Podrepići donji
Kvazimoj PP (Prvi Pas) bio je prvi spoter, kojeg sam poznavao. Spotirao je parove po zagrebačkovelesajamskom Fukodromu. Obzirom da post nije o masi stvari, preskačem pojašnjenja, ali po šlagvortu spoter prvo nabacujem, kako mi je, ne tako davno, čovjek iz Osiguranja naložio da mu predam film iz foto - aparata. Digitalnog. Jer sam kroz ogradu pogranične zone slikao javno vidljiv stari avion. Koji svakako leti po internetu. I za kojeg me nježno pitao tehničar, koji ga je negdje u mojoj životnoj dobi predao kompaniji bivše nam države. Spoteri dakle. Ljudi, koji vukljaju Bauhaus - ljestve, termosice, sendviče, folije, kompase i kojekakve mape i karte u blizinu aerodroma, ne bi li snimili neki avion. Po isprintanom redu letenja, ili po blic - prilici nakon pogleda na javnomrežne avioradare. I onda lupam glavom o kredenc, čupam viklere nad loncem poluskuhanog graha i zdvajam u maniri svih Glembajevih zajedno, shvaćajući da već punoljetno živim u kasabi, ubavoj, ali kasabi; da nema kina kazališta saune frendova muzeja aerodroma piste spotinga ... spotinga... I onda kroz lavež pseta, koje preferira tartufatu umjesto Pedigrea, prepoznam zvuk dalek, zvuk poznat, zvuk jednoznačan. Nad kasabom. Pod koridorom oznake 115°. Te se podiobim; Yin sa fotoaparatom na terasu, Yang na Google, poput stare Mlječanke, koja škica nebesa ... I zaista... Na 37 000 stopa, FL 370, po tracku 115°, eto ga; TC-JJF, let THY 12, Turkish, Boeing 777-3F2 ER... nad kasabom mi... A letjeh takvim iz Sydneya za London ... Kad ono... Obadva... I posebno mi srcu milo, napaćeni Malaysian obadva; i obadva Airbus A-380... Prvi na 37 025 stopa, iz Pariza za Kuala Lumpur... iznad kasabe, drito... Dva A-380 u letu gledam...! ... a sa zapadnog horizonta, neparnom oznakom visine, korektno, FL 350, na 114°, slijedi ga MH 21, Malaysian A-380, ista destinacija, iz Londona... Evo ga, kasabu nadlijeće, Orašja mi muškatnog... ... i sjetim se, koje sam dječačke povode našao putu u Australiju, i kako sam jedan povod potvrdio trncima, dok su četiri motora gurala A-380 londonskom pistom prema Hong Kongu... I kako mi nitko nije rekao, da sjedeći na donjem katu, sredina, za razliku od kina "Kustošija", od krila ne vidiš gotovo ništa... I kako su mi koljena klecala, kad sam tu pticu prvi put u zraku vidio, još par godina prije... A pas laje, i mobitel zvoni, ali moj film se zaglavljuje na tom prvosjećanju ... ... i ne stižem suvislo snimiti THA 971 iz Züricha za Bangkok, track 115°, 35.000 ft, A-340-642, kao neke godine na putu za Seoul... Ja se tu nešto jadam, što živim u kasabi, a ona centar svijeta; globalni koridor. Jer kad vidiš i Pariz i Kuala Lumpur i London i Zürich i Bangkok u deset minuta, i dva A-380 odjednom, uz obloguzu komšinicu kako leluja sa placa sa zelenjavom... /upload failed/ Ali, Kvazimoj PP bio je prvi spoter, kojeg sam poznavao. Oznake: Airbus A-340, A-380, B-777, avioni |