„Ich bin ein Berliner!“, uz poneki vremeskok i temobrlj
„Ich bin ein Berliner!“ – rekao je J.F. Kennedy na današnji dan, 26. 6. 1963. Kratkoročno dodanom, danas bi se reklo štekerskom rečenicom, čiji je izgovor na Njemačkom uvježbao prethodno, sjedeći u kabinetu berlinskog gradonačelnika Willyja Brandta, predsjednik SAD-a javno je poantirao američku ulogu u Europi. (Čini mi se i da je rekao, kako u Berlinu uvijek ima jedan kofer; kao, stalo mu, stalno on dolazi, tu je …) Prisjećanje…: Slijedom monetarne reforme u zapadnom sektoru Njemačke poslije 2. svjetskog rata, Sovjeti pokreću „protureformu“ u svojoj zoni odgovornosti i planiraju ju provesti i na teritoriju cijelog Berlina. Zapadni saveznici na to ne pristaju obzirom na status Zapadnog Berlina kao eksklave; kreće pokazivanje polit – mišića i Sovjeti 23. 6. 1948. uvode potpunu prometnu blokadu Zapadnog Berlina, u kojem tada živi oko dva milijuna ljudi. Amerikanci razmatraju i odustaju od tenkovskog proboja blokade, pribojavajući se nastavka rata, kojeg su Sovjeti zapravo dijelom i vodili radi ekspanzije socijalizma u Europu. Sovjetskim pokušajem „čišćenja linija“ i primoravanja Amerikanaca da napuste Zapadni Berlin i predaju upravljanje cjelokupne istočne zone Njemačke Sovjetima, počinje Hladni rat u Europi. Pionirskim duhom i ranijim vojnim iskustvima snabdijevanja odsječenih teritorija, Amerikanci pokreću najveći „zračni most“ u povijesti. Obzirom da Sovjeti nisu zatvorili zračni prostor, Saveznici koncipiraju jednosmjerne koridore naleta i odleta – sa početnih 2.000 tona ugljena i hrane dnevno, transportni zrakoplovi uskoro slijeću svake tri minute i dostavljaju u jednom danu rekordnih 10.000 tona potrepština u blokirani grad. Uviđajući uzaludnost ideje, Sovjeti opozivaju blokadu Zapadnog Berlina 12. 5.1949. U gotovo godinu dana, sa 278.000 letova dostavljeno je ukupno dva milijuna tona tereta. 78 ljudi, uglavnom letačkog osoblja, poginulo je tokom opskrbe grada iz zraka. DC-3 ostaje simbol "Rosinenbombera". Hladni rat naravno se nastavio; nastaje Berlinski zid; istočnonjemački špijuni love se sa američkima, obje strane postavljene uglavnom na strukovnim fundamentima GESTAPO-a… 1963., tokom posjete Berlinu, Kennedy naglašava interes i ulogu Zapada na tlu Europe, u njezinom srcu -„Ich bin ein Berliner!" Kasnije, na Reaganovu uljudnu molbu pred tim istim Brandenburškim vratima, Gorbačov zbilja otvara „vrata“ Istoka… Što je napravio sa Kenedijevim koferom, i sa Reaganovim, ne znam; uglavnom, crtana granica „dobra i zla“ tog dana nestaje, tek time postajući bitna - jer neprepoznatljiva… Dobro i zlo odlaze u konspiraciju, stapaju se sa reklamama globalizma… Tisuću Mephistovih lica… Na ovome mjestu u tekstu prvobitno sam krenuo u paralelu o principima i prividima. O pokretanju današnjeg Airbusa i tadašnjeg DC-3 kao radne mazge Zračnog mosta – isti princip, a prividno drukčije... Pa sam se dotakao Obame. Indirektnog Kennedyjevog nasljednika. Kao dobrog. Koji će isto imati vrlo simboličan kofer - krvavoruku Clintonicu je sam odabrao imati uz sebe... Tu sam skužio da post postaje prekompliciran, a da nisam ispalio niti sliku, radi koje sam spomenuo i godišnjicu Kennedyjeve izjave i Zračni most. TeR sam dilitnuo ...mašala... dužine teksta. I eto. Uz poseban pozdrav i znakovit namig za 012 Station – lejdis end đentlmensis - zrakoplovni pandan Volkswagenovoj Bubi; ljepotica bezvremenska – DC - 3 … /teretna varijanta, C 47 B/: |