Spavaćosobni rekvizitarij (ne samo) treće životne dobi - Jelo Žužinek uz Vas!
|
Šalje mi nekidan frendica plavorotirajući mail. Da jel svi muški nesvjesno gube spermu i onda nikad ne dolaze doma na vrijeme. Što joj reći?! Druga mi sva razočarana pokaže svoj novi vibrator i složi facu. Da joj konična, prozirna spravica i nije nekaj, unatoč vrlo zgodnom držaču. Njoj izokola pojasnim koncept guznog razvrtača, i prepustim joj konkluziju. Onu prethodnu ukažem na fakat da izgubljena sperma negdje mora biti nađena, ali da ja možda nisam najreprezentativniji referentni uzor(ak). Prije par večeri, tijekom vinskog druženja sa bivšom učiteljicom i erc-katolkinjom, ne pronađem samo kupaonu, nego i erotske lisičine na cijevi tuša. Bilokakav komentar izgubi mi se u njezinom žubornom monologu, kako ona ribu čisti i bijeli luk sjecka isključivo u gumenim rukavicama. Tu sebe zapitam, gdje su limiti. Ali stvar je druga, mili moji ljubitelji mačjih arija veljačnih. Stvar je naime, što držimo u spavaćim sobama. Naime, taman sam krenuo razvijati teoriju, kako prosječni čovjek i Hrvat u spavaćoj sobi drži TV, i kako to vrlo vjerojatno djeluje pogubno po bračnoseksualni život u njoj. (S druge strane, ako vam se punica uvaljuje na siestu baš tu, zacijelo ima riječi hvale za vas, jer Vilu Mariju i španjolskogovorne Arape može pratiti u postelji, u kojoj inače vi ordinirate.) Neki pak u spavaćoj sobi instaliraju i dva TVa. Jer da tako lakše prate košarku i boks, ili Lutriju i Larin izbor (dok se pred glavnim TV-om, u drugoj sobi, sudružnica sočno dopisuje preko mobitela a vi, čekajući ju u ufanju, tonete u san, i ujutro vam još mazno veli kako je sinoć „bacila super drkicu“. Vi samo ponovite, kako se nadate da je ugasila svjetlo, jerbo pola susjedne zgrade gleda na trosjed u vašoj dnevnoj sobi; zavjese naravno ne rabite... Tih dana, vama susjedi namiguju a sudružnica je ljuta što joj bespotrebno i patronizirajući solite pamet.) Taman sam to krenuo zaustiti. Ali - ne! Uviđam poraznu istinu. Nisu samo TV-prijemnici potencijalno frkoviti u spavaćoj sobi (o Bavarijinoj protuzračnoj deki protov zračenja još se raspitujem; punici svaka čast i inače.) Naime, nema samo moja majka steper. Tu. U svojoj spavaćoj. Poznajem ljude, cirka oko tu negdje njezine dobi, koji skupa imaju dvjestotinjak kila, ali bez jebemti uz bračne krevete drže stepere, sobne bicikle (oksimoron per se) i abdominalne sado-mazo-konstrukcije. O, dapače, neki u spavaćoj uredno u mjestu pedaliraju ili džogiraju, gledajući Vilu Mariju. Dok supružnik ili –ica, neopaženo, vrijeme čak niti ne trati niti u drugoj sobi... Da je pak uglavnom klupa za trbušnjake genijalno odlagalište nošene odjeće, kofera i inih drangulija, već znamo. /Neugodnu situaciju, kad prijateljičine Japanske kuglice krenu bučno skakutati niz stepenice u susret poštaru, dok se jedna od njezinih kutija za selidbu u vašim rukama raspada sadističkom neumitnošću, opisao sam već, kao i anegdotu kad je Korisnica zabunom prstenasti mišić kružnim pokretima namazala - antireumatskom kremom za prokrvljavanje ... / Uz ronilačka odijela, poseban slučaj su naravno situacije sa majkama, natuknuo sam. Recimo, taman usred nedjeljnog ručka, zove Siva Pantera i pojasni da je htjela naručiti neke stvari pa da, ako biste i vi, po iznosu ona ima pravo na dpdatni popust ili super poklon. Pa izdeklamira ime i adresu ljubaznog sex-shopa sa tom posebnom ponudom za redovite kupce. A taman se oporavljate i u anegdotu pod zastarom pretačete njezin poziv na godišnjicu smrti vašeg ćaće, njezinog muža, kad vam tuleći i grcajući obznani da je upravo sa svojim trenutnom partnerom svršila kao nikad u životu i kako je toliko sretna da vas je morala nazvati. Sunce malo. Velim, poseban su majke slučaj i u kontekstu rekvizitarija. (Očevi, otprilike sa frkom oko prostate, kreću pred tuševe, slavine, ventile šarafiti neke zasune, predventile, filtere. Samo da ne kaplje nekontrolirano i da sve bude čisto, valjda...) Mili moji, sve mi je teže sa savjetima i zaključcima. Utoliko, preuzimam frazu, koju sve češće čujem lejtli... – I, kakvi ste vi s tim? |
