Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bacaiva

Marketing

DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU - IX


9. SAD MOJ DIKA

Image Hosted by ImageShack.us


Sad moj dika u šumi kod svinja.
Naložio vatru od jasinja.
Oj da mi je k onoj vatri doći.
I kod nje se malo ogrijati.
I moje se dike nagledati.


Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno


Treba li uopće još naglasiti da ovu pjesmu pjevaju žene? Doduše ovdje nema one uobičajene otvorenosti, ovdje je dominantna čežnja, čak bi se moglo reći neka platonska ljubav. No vidjeti će mo!

Dakle diva (u Babinoj Gredi djevojka, cura) misli na svog diku koji je “u šumi kod svinja”. Tko je nekada čuvao svinje zna da to baš i nije nekakav posao. Ako ima dobroga psa koji će paziti na svinje, onda svinjar mirne duše može spavati, odnosno baviti se čim god hoće i to preko cijeloga dana, dok ne dođe vrijeme da svinje tjera nazad, nastan u okol i doma. I ova diva zna kakav je taj svinjarski posao. Vjerojatno misli da si njen dika dosađuje, pa misli kako bi mu pravila “društvo”.

Radnja se očito događa u kasnu jesen ili čak zimu, jer “dika je naložio vatru od jasinja” . Ova diva ne samo da nije uobičajeno otvorena, nego je čak malo i povučena. Nije njoj u prvome redu do “dike”. Izgleda da više želi vatru no diku. “Oj, da mi je do te vatre doći”! No to je samo prividno. Zna ona da bi nju u njegovoj blizini grijala druga, još jača vatra. Ove normalne vatre i topline ona nije niti žaljna, ali one, kako kaže Ilija Babić Andrin «što topi mraz»! Te se «vatre» ona želi nagrijati i onda se zadovljna «dike nagledati “.

Ona isto tako zna da ni njen “dika” ne bi samo sjedio kraj vatre i čekao da se ona grije ili da ga samo gleda. Ona si upravo priželjkuje tu aktivnost “dike”, jer ako bi se nekada nekome morao polagati račun, onda bi kriv za eto to što se dogodilo bio on, jer je prvi počeo, a ona se, jadna, nije mogla obraniti. Ova vatra je zapravo sintagma “ognja”, koji zapali dvoje toga ognja željnih, koji naprosto žele njemu se potpuno predati i u njemu izgorjeti. Gledajući ovih dana požare na Jadranu ali i u susjednim nam državama, možda asociiramo sve drugo nego slast ognja. Ali ovaj je oganj željen, za njim se žudi, uzdiše, umire…

Možda će se i pokoji stariji čitatelj sada sjetiti da u Šokadiji prije nitko nije govorio o silovanju žena. Dakle, mogli bismo pomalo neznanstveno, jer taj fenomen koliko je meni poznato nije istražen, tvrditi, kako prije u Šokadiji, ma u čitavoj Slavoniji nije bilo silovanja. Zašto? Po mom se sudu nameću dva moguća odgovora: prvo, da su jake moralne norme i društvena kontrola bile te koje su i muškarce toliko “obuzdavale” da mu tako nešto nije niti padalo na pamet. Međutim ako se sjetimo Tkalčevog opisa moralne situacije iz uvoda onda te moralne norme baš i nisu bile neka prepreka širenja nemorala. Što onda ostaje kao drugo moguće objašnjenje: da se niti jednu ženu nije moralo silovati. Znam da je ovo dosta smjela “tvrdnja”. Ovo nije tvrdnja, jer ničim je ne mogu potkrijepiti jedino mojim, jasno subjektivnim, mišljenjem koje sam stekao životom u tom kraju, iz priča strijih i proučavajući šokački mentalitet. Možda je ipak neko plauzibilno objašnjenje negdje u sredini? No za našu analizu ono nije niti relevantno. Mi ne analiziramo nemoral nego erotiku, a to ipak nije jedno te isto.




Post je objavljen 31.07.2007. u 00:10 sati.