Bojiš se mog suočavanja s budućnosti.
Plaši te način na koji sam svjesna prolaznosti, način na koji ravnodušno promatram svijet.
Nedostajem ti, kakva sam nekad bila.
Znam da se sjećaš radosne djevojčice, one koja je istraživala svijet, koja je znatiželjno promatrala sve oko sebe, koja je vjerovala u najdivnije bajke i najljepše snove.
Znaj, i meni nedostaje.
I ja se ponekad pitam gdje je i može li samo, barem na kratko, opet doći, pomilovati me s malo pozitivne, naivne, djetinje energije.
Bojiš se kad vidiš da se ne bojim smrti.
Plaši te to što se ja ne bojim, jer se osjećaš da me nemaš od čega štititi.
Ali, vjeruj mi...Uz svu prolaznost ovog svijeta jedno znam- ti si moja vječna konstanta, ti si nepromjenjivi dio jednadžbe i jedna drugoj u srcima bit ćemo zauvijek.
Post je objavljen 27.10.2014. u 11:17 sati.