04.09.2015., petak

Zašto ne vjerujem mrtvoj djeci

Divnokrasno.
Imajući smarfone i ajfone i jutjube i hišiitšitove, zgrozimo se nad slikom mrtvog trogodišnjaka na plaži.
Jer, brojke o emigrantima su suhoparne; jebigakajćeš, politika, ne bi se štel mešat.
I tko ga zna, kaj oni očeju; ni to tek tak.
Ali mrtvi trogodišnjak…

Naravno, da je dite Kerumovo, Severinino, Milanovićevo, Mamićevih – barem lice djeteta ne bi bilo prepoznatljivo; redakcije bi se pobrinule. Ovako, neko tamo smećence sumnjivog porijekla, koje sigurno ima pet braće i osam trudnih sestara i stričeve pune eksploziva i obveznica i Goldmana i Saksa… Već bi presicu sa rotirkama održao i ha en de i ombudsmanka i emnesti, kako bi se zaštitila prava djeteta, barem dignitet čegagod. No, nije dite Sevke i Keruma… Who the hell cares, osim… Nas.
Nas, po foteljama, po poslovima koje ne volimo ili bez posla kojeg želimo; nas po bircevima, po plažama, po besprizornim terminalima kojekakvim, po kolonama lučkobajakovskim. Te suzu pustimo, lajk stisnemo, siroče malo, tri godinice, mrtvo malo emigrantče… Na cukerherclih, sunce malo…

Naravno, emigranti, odrasli, to mi ne želimo blizu; to teroristi, lezilebovići, to minareti, to od tamo negdje, kegod, tamo daleko. Vrit i vragmater, kaj, nafta, Ameri, dajte najte, no… Nije za vjerovat', kaj misliš, ostaneju nam tu, zemeju nam posel, napumpaju nam kćeri… I sutra, di smo? Vas ja pitam?!
E, ali to maleno, te tri godinice, kao zaspalo… To bumo lajkali, jer mi imamo srce, mi smo katoliki, treba se borit. Lajkamo imenom i prezimenom; pravi dečki, prave puce, ko, ke, baš im bumo pokazali!
Kasnije večeras ćemo otvorit pivicu, tekma je, repka je, i sutra je novi dan.
Kajćeš.

I tog novog dana, države i unije, čiji smo susjedi, partneri, uguzci ili isprdci /pravopiše, oprosti mi na nesigurnosti/ isto štancat će i prodavati oružje. Za vlastiti profit, radna mjesta, socijalne standarde ubijat će negdje drugdje, iza horizonta, pustit će nam Big Brothera i Mijenjam ženu. Njihovim političarima naši će razmotavat crvene tepihe i soptati o potencijalima ekopoljoprivrede i plinskog tranzita. U idućoj vijesti, tog dana bez slike curenja fekalija iz zavarenog kamiona i bez gro plana mrtvog djeteta na ol inkluziv plaži, sumnjivi će zmazanci, beskućnici i besperspektivci nahrupit će na naše granice, unerediti naše parkove, bauljati našim cestama i prugama. Kako bi se domogli zemalja, koje su se naprodavale dovoljno oružja da im mogu pružiti smještaj do protjerivanja, ili neki novi početak štokholmskog sindromluka.
I to bumo isto lajkali, kad netko napiše. Istina, fakat, tak' je. Bumo lajkali, ne?!

Ali… Imamo li mi veze sa svim tim? Koja je veza?
Pristajemo li na politiku (sa umanjenim fontom početnog slova) podrške tim istim odredišnim zemljama, čija gramzivost u startu tjera na bijeg tisuće ljudi iz, zapravo – susjedstva? Što činimo protiv toga?
Koliko smo, makar, starih traperica i odloženih košulja spakirali za obitelj mrtvog trogodišnjaka? Jesmo li se pitali, tko će ga sahraniti, kako?
Nismo li dio tog svijeta?
Jesmo li sigurni, da za deset godina, za dvadeset, neće netko sliku našeg djeteta kraj neke pruge, ceste, šitfona ili kakapa postati na portal i izazvati lajkshitstorm, iz foteljica, iz klimatiziranih ureda, tamo daleko, tu blizu?
… a moglo bi nam se i ponoviti…

Divnokrasno.
Ne vjerujem mrtvoj djeci.
Jer, naš lajk ih ne vraća. Naš lajk niti jednom emigrantu ne gasi žeđ, ne daje dodatnu nadu, ne skraćuje put kroz draču i blato.
Slike mrtve djece ne dopiru do trgovaca oružjem, osim za novi reklamni spot o učinkovitosti proizvoda odličnog omjera cijene i kvalitete, sa produženim jamstvom i popustom na vjernost.
Volio bih, u ime mrtve djece, vjerovati svima nama.
Ali…

Oznake: Migranti


- 07:50 - Stisni pa pisni (17) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic