Imamo Europu, ili - "što vam nije jasno?"
|
Kad su stvari poslovne, misliš si, lakše je. Poslovno, trebaš informaciju iz MUP-a. Pronađeš broj telefona. Zoveš. Čitko se predstaviš, u tri rečenice pojasniš povod poziva. Glas sa drugog brda nervozno te prekine, da tko si i što zapravo hoćeš. Zapravo hoćeš, pa tu ponoviš uvod. Dva prespoja dalje, nakon trećeg uvoda, kojeg sad već variraš u naglascima, iz dosade, odlučan glas sa druge strane bežičja pojasni, da tako može bilotko zvati i tražiti bilošto, pa de vi to emajlom. Onda ti to de emajlom. Jer je zaista hitno američkom naručitelju u ime japanske oštećene, a i tvoj šef počinje dizati obrvu nekontroliranom brzinom, što čuješ na mobitel. Na de emajl stiže odgovor dan kasnije; predmet proslijeđen drugoj postaji. Zoveš tu drugu postaju, čitko se predstaviš, u tri rečenice pojasniš povod poziva. Glas sa drugog brda nervozno te prekine, da tko si i što zapravo hoćeš. Zapravo hoćeš, pa tu ponoviš uvod. Dva prespoja dalje, nakon trećeg uvoda, kojeg sad već variraš u naglascima, iz dosade, odlučan glas sa druge strane bežičja pojasni, da tako može bilotko zvati i tražiti bilošto, pa de vi dođite ovamo. Onda ti to de 270 kilometara tamo, osobno. Odtreptavši tvoj uvod, konsijerž policijske postaje lijeno uzme slušalicu, gotovo zastane u pokretu, mrmlja, mjerka, črčka, mjerka, mrmlja, krene odložiti slušalicu uz izraz lica, kao da je zaboravio njezin najsvježiji sadržaj. Da ne, ne, ne može to tako, dete vi - evo ti broj spisa i telefon inspektorice, direktni, nju nazovi večeras. Na tvoju otklopljenu vilicu, lik veli, radi ona noćnu, pa nek ti pojasni, veli lik dalje. Zoveš inspektoricu; uvod, ona histerično da što ti nije jasno, ti opet uvod i da ti je sve jasno, ali je nepotpuno. Ona da što ti misliš da ne može to tako, jesli li bio osobno, da jesi, da aha, ali ne može to tako, nema broj spisa, daš joj broj spisa, da ne može to tako, ona ima posla, pa kad bi sad svatko diktirao broj spisa, pa nije ona na informacijama, da nazvat će ona tebe čim pronađe spis. Inspektorica ne zove, pa ti nazoveš nju, ali između druge i treće alternative njoj u korist ona te prekine, da ne može to tako, jel' nije bila jasna, ona će tebe nazvati, pa kud bi došli da svi tako rade... tuut, tuut, tuut... Šefovo dijabetičarsko mljackanje u mobitelu se miješa sa zujanjem podizanja i spuštanja njegovih obrva. Riječi ne čujem. Dajem se na drugu stranu, zovem osiguranje. Ceketava ženska subraćka sasluša dva istovjetna uvoda i izdvojena dva pitanja i prosikće - i što sad Vama nije jasno? ... ... Oznake: ustanove, komunikacija |
