.what do you see when you close your eyes?

Bojiš se mog suočavanja s budućnosti.
Plaši te način na koji sam svjesna prolaznosti, način na koji ravnodušno promatram svijet.
Nedostajem ti, kakva sam nekad bila.
Znam da se sjećaš radosne djevojčice, one koja je istraživala svijet, koja je znatiželjno promatrala sve oko sebe, koja je vjerovala u najdivnije bajke i najljepše snove.
Znaj, i meni nedostaje.
I ja se ponekad pitam gdje je i može li samo, barem na kratko, opet doći, pomilovati me s malo pozitivne, naivne, djetinje energije.
Bojiš se kad vidiš da se ne bojim smrti.
Plaši te to što se ja ne bojim, jer se osjećaš da me nemaš od čega štititi.
Ali, vjeruj mi...Uz svu prolaznost ovog svijeta jedno znam- ti si moja vječna konstanta, ti si nepromjenjivi dio jednadžbe i jedna drugoj u srcima bit ćemo zauvijek.

.the rest of the world was in black and white, but we were in screaming color.

Kroz godine sam odaslala mnogo molitvi u nebo. Sada kad o tome razmišljam, shvaćam da nikad nisam zahvalila na uslišenima.
Shvaćam da ih možda nisam ni zaslužila.
Mnogo toga sam krivo napravila. Prije, sada...uvijek.
Ne znam čega se bojim i ne znam od čega bježim. Ne znam ni gdje.
Rekla mi je jučer jedna kolegica "Ti si malo izgubljena osoba, jel da?".
Jesam, izgubljena sam.
Zapetljana sam u svoj bijes, svoju ljutnju, svoj sram, svoju nesigurnost.
Gušim se svojim ponosom i prešućenim riječima. Osjećam hladnoću na svojoj koži, tihu jezu samoće.
Voljela bih da sam bila strpljiva. Da sam ti dala vrijeme koje si trebao i da sam shvaćala da i ja trebam vremena.
Zadnja poslana molitva bio si ti.
Možda je ova test mog strpljenja...

Hajde moje sve, moje ništa, usliši se...Molim te.

Izgubila sam te, bez da sam te ikad imala.
Nikad nisi bio moj. Ali, naše ništa bilo je moje sve.
Tražim oprost, drugu šansu.
Kocka je bačena.

.star crossed.

Noćima pišem pisma u mislima. Sva su naslovljena na tebe.
Pokušavam uhvatiti tvoje poglede, osjetiti tvoje zagrljaje, izgoriti pod tvojim usnama.
Tragam za tobom, između redaka, kroz tišinu i mrak.
Nastojim održati srce mirnim, ali ono kuca ratni marš. Spremno je za bitku. Za rizike.
Izgubila sam riječi. Oteo si mi ih prvog dana.
Ne znam što nas čeka u budućnosti. Zapravo, ne znam ni postoji li budućnost za ovu množinu...
Obećala sam samoj sebi da ću prestati tragati za smislom, za pojašnjenjima i za racionalizacijom.
Tu sam, čekam te. Tu si, pored mene.
Zajedno smo odvojeni. Odvojeni smo zajedno.