17.02.2015., utorak

Kako Rvackoj ni kuki nije pomogao - Jelo Žužinek za predsjednicu!

Mile moje i mili, koji bez pedeset nijansi njive šljive pive ne biste znali, čemu služi intimni šampon,


evo meni je svanulo ovih dana. U vječnoj igri Feniksa i pepela, trenutno imamo Kolindu.
I Vučić je došao na Kolindu. I Bandić, i Cetinski i Celzijus et al.
Točno mogu zamisliti domunđavanja, ne znam, Pupovca i kosovskog premijera – je li, jel' ideš ti na Kolindu sutra…? (as in, ići na Beyonce...)

Možda bi fora bilo da krene neka turneja po regiji, Inaugurancija Road Show… Augurnem ja, augurneš ti… auguri, svi mi…
Ili, ili, teve šou, sad su popularni; tipa, mlade nade za inauguracijske kandidate, ili barem za uzvanike, pa neko pripetavanje, moraju pjevat, pa kuhat, pa trčat na sto metara i na koncu završe u rimejku Kviskoteke. Pobjednik je idući inaugurator. Ili -ica.

I nije me toliko nasmiješila teta Gojan niti genijalno potrefitom paralelom reza kose i pada revera, niti izjavom poslije emisije, kako haerte debelo vodi u kvoti gledanosti prijenosne emisije...
Ruku na srce, u doba bežične komunikacije, ja živim za dan, kad ćemo nahrupiti sa karticama i čekovima kupiti prvi virtualni televizor, pa onda svake nedjelje uz kokice i pelinkovac drmati po teve inauguracijama, uz periodično telešopanje.
Posebno će to rasteretiti muščad sa usisavačima, jer pedeset nijansi sive prašine, znamo, skuplja se posebno u prorezima televizorčadi, iako naše bezrepe sugrađanke smatraju da imaju argument, kad vele da one usisaju stan za petnaest minuta, dok vama, tutlje muške, dva dana kasnije treba dva sata…
Nego ne, sve to, ne.
Nasmiješila me teta Gojan izjavom, kako eto napokon imamo ženu za predsjednikicu, okej, s time sam okej, ali – kako je napokon došlo vrijeme suptilne ženske inteligencije.
Pa, dragi moj Mesiću, poštovani Josipoviću, đabe vam; vaše je predsjednikovanje bilo nemušto, muški oklagijsko. Đabe; zato nije uspjela ni bajka o mangeu iz doba Gadafija, niti ona o glazboljubno šengajstovskom profesoru, koji će ErnamHa kantapultirati u bolje sutra i prije nego Švicarci od Udbine naprave Cape Carneval i krenu probno lansirati ličke krumpire na mjesec.
Kruuumpiiiraaa, zeeeljaaa… Imamo Špejsprogram! Imamo predsjednicu! Snjeguljicu! Crvenkapicu!

Dakle, sirovu, neotesanu mušku inteligenciju predsjedničku napokon je zamijenila tankoćutna ženska predsjednički…či… na. Ista.
Ta će zamjena, taj će zaokret sa kukija na pipicu biti prevaga.
Sa spejs centra Udbina, mi ćemo se sa Kokolindom lansirat' u blagostanje; ništa povratna karta...

I kad - hvatajući se za praznu čašu - svojim očima slušaš, kako bez cenzure i leta u smeće idu u televizoru prilozi sa štrkljavim bakicama u ofucanim bundama, kako će nam sad procvasti med i mlijeko, jer imamo ženu za predsjednikaicu, pomisliš – kao u prvom predgrču orgazma preuranjeno izdajničkog – da je to sad bilo to; da nema dalje i gore ne može. Uželiš se divnih starih dana cenzure, kad je osim politopasnog u koš išlo i glupo.
A oni onda još nemilo serviraju koso R, u crnoj bundi, ili bundcu, kako se isto povodom inguracije žali na seksizam, jer da su njoj eto rekli da je samohrana majka. trept.
Ne znam; možda joj je Ćesić ili Đodan trebao tepati da je okolojebač. Pa kao da nije. Samohrana majka, mislim.
Pazi seksizma. Tramvajcu reć' da je tramvajac.
B.a.B.i da je - baba.
Untijavla, al smo tankoćutni postali… (Posavke i Posavci bi dometnuli – pi'ke ti!?)
I to bi onda maltene zaista moglo biti sve, i lajts aut i laku noć, Hrvatska …

No – ne.
Jer uslijedi cijela tirada, okrunjena tetom iz B.a.B.e., kako je zaista dosta tog seksizma predsjedničkog i te tiranije, i da je fakat, al fakat prioritet u Saboru trebala biti poravnilovka i ađenderizacija relevantnih pojmova i pojmica, kako niti jedna riječ ili riječac više ne bi bio tumačen kao rodno ili rodnično određujućai.
Meni svane. Tolike godine mraka! Eto dakle, zašto nam nije dalo naprijed...

Zamišljam Antičevićku (inače više ne, ali evo sad, prigodno i namjenski, samo jednom), kako u sabornici zbori o koncesiji ili koncesijcu za autoceste ili autocestce, nakon čega gasi mikrofon ili mikrofonicu i guzom ili guuuzom sjeda na stolac ili stolicu.
To su bitne stvari; u pravu je B.a.B.a.
Jer da smo to riješili, trećespolstvo bi procvalo, poput spomenutih meda i mlijeka.
Sijerković bi pričao o prodoru ili prodoruši anticiklonca ili anticiklone; sve bi se produžilo zbog povećanja broja riječi, porasla bi potreba za novinskom tintom, papirom, praktikantima, buknula bi nova radna mjesta; krenuo bi i izvoz.
Mogli bismo i Merkelici an pari pojasniti, kako se uz član „der“ ima dopisivati „die“, a uz „die“ obavezno i „der“. Ova bi od oduševljen ja porasla, izdužila se, postala Naomi Campbel odmah ob naše visprenosti. Odlučila bi, na iduće inauguravanje sigurno doći.
A tek Thai turizam. Zvanične ladyboy delegacije, razmjena iskustava, best practices, video industrija, ovoono.
Runjave babe u vlastitom sosu uz Jadransku magistralu morale bi na kartoline pisati „Cimer i cimerice fraj i frajerice“, naravno i na tajlandskom. (Naravno, poreze i porezice ... ah...)

No, dotad, zaključili smo dakle, ni ku'ac nas neće spasiti…
A hoće li predsjednička ... nekad pojesti svoj govor i završno promumljati „Fuck, it's a man's world after all!“ – vidjet će, tko ostane do svjetlogasja …

Nakon što mi je bezrepa dušica opet mrknula brijač, nema mi druge, nego uzet' njezin EpiLady pa na brijanje… O, svijete. Svijetice. Točka. Točak.

Jelo Ž.

Oznake: gender


- 10:38 - Stisni pa pisni (5) - Papirni istisak - #

< travanj, 2018  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic