Jelo Žužinek i faza dišpetnog Baltazara
|
Mili moji metroseksualci, htio sam u obraćanju reći i „u zemlji Čobankovića i ...“, ali sam skužio da pojma nemam, tko nam je ministar radničke nam klase. Imamo li ga ili njega uopće? Ili, da prostite, ju ili nju? Dakle, mili moji svakako, evo suočen sam sa kritikama i frkama lejtli. Frke su, što postoji jedna podrivačka frakcija, koja neke moje uposničke uratke tumači na neke svoje maliciozne načine, pa mi alarmira Prvozakonitu, da kako sam se ja kratkovidno zaletio pa još i urbi et blogi rogonabojno raspisao vlastoručnim iskustvom preljubnika. (Na sreću, ona kao mudra žena i sama u tom trenu sa prijateljem iza zamandaljenih vrata diskutira, di joj je nestao trokutić /ikonica na mobitelu/, pa smo si egal svakako, makar preventivno i u pokušaju.) Druga frka sa istom frakcijom vraća se na ono školskodobno „razumijem što čitam“, što se očito u zemlji epske keruše i ne manje epskih sedam kučića nije adekvatno odrađivalo u školi. Pa onda, u nerazumijevanju pročitanog, ta frakcija glumi dobrohotne ratare. Pa siju razdor između moje svakako rijetko i marginalno spominjane punice i mene, futrajući ju krivim navodima o njezinoj personi, navodno izvađenim (!) iz mog (!) međubložja. Titrave labie i suznog oka koristim ovu priliku da uljudno zamolim te mile ratare da sklope usne oko jagodice kažiprsta u svrhu vlaženja istog i da makar hinjeno umne face prelistaju „Razumijem što čitam“ prije daljnje sjetve razdora među trećima. Jer - ja ne prijetim, ali akcentuirano konstatiram - da imam veze, koje bi im mogle ukinut' poticaje dok vele "između Tinje i Spreče". Kritika je pak, da sam previše zabrijao na avione. A taman se spremam pustiti parsto slika sa jednog aeromitinga. Pa sam jutros prekopao pola interneta, kako bih zadovoljio kritičare i –rke i ponudio konstruktivan kompromis – Emmanuelle, scena seksa. U avionskom toaletu. Ali vraga, termiti za moral i čudoređe mi to nedaju aploudat i postnut. Jer da je pornjava. (Ispada da nam je dalekovidnica prije trideset godina na pretplatu puštala porniće. I da smo doma sa ženama i muževima zapravo pornofili, kad patriotskim žarom radimo na umnožavanju nacije. Ej!) Kad smo kod toga, mili moji predmetroseksualci (PMSci, u daljnjem tekstu), ne bojte se, iako sam uvodno spomenuo našeg Čobija, neće Jelo o politici. Neće. Iako, ja se našoj premijerici divim. Kako ona sa odlučnim smješkom uredno veli kako bi ona rado poštovala Ustav, ali da nema love za to. Za referendum, mislim. Pa da bu jogunastom puku skresala pemzije u ime ustavnog alata, referenduma. Fora je to. Na tragu komzomolskih proglasa malo. Pazi kad dođemo do kvalitativnog skoka čistkom. Nas ili njih. Ali ovo sa poplavama, e to moram spomenut. Znate, mili moji PMSovci, da sam nekad radio na projektu zglobnog usisavača sa samočistećim prašinarnikom i dlakatorom (ZUSČPD). I taman kad sam obavio sve testove, uključujući 48-satni neprekidni rad u butigi mog oraškog brice Ibre i simulaciju Blade-Out i Birdstrike - incidenta, jave mi moji ljudi odozgora kako su Kinezi još lani pustili na tržište zglobni usisivač. I da su maksuz naučili izgovarati ZUSČPD. (U reklamama im to radi Mlakar, honorarno.) Razočaran, okrećem se zato novim pothvatima. Kako su sad stalno iznenadne poplave ili pada tuča sa neba na opće čudo, malo sam se povezao sa Korkutom i Grubnićem. Formiramo vlakić... ne, zaboga... pokrećemo projekt. Želimo modno osviještenom tržištu u zemlji Čobijevoj ponuditi gumene čizmice, odvodne pumpe i crijeva za vodu u vedrim, šarenim bojama, koje ističu nesalomljivi duh i lucidnost našeg naroda bez narodnosti, poviješću pritrujenog svakako. Pa ćete uskoro na dalekovidnici vidjeti Stubljara kako (uz već brendovski, asinkroni pomak govora i gestikulacije) stoji kraj napaćenog seljaštva u šarenim gumenim čizmicama sa dezenom inspiriranim oblikom Lijepe Naše, dok po preplavljenim dvorištima razvlače debela crijeva (ovo je Korkutov doprinos) sa crveno -bijelom mustrom šahovnice /trenutno pregovaram nekaj sa Srbima da i njima to razvlačimo po potrebi i Vojvodini; hebiga, pinka rulz../. To će onda stimulativno djelovati na nacionalnu svijest sveudiljnog publikuma pred malim ekranima kockasto nam zamrznute digitalne slike. Nije poanta u blatu, poplavi i nemuštosti. Poanta je da znamo tko smo. (Ovo sa slikom kaj se smrzava stalno se pitam jel to da bolje skužimo.) A jer znamo tko smo, mili moji PMSci, ne uzimajmo svako ponuđeno veslo sisat. Ne!! Jer, naše nam mile i jutrom izbrijane bezrepe sugrađanke uvaljuju. Ne mislim da Kosopicu naravno, nego na masu. U masi je opasnost, jer je amorfna. Najme kaj. Pazi: Koke se triput na dan presvlače, slikaju si lice za jutro, za podne, za After Hours, za večer. Svako različito. Pa parfem. Pa cipice ove, torbica ona. Pa sve ispočetka, rezultatom majke prirode nikad zadovoljne. I kad onda mi, napaćeni PMSci, na poluispranu nekad – crnu majicu, koja nam donekle pokriva poluispalu rit sa preniskih razvaljenih traperica, štrcnemo malo dezića na sebe jer su nas one netom poslale u dućan po uloške (usred tekme Koreja - Argentina), one još bez ikakvih skrupula i vlastitog crvenjenja, uz tuđmanosvski smješak, prosikću – ooo, parfimiraš se... Da ti to neeemaš neeeku...? Pa e! Samo velim – pa e!!! Ili, kuištimene, nije sad samo da majke naše djece, i one koje misle da će to postati ako dovoljno puta progutaju, furaju Push-Up. Nego ne, sad doma sipaju spiku (točno tajmiranu u sudačkoj nadoknadi Italija – Slovačka) kako moraju obaveeezno-o-o kupiti onaj noooviii gruuudnjaaak /intonacija a la Elegovićka/ sa – ANTISTRESNIM DJELOVANJEM. Pazi. Sa antistresnim djelovanjem!!! Osim same kontradikcije, push up i antistres, ja mogu progutati da koke same sebe ufuravaju u seksističku agresiju, jerbo di bi mi, PMSci moji, završili da svojim ženicama ili curama velimo – gle, lijepa si, al daj zemi nekaj za te visisise. A i živčana si. Pa ubile bi nas. Svi bismo nahebali zbog seksizma. Ovak, one to same. Uz smješak. Ali ni to nije sve. Jer dođe poštenom metroseksualcu i PMScu u zemlji Čobankovića postat podvojena ličnost. Seksualno. Jer, zakaj JA ne bi furao push-up gaće, da mi malo istaknu njonju, i sve to još zamotao u neki antistresni materijal. Pa kad me dohvati neka napaljena mamacita.... moš mislit tragedije zlurade. Relaksirani njonjo u raljama gravitacije. A koke to isto rade. Nama na radost. Tu mi dođe zagovarat ravnopravnost. Dajmo i mi njima. Istom mjerom. Ali, podvojenost sam spomenuo. Pa glete – ja bi zapravo zbilja furao AS – NjPU. Antistresni njonjo push-up. Osim toga & dakle, zakaj, eto, moja frendica kad ide u samoposlugu uredno uvali vibrojajce u sebe i vrati se vodenastog pogleda i klecavih koljena, sretna, a ja furt idem grintav, nezadovoljen, krutih koljena i sa konjunktivitisom, suza davno presušenih?! Pa zakaj mi muški nemamo za kupit neke gaće sa ugrađenom pipicom, recimo?? Pa da se i mi sturamo ić po celer. Pa po šećer u prahu. Pa na poštu nekaj. Pa po cigarete. Pa dođemo doma, crknuti, sretni i bez dodatnih očekivanja i potreba. Ili dok nas šef pere, mi se nasmiješeni na stolcu jedva primjetno zibamo i na koncu njegove tirade samo glasno guštom zastenjemo i zaljubljeno ga pogledamo. Velim, ne dajte si svako veslo uvalit. A sad se vraćam spomenutim projektima. Jer mi PMSci to možemo! Deečkiiiii.... haaaajmoooooo.... ! Parafrazirajući parolu sovjetskog komzomola - budite mi uvijek spremni, želi vam Jelo Žužinek |
