24.10.2011., ponedjeljak

Porazi, porezi i malo sreće između

Malo je sa nogometom kao sa državom.
Recimo, doigravanje za ostanak u Europi. Ha Hrvatska lopta, ha Grčki euro-takujin.

Ili ako si kao čelnik (m/ž) potpuni promašaj, ali tebe i tvoje futraju nemilice tuđom lovom, nekontrolirani cerek ti naravno ne silazi sa face i svakako nisi kriv, ali - ma, dapače! - ostaješ okolnostima unatoč. Zvao se ti (m/ž) kosor ili Jurčić.
U oba slučaja, lopta je okrugla a potencijal imamo i suci su protiv nas.
Pojavljuje se i mučka đubrad novinarska ili oporbena.
Fanovi su uglavnom najglasniji u dijaspori.
Uglavnom zbog njih, i zbog šačice tipičnohrvatski jednotjedno otuširane ekipe u trenirkama i mokasinama, koja u šopingcentrima uz granicu pretovari kruničasti auto špecerajem pa lijepoj našoj carini nema ništa za prijaviti, valja se ne dati i ostati za kormilom. Neuspjeha.
Kako sa loptom tako i sa državom.
O gubicima, zakulisnim muljažama i budućim transferima svaka bolja redakcija ima što pisati, a vrijedi i ona da nije sve rečeno dok svi to nisu rekli.
Kao ja sad, recimo.

DORH svakako, kao i Horvatinčić po potrebi, ima ispričnicu; nemreju skakat na svaku histeriju poštenih domaćica i vrabaca na grani još tamo devedesetih. Nama čudo svakako uvijek dobro stoji, sezona nebitna. Mi smo unisex all-season - naivci. Trept, trept. Po tome se i pravac u umjetnosti zove - hrvatska naiva. Tko ne vjeruje, nek' ugugla.
I dobrice smo, ekonomski senzibilizirane. Dok drugi pale skupe molotovljeve koktele, mi besplaćno cvokoćemo po čadorima.
Ali super da Josipović i Kerum simultano kukaju da nas proždire korupcija i da je imamo za izvoz. To nam je dobra spika.
Dok potencijalna tržišta spremaju naliv-pero za naše pristupanje njima. I vežu ga špagom; nikad se ne zna.

S druge strane lopte i daljinskog, ja sam sretan čovjek.
Sretan sam zbog svojih prizemnih briga.
Sretan sam, jer nemam mjeriv posao, u kojem, recimo, svako polugodište svoje plaće moram opravdati novim poslovima ili investicijama u korist svoje firme u šesteroznamenkastoj vrijednosti.
(Ovo bi recimo bilo fora kao teambuilding za Vladu. Moguća je i podvarijanta za Sabor; procijenjenim financijskim „impaktom“ novog zakona neka stranka dobija ili gubi mjesta u parlamentu. Da vidiš „Opstanka“).
Ja sam sretan, jer se ne moram među nezaposlenim feministicama u redu pred burzom rada naguravati sa smotuljkom privezanim za prsa, koji liči na bebu, kako bih makar s te strane imao šansu, jer sam inače muško.
Sretan sam, jer mi kumica svoju blatnjavu, neobrijanu i krivonogu mrkvicu još prodaje pod nosom za bagatelu, a ne kao vani, u eko-šopu na svakih sto kilometara, ali po cijeni ... butelje vina u Hrvatskoj ...
(Slutim da sam si tu sad zadao autogol, govoreći o sreći.)

Sretan sam i što nemamo ultrabrze vlakove. Jer bih umjesto u Bjelovaru ili Zadru odmah proletio do Budimpešte ili Ancone. O nepouzdanim klima-uređajima tih čuda da ne govorimo, kao ni o kašnjenjima. Što misliš, tek nam kao državi krenulo, pa da nas oplete po pojmu što nam ultrabrzi vlakovi kasne ili ne stignu stati na pravoj stanici, a unutra usred ljeta plus šezdeset, jer se Ines niti ne može nageti kroz neotvoriv prozor. Koja bi to subverzija našeg mladog gospodarstva ispala!
Vrijedi promisliti i sreću što nemamo stvarni megaaerodrom. Noćni teretni letovi su grozna priča; buka; cijeli se ciklus uvoza i izvoza ubrzava; sto problema, stres, tumori, burn-out. Odma' bi se Milinovića napalo radi troškova u zdravstvu. Ovako, čim iziđeš malo iz Zagreba i mrvicu iz Splita, eto te na ladnju; mir, tišina; nema dimnjaka, šušura, stresa.
(Pozdrav iz Istočne Slavonije, Knina, Ogulina... Svi bi oni, sa Zapada, htjeli tamo živjeti. Ali nema majci; naše! Odbij, Hrvat...ska!)

Sretan sam infrastrukturno i time, što kod nas nitko ne gradi autoceste sa po četiri, pet traka, jer bi onda puno više živčenjaka u lizanim autima gubilo živce stojeći u zastoju. U najlijevijoj od pet traka.
Pa bi opet Milinoviću na kosti naklatili sebe ili se. Prolupali. Ovako, sa dvije trake, i zastoji su manji, a PTSP se nosi kao intimni veš. Tanga-princip.

A tek brodogradnja. Pa što misliš; da je, recimo, Trogir tamo neki Mokpo južnokorejski; evo komentira onaj Jergović nekidan Formulu 1 i veli, provincijetina; samo neko brodogradilište.
Pa što misliš da mi krenemo štancat megatankere na tekućoj traci; uskoro ne bismo znali je'l gledamo broj svog tekućeg računa ili dobit-po-odbicima-po-glavi-stanovnika.
(To bi svakako bila frka, jer bez autocesta, jurivlakova i noćnih cargo-letova nikako ne bi išlo. O zagušenju Otranta i škandalu međunarodnom da ne govorim. Naravno, vidjelo bi se i koliko onih runjavih, bezrepih arhe-feministica sa burze zaista želi ravnopravno biti švaser u škveru.)

Sretan sam i što napokon u Hrvatskoj imamo hrvatsku seriju o hrvatskim kraljevima. Ne znam, jesu li zapadni povjesničari ubačeni glede ili unatoč, ali ok, povijest je uvijek isprepletena stvar, kao politika, kao nogomet. Pa nećemo krvna zrnca brojati.
Osobito me raduje i što su pri snimanju korištene nove, supermoderne kamere. Šteta samo kaj nisu mejd in Kroujejšja.
Mrcine prikazuju hiperusporeni pokret konja kroz neku lokvu; oštra slika; svaki detalj; odma' vidiš sto godina hrvatstva u kadru. (Inače bi valjda bio kratki film.)
Junački povik hrvatskog kralja na hrvatskom konju fensi kamera bilježi kao muklu, oscilirajuću tutnjavu koja ledi krv u žilama (susjedu iza zvučnika kućnog ti kina). Nešto kao riltajm - Bebić. Ili Šeks, poluusporeno.
Sretan zbog hrvatskih kraljeva u doba recesije, povišću sam pritrujen.
A. A. A.

E brine me samo jedna stvarka, da se prosti.
Ja ne znam, potiče li vijest iz kontraobavještajne zajednice, iz Ipede-kovačnice Hadezea ili pretendenata mu na toplu fotelju, ali navodno se planira zicer.
(Znam da ne dolazi od Friščića, jerbo tulike autogolni ni selaki nisu, o, dapače.)
Ide se na naciju; na vjeru. A nama se zna da zna se da smo mi Hrvati Katolici i da tu nema ako niti ima ali. To je jedno, nokat i meso; kraljevi i slow motion; TGV i slom živaca.
No.
Da će se navodno uvesti drukčiji model financiranja crkve u Hrvata.
Obzirom da se uboga Crkva jedva brani od sugestija netransparentnosti i neumjerenog trošenja tuđe pinke, navodno će se stvar postaviti kao u, recimo, Njemačkoj:
Bizdu Dojča? Jaa.
Calenzibite drito crkveni porez.
Nema nisam, nema neću.
(Vidjeti pod hrvatska glazba, Bebek, "nemoj mala oću neću".)
Odnosno, ima da nisam i da neću, ali onda ili imaš, kako se veli, migracijsku pozadinu (što uglavnom znači da se javno stresaš na spomen čvaraka i prezvuršta a tamaniš ih u diskreciji vlastitog prostora), ili ti svaka baba smije dobaciti da si heretik. U prijevodu na naški - da si nehrvat. Jerbo da ne bi Crkvu financiral svojedžepno.
Dakle, model o kojem se šuška je taj, da vjernici plaćaju porez za crkvu, drito. Bez međuruke, koji bi Hrvoje Transparency prozreo kao potencijalno netransparentnu (zakaj se Transparency bavi muljažama, a ne transparentnošću, drugi je par opanaka.)
E sad me tu brine, tko će zbog recesije i neimaštine stisnuti pa reći da više nije Hrvatokatolik. Da neće plaćati.
Poimence.
I kako će nam se to odraziti na etnikum.
Jer ili se nema, ili se nije.
Ili ipak.


- 08:38 - Stisni pa pisni (9) - Papirni istisak - #

< listopad, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic