Hamburg
|
Slušajući kao klinjo "Pomorsku večer" u zagrebačkoj kadi, bio sam potpuno siguran u tvrdnje mog oca. Nema mora kao našeg, pomoraca kao naših, obale kao naše. Uopće i ma, uopće! To se znanje miješalo sa znanjem, koliko "nas" je otišlo u dijaspore, preko oceana, svukuda. Kasnije me zbunjivalo, koliko malo "naših" imena se pojavljuje u odjavnim špicama američkih filmova. Zbunjivalo me i što odjednom neki tamo Poljaci slove kao pomorci. Što Britanci i Holandezi briju na kamenice. Što tamo neki Turci ističu svoja četiri mora. Jesam li kupanje zamijenio tuširanjem, uvidjevši rizik zablude - ne znam. Jedan od njemačkih gradova, koje sam godinama htio vidjeti, bio je Hamburg. Hamburg, pomorski grad. Brodovi, kejevi, ribe i to sve. E sad, Hamburg je od Sjevernog mora udaljen devedesetak kilometara. Kao Karlovac od Jadrana. Ali Hamburg je ogromni lučki grad... Istina, na širokom ušću rijeke Elbe. Svoju nedomišljenost sprao sam sa tuširanjem prve večeri, osvijestivši očito. Kakav je osjećaj Hamburžana, kad - ako ikad - saznaju svoju zabludu, da ćevapi sa ajvarom ipak nisu tipično dalmatinsko jelo, ne znam ...   Stari tunel ispod Elbe  ... u "Operaciji Gomora" 1943., britanski i američki bombarderi tjedan dana su zasipali grad bombama. Poginulo je preko 42.600 civila; zabilježeno je 37.000 ozlijeđenih. Promjena vremena i pogoršanje vidljivosti dijelom su od uništenja spasili tada najveći skladišni kompleks u svijetu; "Speicherstadt". Uz komercijalnu funkciju i stanovanje, navodno je ovo i najveće skladište za trgovanje orijentalnim tepisima u Europi.   "Rickmer Rickmers", jedrenjak čeličnog trupa, sagrađen je u Hamburgu 1896. Nakon uloge teretnog broda, postao je školski brod portugalske mornarice, do otpisa i prijetećeg rezališta. Otkupljen natrag u Njemačku, obnovljen je uglavnom volontarijatom nezaposlenih škverana.  "Cap San Diego" iz 1961. stotinjak je puta povezao Hamburg sa Južnom Amerikom. Jedini preostali iz serije šest istovjetnih teretnjaka, također je od rezališta spašen zalaganjem kulturnjaka i volontera.  "Dom" - na Hrvatskom, do-o-o-om - zapravo je pojam za katedralu. Veliki prostor sa luna-parkom, kojeg godišnje navodno posjeti više milijuna ljudi, ime je dobio po katedrali, koja je na tom mjestu zaista stajala prije preko sto godina... Crkva je zemljište prepisala gradu u vlasništvo, uz uvjet, da tu nikad ne bude sagrađen čvrsti objekt... Reeperbahn i St. Pauli... bizarno; svakako turistički. Jutrom, lokve piva i povraćotine, grupice beskućnika sa psima ...  Jedan od gastro - specijaliteta, kojeg stanovnici grada rado svojataju, i zove se čudno - Labskaus. Feminizirani vodič ventilatorasto kružećih, predugih prstiju, gotovo sa smješkom nelagode pojašnjava, kako crvenkasta polukaša na tanjuru, koja podsjeća na Ranojutarnje izlaske iz birtija ili klubova i lokve uokolo, potiče iz doba jedrenjaka (a nu, daštaće ... ). Kako bi spriječili pojavu skorbuta, brodski su kuhari u mljeveno meso iz konzerve počeli miješati sjeckanu kiseljenu ciklu i kisele krastavce. Kako bi prekrili optiku kaše, preko nje bi stavili pečena jaja; ukiseljena haringa sa strane vjerojatno je naknadni dodatak iz doba, kad je "i oko počelo jesti" ... (Nešto, dakle, kao naš dobri ajvar, u malom...  ) Nakon velikih poplava prije pedesetak godina, u kojima je u gradu poginulo nekoliko stotina ljudi, dijelovi grada su dodatno osigurani metalnim branama. Građevinski propisi određuju osam metara sigurnosne projektne visine.  "Elbphilharmonie", novogradnja koncertne dvorane, bila je početno procijenjena na 77 milijuna eura troška. Brojka je u više navrata korigirana, kako bi se ispoštovala zamisao arhitekata o savršenom zvuku sa svakog sjedala. Ovo uključuje desetke tisuća gipsanih ploča rađenih unikatno, 3-D-glodalima, kako bi idealno usmjeravale zvuk. Tonske probe uključivale su i "kvotu" publike, koja je ćelava - o ćelu, zvuk se drukčije odbija nego o bujnu kosu... Konačna cijena: 789 milijuna eura. Zasad.   I kontejnerska luka, i kej, s kojeg europski auti iz otpisa "idu" u Afriku, i brodogradilište Blohm&Voss, i ... I tržnica uz staru dvoranu ribarnice, u kojoj se sad održavaju koncerti. I potoci piva. I ribe, i sušene ribe, i svježe, i još piva, i kamenice, i ribe i još piva. (I pogled sa Michela, poznate crkve, po cijeni od 20 eura... Hajde to, ali izmaglica... Foto - nula bodova... )   I dok se slegnu okus Labskausa, vina, kamenica, piva; dok se noge taman navikavaju na dva dana jurcanja, dok još u ušima zvoni glas vlajske rodice ("An, ma di kod Elbfilhar..., šta, šta jeto, untisusa, ne znam ja, ne iđemo mi u operu, Joze nema, pitat ću ja njega di je to... Ma adriesu mi rec'; di ću jadna parkirat tamo... ") ... dok sve to, nadlijećemo grad, u luku okrećemo na jug... Presjedanje, mrak nad Bavarskom, noć nad Zagrebom. Nad mojim, malim Zagrebom. Noćno ubavim. Stajem u kadu, u kojoj sam ono nekad, ležeći ispružen, slušao "Pomorsku večer" ... ... Oznake: hamburg |
