Voda bez luka
Ne znam, je li me probudilo hrkanje supruge ili pekinezera, ali svakako nisu realni filmovi, koji prikazuju nježne poljupce parova ujutro, netom probuđenih, prije pranja. Možda je do pekinezera. Od programskih chemtrailsa iz otvorenog radija pobjegao sam u kuhinju, po čašu vode. Vele, voda je zdrava; čaša ujutro, na tašte, čuda čini. Pekinezer se popiškio nasred sobe i milo me pogledao. Prisjetio sam se svoje tetke. Tetka tvrdi da je greška, piti vodu prije pranja zuba (množ.), jer da tako sve bakterije iz usne šupljine speremo u želudac. Odložio sam čašu s vodom i krenuo oprati zube. Vele da voda sapire lošu energiju, da uspostavlja balans mamurnog tijela i mamurnog duha i sve to. Da će se ratovati radi vode. Otvorivši slavinu nad kadom, uvidio sam da ću ja ratovati sa - vodovodom. Nešto kasnije tog jutra, uvidio sam da je svakako bilo mudro, provjeriti etiketu na svakom komadu bijelog rublja, koje sam stavio u perilicu. Jer po svaku cijenu treba izbjeći prigovor supruge (koju sam onomad vlastoručno zadivio uvođenjem u tajne pranja rublja), kako sam joj opet ili/i opet smanjio skupo donje rublje (koje inače nikad nisam niti vidio). Ne manje, odustavši i od čaše vode i od tuširanja, spoznao sam i klasičnu grešku svakog foto-entuzijasta. Potpuno poremećen balans bijele boje. Netom opranog rublja. A jer se prljavi veš ne daje u javnost, nema slike. Ovime ujedno obavještavam upravu vodovoda u Orašju, kako ovaj mjesec vodu ne bum platil, iako sam svoju familiju po zapadima zadivil slikom, kako mi nefiltrirana pivica i viski cure iz slavina. Oznake: Zdravlje, voda, orašje |