all of your flaws and all of my flaws...

Nježnost prvog poljupca.
Tvoj dodir, tvoj miris, tvoj okus.
Sve što sam ikad bila i sve što ću postati. Kao natalna karta, ispred mene otvara se svijet. Mogućnosti...Tvoje, moje...Naše.
Otkud ti, odjednom...?
Ostani.

Maybe.

Ovo su tvoje pesme. Ne pitaj kako sam saznao šta misliš. Možda sam ponekad bio: ti. Možda si i ti pomalo bio ja. Možda smo zajedno bili ceo svet. [Antić]

Ponekad se utopiš u očima koje vidiš prvi put, ali ih oduvijek znaš.
Ponekad noći traju danima i treperanje srca ne može nadglasati nijedna glazba.
Ponekad jedan nježan dodir znači više od tisuća drugih.
Ponekad jednostavno znaš...

Možda je poanta u tome da su moje misli pretjerano poletne trenutno.
Možda te ponekad netko treba ostaviti bez teksta.
Možda je jedino što u tom trenutku želiš sve ono što si našao u drugom.

Oznake: antic, moda, ponekad

Ours now and here.

...tu umetnost pretakanja iz jedne vrste nečega u drugu vrstu nečega zovemo naše sad i ovde. [Antić]

Naša usnula tijela i diskretno dodirivanje vrhovima koljena... Volim nevinost naših druženja. Mirnoću koju izazivaju u meni. Spokoj koji zavlada kada ugasimo svjetlo.
Njegovo disanje i njegov miris, isprepleteni s mojom raspuštenom kosom i snovima.
Njegov nježni dodir pri buđenju, trenutak intimnosti.

Pišem crtice iz života. Kratke misli, hvatam ih u njihovoj prolaznosti. Čuvam ih za sebe, dijelim ih s vama...

.u svakom septembru ima nečega nalik na tihe rastanke.

Bio je to jedan od onih kratkotrajnih rajeva. Komadić vječnosti. Trenutak dok se kovanica u zraku okreće. Trenutak u kojem će kocka dotaknuti podlogu.
Sekunda susretnutih pogleda. Sjedanje za isti stol.
Njegov naglasak.
Rijetko imam priliku susresti osobu s kojom razgovor tako klizi, nema neugodnih tišina, nema konfliktnih situacija...Slični u svojim različitostima, strastveni, no elegantni.
Pišeš mi rijetko, ali slatkorječivo. Zavedeš me udaljen kilometrima, osjećam ti se blizu.
Uvijek su naša tijela dijelile rijeke, naše prirodne granice. No duše u nekom transcedentalnom svijetu upijaju jedna drugu, misleći samo na sastanke, zanemarujući privremene tjelesne rastanke.


Često ne znamo što nam nedostaje, tragamo za time, tražimo sebe u drugima, tražimo druge u sebi. A onda, niotkud se pojavi trenutak bistrine, kao kada se more smiri nakon oluje i oblaci se rasprše. U toj bistrini postaje jasno da nedostajemo sami sebi.

Oznake: vječnost, raj, rastanak

.dance, dance, dance.

Soundtrack novog tjedna: My Favourite Faded Fantasy-Damien Rice

Privukla sam knjigu prsima i nježno je zagrlila. Kao da sam čitala tvoju priču. Kao da je netko sakupio naše mailove i napisao knjigu. Sretan završetak, izmamio mi je osmijeh na lice.
Pitam se kako je u tvom kamenom gradu, miriše li rujan isto kao prije, nagriza li sol iste rane.
Pitam se zašto ne sjednem na vlak i saznam. Gledam podsjetnike nekog drugog vremena u izblijedjeloj kutiji.
Pišem, uvijek pišem tebi. Mojoj najdražoj fantaziji. Mom najmilijem snu.

Rijetko ti pišem o sebi. Rijetko te pitam o sebi. Samo egzistiram na marginama ekrana, ponekad između redaka, rijetko u tekstu. Istina je prekrivena veom koji čekam da padne. Jednom. Kada te opet sretnem...



Nisam dugo pisala. I shvatila sam da svaki moj novi pokušaj počinje s tom rečenicom.
Glupa opravdanja i djetinjasta obrazloženja. Ponekad se ne mogu opisati bolje od toga.
Ovaj put imam cilj. Točno znam gdje trebam doći.

Oznake: povratak, uspomene, pisanje