Marketing
DALA SAM I DAT ĆU – I SINOĆ SAM I SAD ĆU III.
Ej, sad moj lola na granicu mora,
Ej, sadam dana moram spavat sama.
Ej, oj ti Bosno ti nemirni vraže,
Ej, dragi mi je kraj Save na straže.
Ej, alaj mi se i spava i drijema,
Ej, moje lole još sa straže nema.
Svaku analiziranu pjesmu možete poslušati na mp3-playeru desno
Uvod u ovu pjesmu, koju pjevaju žene, počima vrlo trijezno, otvoreno. Bez ikakvog „uvijanja“ problem već u prvom stihu biva jasnim. Kako će toj „loli“ biti na granici, prijeti li mu kakva opasnost, ništa ta diva (cura) il snaša ne govori. Njoj očito nije važan „posao“ i opasnost tog posla, njoj ja važno da će ona „sedam dana morat spavat sama“. Mogla je ona kukati, izjašnjavati se o kojekakvim bojaznima, strahovima za svoga lolu, bojati se da li će se uopće vratiti. Ali ne! Egoizam? Da! Čisti egoizam.
Ta diva il snaša bez imalo diplomacije „vrijeđa“ susjednu državu nazivajući je vragom. Da nije te Bosne, tog “nemirnog vraga” njen dragi ne bi morao ići na stražu, ona ne bi morala sedam dana spavati sama. Ona uopće ne prikriva svoj „egzistencijalni“ seksualni problem: ona sedam dana mora spavati sama! Točka. Jasno i glasno. Pošteno priznanje? Da!
I sada, kad ona već misli da bi on trebao doći a očito ga nema, njoj se spava, jer tih sedam dana nije dobro “spavala” budući nije imala s kime, a i drijema joj se, jer je jednostavno umorna. No zaspati ipak ne može. Ma ne želi. Treba dočekati lolu, treba bar još jednu noć nespavati, treba nadoknaditi one duge “propuštene” noći. Možete li si zamisliti tu prvu noć poslije povratka ovoga stražara? Iako se iz pjesme uopće ne nazire njegovo “stanje” nije teško zamisliti da je i on “zagorio” i da će trebati puno “truda”, puno znoja i snage da opet svijet bude u redu.
Što se ovoj “paćenici” ipak mora uzeti za dobro jeste da ona unatoč te svoje teške situacije niti ne sanja o nekakvoj “supstituciji”, o zamjeni, iako su “vojnikuše”, dakle žene profesionalnih vojnika, bile na zlu glasu glede obdržavanja moralnih principa. Moral tam – moral vam, al kad sam ja u pitanju i moja “druga”, moja žarka želja, požuda, onda tu moralu nema mjesta.
Što jedino iz ove pjesme nije jasano je to, da li se radi o djevojci ili oženjenoj ženi – snaši? Ukoliko se radi o djevojci, onda već sam uvod dobrano stavlja u pitanje njen dosadašnji morali život. Ako ona kuka što sad, kad joj lola mora na stražu, sedam dana mora spavati sama, onda je onda očito prije njegove straže naučena na svakonoćno “spavanje s lolom”. Insinuacija? Ne! Logički zaključak! Ako ona nije u stanju tih sedam dana “prebroditi” onda to govori o navici, možda dugoj navici, ona je onda jednostavno tako kondicionirana: čim se smrkne, zasvrbi je!
Ako je ona pak udata žena – snaša, onda je vjerojatno kratko u braku. Da je ona nekoliko godina u braku onda taj njen muž više nebi bio “lola” već tamo nekaki Mata, Đura, Ilja, ”naj moj”, kojem se više ne tepa. Onda i ta požuda nebi više bila toliko jaka i aktualna; ne što je ne bi bilo, nego što ona više ne bi bila toliko vrijedna takvog žarkog uzdisanja. To bi onda bilo više manje nekakva trijezna konvencionalnost za stišavanje požude.
Post je objavljen 18.07.2007. u 00:02 sati.