i daje joj do znanja s kojim on sve «vještinama», s kojom taktikom raspolaže : »Ja ću mladi lovac biti pa ću tebe uloviti.» A u lovu je lovac taj koji dirigira situaciju. Ona će biti samo plijen i morati će se pokoriti volji lovčevoj.
No ona ide dalje. E ovdje ženska logika baš ne izgleda shvatljivom. Umjesto da mu ona «otežava» posao, da postane neka druga «ptica » ili zvijer, koja će izbjeći njegovoj «ruci», ona mu olakšava posao : »Volim biti kelnerica nego tvoja ljubavnica.» Eto ti ga na! Kelnerica! Veoma se dobro sjećam poznate babogredske birtije koja je vjerojatno imala «ljepše» ime, ali se u «narodu» zvala «Kod šest sisa» jer su u njoj radile tri ženske, gazdarica Manda i dvije konobarice. Konobarice su u slavonskim birtijama «novije otkriće». Prije su bili birtaši, eventualno njegova žena birtašica. Ali njena je uloga bila jasna: samo dvoriti goste pićem, ničim «drugim», dok je kod tih «modernih» konobarica uloga bila drugačije «opisana». One su više «dvorile» drugim no pićem. Ako dakle ova naša ženska glava iz pjesme «konjugira» onda to čini krajnje nespretno.
Ovaj se baja u sebi samo može smijuljiti i čekati sigurnu priliku :»Ja ću piti tiš točiti, opet moraš moja biti.» A onaj «moja rano» dođe mu ne kao uzdisaj nego kao potvrda, sigurnost uspjeha, jer očito je da ona mora biti njegova. Izgleda da se i ona s time pomirila. Više joj ne pada na um ništa čime bi se mogla obraniti. Rezignira, predaje se.
Analizu ove pjesme smo počeli s onim našim baćom (baća je u Šokadiji stariji brat) iz pjesme «Jednoga jutra». Ako bi samo malo slijedili tu pretpostavku da je to on onda bi, sada kad znamo da je ova «riba u mreži», da je njegov plijen, nastavljena opet ista priča. Novi krug. On će sa svojom novom «ljubavi» opet provoditi noći dok mu se jednoga jutra ponovo ne ispriječi njegova vlastita žena i konfrontira ga s problemom. I tada će on obećati da će se popraviti, samo za ljubav mira u kući, jer zna da on još nije došo do toga da se iz ovoga ili onoga razloga stvarno mora «popraviti».
Jer, «štoj tikva navikla, to tera dovika»!