Marketing
O sranju i pašteti, dok štuke lete
Da nije BeiHerc... (To samo doprinosim činjenici kako dupe i mišljenje svi imamo... )
Da dakle nije BeiHerc, ne bi mogao Dodik o zavjeri Muslimana. Pusić – i time se dotičem paštetoskakačice – bi imala manju minutažu u medijima. A posebno cukreno je procvrkutala, kako će ona o Bosni i pred nekim švedskim stolom NATO-a u Bruxellesu. Već vidim kako joj ganuti BeiHerclije šalju paketiće zahvalnosti; par tufahija, malo sudžuka, što se ima... Brine mucica o susjedima...
Da nije BeiHerc, ne bi Inzko prošpekulirao o međunarodnim tenkovima. Dobro pa nije špekulirao o padu meteora na Kalesiju, ili o možebitnosti kravljeg prdeža na obroncima Vlašića. Jer može bit' svašta.
Naravno, i Izetbegović Junioru dobro je došlo. Nije se libio izjaviti kako će on i njegovi učiniti sve, iako on i njegovi nemaju neku moć (kao što se nemoćan nije libio tražiti službeno vozilo za parsto tisuća maraka), ali i njega puni televizori opet, mašala, mašala. Najgore po neku zemlju su prazni i šuplji televizori. Gori od nemoćnih vlastodržaca, koji obećavaju sve učiniti.
Naravno, odjednom svi znaju sve; to korupcija, to lopovi, to neisplaćeno, to pro(ne)vjereno.
Naravno, nađu se i bivši međunarodni kolege; javljaju se, vele – „pa trebali ste znati...“ No, oni će se gurati sa Pusićkom po Bruxellesima i New Yorcima, i sigurno će zafaliti Eviana ili Ballantinesa, pa je to ok. Pusić će to shendlat desnim skočnim zglobom.
Ali sranje je manje izgorena arhivska građa u Sarajevu; sranje je manje čađava fasada u Tuzli. Veće je sranje, meni je veće, Milanovićevo ukazanje u Mostaru. Niotkud, ničim izazvan; očito sa slobodnim terminom, ili radi manjka zainteresiranih novinara u ErnamHa ove kišovite nedjelje. I dođe on, kako bi došao i nakaradu učinio ovih dana, recimo, srpski premijer Dačić dolaskom u Banja Luku. Petljatorski, nepozvano.
I veli tako Milanović u BeiHerc, ovu vašu BeiHerc šutaju već sto godina. Kratka stanka. Pa dometne - a ni mi ne znamo, što bismo s vama. Otprilike. I odlučno i mudro pogleda u tri kamere, svakim okom u po jednu. Raja se sturi ganuta trenutkom spoznaje; eto došao Miki reći šutanima da su šutani. Jesu li mu, pakujući poklončiće za Pusićku, isto spakirali par baklavica za puta, ne znam.
Ali ne mogu vjerovati.
Što bi bilo, da nije BeiHerc...
Post je objavljen 09.02.2014. u 20:24 sati.