Dva mala ili jedan veliki – Jelo Žužinek i vječnost dvojbe
Mili svijete s obje strane duginog luka, kineskih gedora i umanjenog poreza na gorivo za jahte – dvojim! Dvojim, jesu li bolja dva mala ili jedan veliki. Ili kombinacija. Auzmiš. Prijateljica, čiju sam potežu kutiju erotskih pomagala u neznanju nosio tijekom selidbe a u nespretnosti ispustio na stepeništu, uvjerava me da su veliki i mali dobra kombinacija. Pojasnila mi je i zašto. Na žalost, em je mislila na one stvari, em je rekla kako ima prekonzervativnog muža a da bih im se u znanstvenom razmatranju dileme mogao pridružiti u krevetu. Svakako, drugostrana moralna dvojba je vrlo načelna; čine li dvojica prijevaru, ili prag prijevare; ako su ta dvojica godinama isti, je li manje bitno, ili se gleda i povremenost nasuprot redovitosti ... ? Posebno je poglavlje, je li jednom nijednom, te kako tumačiti povremenu jednost. Ali, ne; iako lako misli odu u pravcu karnalnog, mile moje brkate sugrađanke i depilirani muški; nisam na to mislio. S noževima, tavama i loncima je, recimo, očito. Trebaš male i velike; nezamjenjivi su. Upitno je već sa hladnjacima. I frižiderima. Dva mala – za u stanu i u podrumu – ili jedan veliki? Pa onda usisavači. Jedan osrednji, za stan i ured i auto, ili ... to nekako razdvojiti, dakle – jedan mali i jedan veliki? Dva mala? Problem je vrlo izražen i sa autima. Veliki, za put u Milano, München, Montanu, a mali za po gradu? Ili samo jedan veliki, koji ne stane od prve tu, ali je dobar za po tamo? A to sa dva mala... nekako... hm... Opet, je li „dva bolje od jednog“ zaista uvijek točno? Gdje počinje višak, i kako ga prepoznati, ne spominjući deficit? Dvojim, dakle. Umjesto nemušte rime na kraju – ispred šupe metar drva, mala moja, ti si meni prva...aaaa... Oznake: Ju-52 |