18.11.2011., petak

Stalking Heads

Čvrsto vjerujem u potrebu za komuniciranjem.
Pogledom, dodirom, govorom tijela. Riječima.
Vjerujem i da novim upoznavanjima ponekad projiciramo vlastite želje i očekivanja na drugu osobu; da ju činimo suputnikom naših vlastitih misli, emocija, osjećaja. Kroz vrijeme, s nekim suputnicima opstajemo, prolazimo godišnjice, anegdote, zasićenosti i žudnje. U drugoj osobi, zavolimo i dio sebe.
Sa drugima uspostavljamo odmjerenu bliskost, vremenom i sadržajem. Balansiramo po tematskim otočićima mogućeg dijaloga, zaobilazimo napetosti oko razlika, ne očekujemo ni previše ni prečesto – donekle, ubijamo vrijeme; jednom kavu radije popijemo sami, kraj prozora, drugi put pokušamo biti socijalni, a kimajući glavom ispraznim monolozima zapravo žudimo za svojim mirnim prozorom.
Sa rijetkim osobama pak, poželimo jagodicom prsta zaustaviti kazaljke na satu...

U nebinarnom životu, stvar obično funkcionira.
Poput Cesara, šaptača psima, unosimo u odnos vlastita shvaćanja, dozu intime i potrebu za kontrolom. Dopuštamo uvide, pokazujemo radovanja, komuniciramo riječju, glasom, pogledom. Uspostavljamo autoritet, označavamo prostor.
No, omamljeni svedostupnošću i sveprisutnošću interneta, u virtualnom se svijetu počinjemo se opuštati ...
Nickovi, pseudonimi, forumi, blogovi, na koncu sama komocija odabira trenutka obraćanja i percipiranja, kad i kako se nama baš u tom trenu prohtije, stvaraju lažni privid kontrole, umanjuju situacijsku svijest.
Na Facebook postavljamo naš trenutni glazbeni odabir, iako zapravo nitko to nije tražio, niti koga stvarno zanima.
Kao lišće bačeno u vjetar, objavljujemo samo nama bitne i drage fotografije i očekujemo komplimente i lajkove. (Susjedima u Mamutici nikad ne bismo redom zvonili na vrata sa foto-albumom ...)
Na blogu, vremenom kreiramo vlastiti profil, kakav niti u jednom formularu za vizu ne bismo olako potpisali – o političkim stavovima, seksualnim preferencama, omiljenim jelima, mjestima boravka, emotivnim stranputicama, moralu, poslu, socijalnom i materijalnom statusu.
Sakriveni iza nicka, uz šalicu toplog čaja, u omiljenoj staroj košulji – ili u poslovnom odijelu – poput globalnog seoskog vikača izlazimo u virtualni prostor i objavljujemo se, zadovoljavamo, nudimo i tražimo. Ničim izazvani.

Vremenom, naši nickovi poput satelita krenu kružiti oko drugih; znatiželja, biokemija umišljaja, romansirane potrebe ili puka dosada trenutnom navadom nas, kao čarobnim štapićem, prevedu u realni svjet imena i prezimena, broja telefona, adrese.
Naše fotografije, sjećanja, misli i želje iz blogodimenzije preobražavaju se u prisnu dnevnu sobu; kao dodirom čarobnog štapića bundeva postaje kočijom; mi se poznajemo, kao dugo, kao blisko, kao dobro. Mi smo se našli.
Iza paravana www-a, gotovo prikriveno, kao u motelu na sat, manje ili više potiskujemo svijest o rizicima poledica, padova, grubih buđenja. Dijelom, zaista upoznajemo drage ljude, lica i glasove, karaktere, interese; začini blogosfere i stvarnih susreta sljubljuju se u poznanstva, prijateljstva. Otvaraju se nove male riznice života; nepoznati, lijepi kafići druženja; mekane šumske staze iskoraka iz svakodnevice.

Ali... što ako se virtualno pero, garnirano projekcijama vlastitih želja, premetne u zatrovanu oštricu; što ako nas ključić prelaska iz virtualnosti u stvarnost dovede pred zid tuđih očekivanja, zabluda, neostvarivih želja i agresivnih predbacivanja?
Kako iz stvarnog života, sa imenom, adresom, brojem telefona, pričama i krhkostima izbrisati nekoga, tko je u njega ušao virtualan, sa nickom, bez glasa i bez lica, i premetnuo se u - stalkera?
Kako u zbilji opozvati one sitne dnevne ispovijedi i uvide iz doba opuštenog poznanstva, koje sad postaju neprizvanim osporavanjem vlastitog koncepta življenja, mira, komocije, odabira?
Kako se obraniti od neželjenih sms-ova, poruka, od seciranja vlastitih riječi, misli, tekstova i komentara (svojih i tuđih)?
Nema Outlook – pravila; nema blokade dolaznog poziva, kojima možemo unatrag mahnuti onim štapićem vlastite znatiželje, simpatije, dosade, i prividno željenu kočiju za svaku sigurnost ponovno preobraziti u bezličnu bundevu uz put.
Nema tipke, kojom možemo opozvati put do naših kućnih vrata, adresu poštanskog sandučića, podijeljene misli i osjećaje.
Mir i zaborav, nadamo se, srest će se tek, kad strasti splasnu, kad vjetar raznese lišće i fokusi se pomaknu.
Dotad, ostajemo ogoljeni protiv svoje volje, obezvrijeđene procjene, neprepoznatog govora; pomalo poput spomenika vlastitoj naivnosti na međi stvarnog svijeta i vatrometne virtuale.
I nadamo se.






- 08:10 - Stisni pa pisni (6) - Papirni istisak - #

< studeni, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic