Dvadeset i dvije orvelovske kvake, tu iza ugla
|
I onda tako, gotovo po navici, ušetaš u svoju banku. Banku, s kojom si duže u vezi, nego sa ženom. Dakle, iznenađenja su rijetka, gužva uobičajena. Referent odradi traženu transakciju, iznos ispod pedeset eura. Načrčka na papirić tvoj JMBG, stavi ga pred sebe, odloži olovku uz papir i glasom stjuardese upita, imaš li par minuta. Zbunjen, potvrdiš. Kako odbiti banku, s kojom si duže nego sa ženom. Gužve svakako nema. Da ime i prezime. Da ime oca. Da adresa. Da bračno stanje. Da imovinski status. Da visina prihoda. E, tu zaštekaš. „Radim na ugovoru o djelu.“ „Pa koliko zarađujete na ugovoru o djelu?“ „Ponekad pola godine ništa, ponekad natprosječno u mjesec dana; teško mi je specificirati.“ „Pa gdje radite?“ Tu počneš u sebi mantrati za mir u sebi kao dijelu svijeta: „Ugovor je sa firmom u zemlji A; ja sam boravkom prijavljen u zemlji B i C, firma me angažira za zemlje B, C, D, E i ponekad čak i F; posao je dijelom terenski, na licu mjesta, dijelom kancelarijski. Dakle ne mogu vam reći, gdje ostvarujem prihod. Gdje stignem.“ Referentu titra brk – „Hm, ništa, stavit ćemo /prosječan iznos/, tu kod nas.“ Kažeš – „Ali to baš nije posve točno; to ne mogu potpisati.“ On na to - "Ali molim Vas... Svi klijenti moraju... Inače ne možete biti klijent banke!" i u istom dahu "No, dajte, to svakako nitko ne gleda..." "Pa čemu onda?!" On, pomalo uspaničeno - "Dajte, molim Vas..." Vilica ti se pomalo približava mudima. Referent dalje: „Imate li američku zelenu kartu?“ Sad tebi igra brk, kojeg nemaš. Jeboga svjetski mir i mir u sebi i zelena karta, kakve faken to veze ima sa par desetaka eura transakcije gugogodišnjeg klijenta – ne izgovoriš. Kažeš – „Gledajte, nisam platio parking, moram ići; zelenu kartu nemam i ne zanima me; čemu me to sve pitate?“ Referent gandijevski spusti ramena, okrene otvorene dlanove nekamo između tebe i neba i satelita i gotovo šapćući promantra – „No, ne ljutite se, gospon, znate, stis'li su nas Amerikanci…“ Stisnut Amerikancima, izlaziš iz banke. Svoje. Kao iz žene. Svoje. U dugoj vezi. Pišeš upravi banke; pojasniš situaciju i pitaš, koji vrag… Banka uredno zahvali i javi, svi klijenti pri svakoj transakciji prolaze antilovopernu provjeru. Svi, pri svakoj. Pitaš, jel i penzići, i ekipa s bankomata. Banka da ne, ali da treba uzeti u obzir i KYC. Misleći i na Orwella i na Kafku i na Hellerovu Kvaku 22, srednjacima po tipkovnici prosopćeš da što je sad opet Kej Vaj Si. (Znaš samo za Kej Ef Si) Te dometneš kako smatraš da je politika banke o preventivnom skupljanju podataka u suprotnosti sa Odlukom Europskog suda pravde o prikupljanju podataka građana - - sažeto: „Sud je proglasio nevaljanom Direktivu o zadržavanju podataka“. Uskrs dođe, prođe. Dugogodišnja banka, banka, koju znaš, s kojom nema iznenađenja; banka povjerenja i rutine, javi slijedeće: Poštovani, Dodatni KYC upitnik se odnosi na pitanja koja su povezana s prikupljanjem podataka vezano za informacije o političkoj izloženoj osobi (za strane državljane) te podatak smatrate li se poreznim obveznikom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) te podliježu li Vaši računi otvoreni u Banci praćenju i obavještavanju nadležnih poreznih tijela za potrebe primjene poreznih propisa SAD-a, sukladno FATCA regulativi. FATCA (eng. Foreign Account Tax Compliance Act; hrv. Zakon o izvršenju poreznih obveza s obzirom na račune u inozemnim financijskim institucijama) predstavlja zakon SAD-a kojim se od financijskih institucija diljem svijeta traži identificiranje američkih poreznih obveznika te obavještavanje nadležnih poreznih tijela o njihovim računima i financijskim sredstvima. Suglasnost za obradu osobnih podataka za tu svrhu klijent može opozvati u svakom trenutku. Dodatni upitnik se odnosi na one klijente za koje smo u prijašnjem razdoblju prikupili zakonski obvezne podate vezano za Zakon o Sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma. Provođenje prije i/ili prilikom svake transakcije odnosi se (što se tiče Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranje terorizma) za obavljanje transakcije u iznosu od 105.000,00 HRK i više na temelju prethodnog uspostavljenog poslovnog odnosa gdje Banka provodi provjeru identiteta stranke te prikuplja podatke koje nedostaju. Kej vaj si, politički izložena osoba, strani državljani, porezni obveznik SAD, zakon SAD, stopet tisuća kuna - ??!! Ti, dugogodišnji klijent banke, domaći državljanin, pedesetak eura. Pogledaš svoje pljunute jagodice. Pogledaš nebo sa satelitima, sa Kafkom, Orwellom, Hellerom. Usmjeriš jagodice prema satelitima. Odšetaš po kavu i citiraš svog bivšeg kolegu, Talijana. "Votadifaka?!" … vota di faka … Oznake: osobni podaci, banka |
