Mili moji,
odustajem od dosad često korištene uvodne figure. U glavu: Dlakavo ili kokošje poprsje, izbrijane noge ili testisi, grb lovačkog društva tetoviran na trtici ili stidnoj kosti - sve je zapravo isto. Ako dovoljno dugo hodate s kamenčićem u salonki, ako dovoljno dugo lupate glavom o kredenc zbog propuštenog kvikija (tome je preko desetljeće i kredenc bi svakako trebalo zamijeniti), neminovno vas uhvati – rutina. A kako ovo nije post o mitu da oni među vama, koji Lamborghini Aventador pred dvostrukim zavojem, s desnom nogom na gasu svo vrijeme, usporavaju nježno doziranim stiskom lijevog stopala, kako ne bi poremetili balans auta, ponudit ću vam danas nekoliko savjeta protiv rutine.
Nije rutina loša stvar; uglavnom je to limunovim sokom ispisan podnaslov svakog serioznijeg vjenčanog lista, ali – znaju tehničari među nama – ciklično opterećenje rutinom može postati rizik po konstrukciju; dovesti do zamora materijala, do pucanja. O rizicima i nuspojavama sam često pisao, ponekad i limunovim sokom, ali sad ću podijeliti sa vama par savjeta o prevenciji – praktičnih, konkretnih, onakvih, kakve bi potpisala i moja uvažena antipodica i, neki kažu, prijateljica Milke Planinc - Žuži Jelinek. Na žalost, na moj upit, može li svojim prebogatim životnim iskustvom potvrditi tvrdnju, da su kočničari lijevom nogom ujedno i obdareniji, do zaključenja ovog posta nisam dobio odgovor.
Usisavanje.
Sigurno vam se ne jednom desilo da usisavač, uvijek u milimetar desnim kotačem zapinjući o dovratke, rubove kreveta i noge stolica i stolova, ostane bez upravo tog desnog kotača. I vjerujte, mnogo je lonaca sarme prokuhalo, dok nisam shvatio: Radi se o zamoru, o rutini! Zar ne, uvijek nekako istim redom usisavate stan, i uglavnom nekako desnokretno, dakle tako, da uvijek isti kotač usisavača udara u prepreke – desni.
Mile moje bezrepe sugrađanke, dragi moji gurači i potezači kuhinjskih rekvizita – okrenite rutinu! Krenite ulijevo!
Ne uštekavajte ga uvijek prvo u kupaoni, prelazeći potom iz hodnika u spavaću sobu, kako biste završili na kuhinjskom podu. Ne; iznenadite i sebe i desni kotač usisavača; krenite ispod stola dnevne sobe, učinite kupaonicu međustanicom, pod krevetom tek predahnite, a završite na polici u radnoj sobi. Vidjet ćete razliku!
Još ako imate strpljenja, pratiti upad vanjskog svjetla u prostorije, kojima se tako mijenjajući raspored krećete u razna doba dana, razna godišnja doba – imat ćete i divan mentalni foto – projekt gotovo beskrajnog putovanja prostranstvima vlastite kreativnosti!
Pranje podova.
Ne lažimo se, mili moji i ništa zanemarivije mile. Čarolija, koju osjetite, kad osoba vašeg tokena promijeni parfem, u stvari je iluzija; iluzija promjene partnera. Zatvorivši oči, gotovo sigurno će vas i prije prodora cilindra u tubus (uz osobiti pozdrav jednom profesoru Nacrtne geometrije) čula zavarati, kako ste isprepleteni sa nekom novom osobom, drugom, koja tek slučajno ima kurje oko, madež ili brčić baš poput ključara vaše dugogodišnje rutine.
E, pa, tako je i sa deterdžentima za pranje poda. Ne morate uvijek do večernjeg ukazanja Mislava Bage ili Sulje Veličanstvenog u nozdrvama vrtiti miris Arfa. Probajte Ajax, Mr. Propper, Mr. Musculo! Vjerujte, osjećat ćete se, kao da je opranim stubištem prošla fatalna mulatkinja, čvrstoguzi mladac, dva u jedan ili kakogod. Svakako, mijenjajte! Ohrabrite se, istražiti novo, pomaknuti granice! Rutina ubija!
/Zašto se ova sredstva za pranje – isto kao i usisavači! - zovu muškim imenima, a barem polovica uragana ipak ravnopravno i ženskim, prepuštam struci.../
(Gornji savjet o usisavanju i ovdje vrijedi; ne krećite uvijek od tavana, desnokretno; ne, zamahnite džogerom koji put od prizemlja, ulijevo! Promatrajte igru svjetla kroz godišnja doba! Jamčim divnu mješavinu leptirića u želucu i ustreptalosti zabranjenim! Ponajbolje - ni vještačenje hard diska neće vas kompromitirati!)
Brijanje.
Koliko ste puta skinutih naočala, mokrih ruku, face natrackane pjenom za brijanje, krenuli kao carinik na Bajakovu pretraživati kupaonu, jer je OVR (Osobica Vaše Rutine) ušla u kupaonu, dok ste vi šetali njegovog ili njezinog psa u maglovito praskozorje, i posluživši se vašim brijačem zaturila ga tko-zna-gdje, iako ste joj/mu do granice uvredljivosti jasnom porukom na njegovu ili njezinu policu stavili cijeli paket žileta, kako sami ne biste poslije brijanja izgledali kao loše obrijan pičić s upaljenim prištićima dva centimetra ispod suvišne tetovaže?!
Odgovor svi znamo, ma koliko šutjeli o tome.
I ne, ne zagovaram lokot na desnoj polovici špigla, niti sakrivanje brijača među prljavim rubljem (gdje ga sigurno neće tražiti). Vezanje brijača uzicom za slavinu također djeluje malo patetično, kao i ono u afektu crvenim markerom na utikač četkice za zube napisano „ne vadi!“, nakon što ste ju jednom prečesto praznu premetali po gubici manualno.
Ali, mili moji, iskoristite bolne zglobove, utrnule ruke, cijepanje u utrobi, pun mjehur – ustanite ranije! Obucite se, izvedite psa (stari Latini – „Tko prvum, ker šetum!“), uznesite ga Ajaxom mirisnim stubištem, operite ga, osušite, nahranite, napojite, skuhajte kavu i čaj i u blenderu pripremite beskompromisnu količinu odvratnog napitka za čišćenje jetre, i razgibavši se u „fast forward“ modusu, dohvatite svojom rukom svoj brijač, dok iz spavaće sobe dupkom pune zatvorenog prozora dopire spokojno hrkanje OVR. Jamčim trijumf volje! Svježe obrijani samo svojim rođenim žiletom, razgibani, prošetani, dobacite mirisno psetance OVR na jastuk i cvrkutavo zapitajte – „Meko kuhana ili na oko?“ Ne – za – mje – nji - vo!
Kupovanje uložaka.
Ne, mili moji i mile, neću se ponavljati o znanosti kartonskog i celofanskog pakiranja, broja kapi niti o vječnoj polemici, kad vam ona ili održi prodiku da ste mogli kupiti jeftinije veće pakovanje ili da ste opet uzeli najjeftinije a ne najbolje. Ne. O tome sam već pisao, a oraško sveučilište svakako je uvelo i poseban tematski studij; diplomu priznaje i zagrebačko sveučilište.
Protiv viklera rutine, kad poput teleta stojite pred petmetarskom policom sa ulošcima, ovaj put savjetujem da ne konzultirate mrgudnu i ne manje izgubljenu prodaviteljicu, nego vi fino skinite sa obližnjeg viljuškara istetoviranog skladištara, i zamolite njega za pomoć oko odabira uložaka za OVR. Umjesto da iskomplimentirate Akrapovićev auspuh njegoveg Kawasakija pred skladištem, pitajte ga - po mogućnosti hrapavim, dubokim glasom punim testosterona - kupuje li on ove ili one.
Jamčim zanimljive prizore; trgovinu ćete u svakom slučaju napustiti sa smješkom. Olakšanja.
Rutinu je lako razbiti, mili moji i mile! Samo se treba truditi!
Mogao bih tako nastaviti, mili moji, pa tako predložiti da sitno nasjeckanu kapulu dodate predzadnju u lonac, neposredno prije tri žlice hladno prešanog maslinovog ulja. Jer, okrenuti vikler rutine ima svoju cijenu. No, princip ste shvatili!
O ispucalim vrhovima i ispravljanju krive Drine, uz najavu prvog multipraktika sa MP3 – utičnicom - idući put.
When in doubt,
Jelo Žužinek
Oznake: kućni poslovi, rutina, monotonija
|
