Berlin Air Show 2010 (1. dio)
|
Svijete moj mali bložanski, ja vam drukčije ne mogu. Blogokuma Shelly Kelly i sve to. Eno vam onaj Jelo za erotiku, a preporučujem i Tube8 za IPD, po potrebi. Ja ću opet malo o avionima. Nakon što mi je prije dvije godine promakao Berlin Air Show (ILA), dugo sam mantrao da ovaj put sve pođe po dobru. U međuvremenu, laičkom znatiželjom entuzijasta brstio sam portale i upijao savjete, kako fotografirati limene ptice u letu. Uglavnom, nakon ekstaze samom činjenicom da sam došao do Njemačke, pa blizu Berlina, pa sve bliže odlično označenom prilaznom odvojku sa autoputa na ogromni improvizirani parking usred gradilišta novog regionalnog aerodroma Berlin Brandenburg International sa planiranim početnim kapacitetom od 27 milijuna putnika godišnje (6 500 na sat), oduševila me savršena logistika prihvata posjetitelja, parkinga, dijeljenja besplatnih pića, besplatnog autobusnog prijevoza do terminala same izložbe. Nakon začuđujuće ležerne sigurnosne provjere, koja suprotno regulativi za neke druge slične manifestacije začudo nije limitirala količine pitke vode u bocama, tronošce, baterije ni ruksake, prvi izložbeni prostor je očita aluzija na Njemačku kao takvu, i na i dalje očite sjene savezničkog prisustva - prvo se ušeta na prostor US Air Forcea sa nekima od najvećih i najskupljih čeličnih ptičurina današnjice - transportni Lockheed C - 5 Galaxy, strateški bombarder Rockwell B - 1B Lancer, B - 52 Stratofortress, AWACS. U većinu je bilo moguće ući, što sam preskočio zbog gužve. (Par slika u nekom od idućih postova...) Ali onda me krenuo očaj... Osim što je za narednih pola sata najavljeno olujno nevrijeme, počele su me poput krupnih kapi kiše po glavi udarati rečenice sa foto - portala... Tipa, ako je zatvarač objektiva brz kako bi slika bila oštra, izgleda da propeler stoji - to ne želimo. Ako je zatvarač spor, slika će vjerojatno biti "strešena". To isto ne želimo. Ako manje zumiraš, avion u letu je tek točkica bez detalja. Ako više zumiraš, u trenu ti izleti iz kadra, ali je vjerojatno ta slika ionako mutna jer se isfurani objektiv ljulja kao ćuna na vjetru. Ne, ne želimo to. Ako je nebo svijetlo, svjetlomjer će podeksponirati tamniju letjelicu. Ako svjetlomjer prepozna tamniji avion od neba, samo će nebi biti "spaljeno", naravno ako nije upravo sunce zašlo za oblak, što mijenja pristup (a avion eto baš prolijeće). Jako nepoželjno. Da bi dobili pravilan krug rotirajućeg propelera, trebate samo znati broj njegovih krakova i broj okretaja, ovisno o kutu upada sunca (naravno, ako sunca nema, sve se mijenja), pa uskladiti zatvarač i blendu sa ISO - brojem; zgodno kadrirati, paziti da ne uhvatite "trbuh i rep" bez kabine i njuške - pogađate, to je nepoželjno i određuje, jeste li šmak u prolazu, ili stvarni conocier... Istovremeno, i Fritz i Peter i Karl -Hans naravno šetaju vam pred objektivom (i njihova mama također); krajičkom oka upravo opazite nestvarno zgodnu, slike za Nachtfressera vrijednu hostesu, i kud-baš-tada neki tamo "Mustang" upravo vam svaki takt svakog cilindra ogromnog "Merlina"sa svojih preko tisuću i sedamsto "konja" nezaboravno i promuklo zabije u mozak, nisko i frktavo nadlijećući sa gotovo sporih petstotinjak kilometara na sat... Da broj okretaja, da ISO... dođavola.... (Bitte ein Bier... und gleich noch eins... ) Dakle, par slika... (prvi dio) ...  Titov DC - 6, danas u vlasništvu red Bulla  (P - 38 Lightning)  (Sikorsky CH 53G)  (DC - 3)  (Consolidated Catalina)  (Pilot De Havilland Dovea zasuzio je kad sam mu spomenuo da znam, gdje trune isti ovakav...)  (Alenia C - 27 Spartan)  (P - 38 Lightning - e, lako je bilo biti Saint Exupery...)  (Me 262 - iako vrlo politički korigirani, Nijemci su gotovo nadglasali inferno njegovih motora velikim "wooow...." N.B. - repliku izgradili entuzijasti - Boeinga.)  (Airbus A 380. Moj osobni wooow... a smijehoplačnom slomu živaca nikad bliži... )  (A 380)  (Pioneer Team; Pioneer 300) Uz obećanje razbireda slojevima suptilne erotike, žutila i inog blogotrendovlja - - nastavit će se... |
