Mislio sam post započeti noćašnjom spoznajom uzaludnosti.
Neke godine, oduševljen Saharom, napunio sam bocu pustinjskim pijeskom. U najboljoj maniri pradobnog skupljača, htio sam ponijeti flaširan dojam jutarnje rose na kristalićima, izmaglicu pješčane prašine na hrbatima dina, toplinu, mekoću, curenje kroz prste.
Boca izgrebane etikete, odložena u ostavi (čini mi se), djeluje tek bizarno; zore nad beskrajem Sahare i šapat zrnaca u vjetru mora da su ishlapili kroz zatvarač.
Uzaludnost.
Mislio sam post započeti nespretnom figurom o potisnutoj ljubavnici, negdje iz doba puberteta sa blagim zakašnjenjem, i reći kako možeš vjerovati da je to bilo davno i davno prošlo i da se je sad i drugdje i nikad više i čemu sve to, ali kako te onda neki vrag tjera da godinama misliš na nju, i onda te neki vrag tjera da kreneš prema njoj, i dalje uvjeren kako je sad sad i drugdje drugdje i ti u sebe siguran… sve dok… ju ne ugledaš, ne osjetiš njezin miris, tako isti, njezin glas, tako prisan, njezinu snagu, tako tvoju, kojom kida tvoje tanko odijelce sredovječne blaziranosti i hvata te u bezdahi koštac trenutka, kojeg ćeš tri treptaja kasnije u nevjerici tražiti u retrovizoru, osjećajući njezin miris na usnama ...
I na koncu ne znam, kako početi post.
Lijepo je, i nakon mnogo godina moći osjetiti isto…
Između Jadrana i Baltika, u svom domu svugdje pomalo nigdje, ja i dalje tražim sebe.
Povratnički post prvi - Baltik; okolica Rostocka.
(Molli, uskotračna željeznica, koja prolazeći centrom povezuje Bad Doberan sa kupalištima Heiligendamm i Kühlungsborn.)
Rostock je nastao blizu ušća rijeke Warnow; prije nego su se povukli ka Balkanu, dobri stari Slaveni nazvali su mjesto po tada širokoj delti - rastoka. Rostock.
... snijeg je te večeri pao par kilometara zapadnije...
... a idućeg jutra krenuo sam sjeverom ka jugu, povremeno pogledavajući u retrovizor...
Ona me i dalje voli.
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...