Jelo Žužinek - ne razumijem sve manje
|
Mili moji metroseksualci, razmišljam malo o nogometu. Zašto mi muški fascinirano i ekstatično gledamo dvadesetak preznojenih, golišavih likova tokom sat i pol? Možda je vrilo moje antifudbalske geneze u činjenici, što je stari bio prašinofob, sportofob i -fob inače. Pa sam od najranije dobi preventivno lopte, koje bih netom dobio za rođendan na poklon, bacao kroz prozor. Sa petog kata. Možda je pak uzrok u tome, što sam se sa nogometom nužno suočio tek u školi, na tjelesnom. Pa su nas birali. Pa mene nisu birali, doklegod je bilo drugih. Pa sam zapadao one, koji će onda samim time izgubiti. Obzirom da se nitko nikad nije potrudio, pojasniti mi pravila, znao sam samo da trebam loptu sačuvati od drugih i pogoditi gol. Te sam zabio. Svojima. Možda je pak uzrok moje fudbalofobije i u jednoj divno napucanoj lopti, slijedom koje sam pola godine u školu išao sa flasterom slijepljenim cvikerima. A možda, na koncu, moja averzija ima veze sa pet šarafa u ruci, koje sam zaradio ne tako davno, pokušavajući preko te opake igre zadiviti jednu orašku ženku. Koja se na moj rukolom tek gotovo majčinski sažalila i ispratila me do bolnice. Utoliko, eto, recimo, pogledam ove prvenstvene tekme, tipa Hrvatska – Njemačka. Kao Hrvatonijemcu, to su mi ziceri; prijateljske tekme. Kao, koju sisu više voliš. To mi je limit. Foteljaški, uz pivu. Ali dakle – razmišljam o nogometu. I nama muškima. Je li to podsvijesni bijeg iz ženskog svijeta (uz pozdrav nogometašici i susjedi Jagodi O., ma gdje bila)? Je li to irealna , infantilna identifikacija sa hiperpreplaćenim polubezglavcima u dobrim autima, koji uvijek nađu iduću zgodnu curu za ženit' ili za ne ženit'? I dok Bilić prijeti belgijskom sucu, ja se pitam dalje… Mi i one… Pavo i Maja… Regoč i Kosjenka… Žene manje plaćene u poslu. Ne velim da nisu. Ali osobno mi niti jedna to nikad rekla nije. Niti sam osobno ikad radio isti posao sa nekom kolegicom, za koji bih ja bio bolje plaćen od nje. Muški, svi isti, varaju žene, obraz – đon, ovoono. Ma, svijete moj, imena mi dajte! Poznam dosta autoerota muških; neženja, koji još nisu niti mame iz stana izbacili. Poznam dosta kafićkih pozera, kojima je majstor za satelitsku opasno blizu asocijaciji na erotiku kao takvu. Ali ne poznam niti jednog muškog u svome krugu, koji bi zbilja imao neku „sa strane“. Znam, za razliku od toga, u tom istom svom krugu druženja i kretanja, nekoliko majčica i suprugica, koje uredno žive paralelno, a neke unutar paralela opet serijski. Riječnikom nogometa – tko tu kome zabija, za zbilja? Istim riječnikom zabijanja, lošeg suđenja i neokrugle lopte - koliko očeva slijedom brakorazvoda – a pazi, govorimo o ravnopravnosti, mili moji Metroseksualci – na sudu dobije svoje dijete? Niti 30%. Jer da su naše ravnopravne – do – obespravljene, po nekima i potplaćene - sugrađanke, a priori, bolji roditelji. /Što pobijaju studije o gay vezama, u kojima postoji i dijete - - ovo nije tvrdnja, koju sam spreman braniti, ali mi trenutno igra -!nogometnim riječnikom! - u prilog argumentu protiv klišea o ženi kao principijelno, slijepo i bezuvjetno boljem roditelju./ I onda, dok se Super-Srna previja na mokroj tratini, premišljam dalje; tražim kvaku u obrani i napadu. Veli Prvozakonita nekidan, kapu joj si skidam, hahaha, nikad čula nije, da muškarac pokrene razvod; uvijek - žene. I fakat. Ali odem malo pogledati statistiku, i zbilja: 56% razvoda u Njemačkoj pokreću žene. Ali pazi sad ovo: Ne pokreću muški preostalih 44%. Već 36%. Muški pokreću 20% manje razvoda, nego žene. Zašto, mili moji? Što je uzrok, pitam se, dok gledam kako se Super-Srna lopta sa O'Pletikosom i Ol-Uj-ićem. Jel smo mi muški toliko preokupirani nogometom, pa se manje razvodimo? Jer više zarađujemo, pa se u ova crna vremena nemamo ekonomske petlje razvesti? Jer se plašimo društva, koje muške favorizira? Jer smo gluplji? Tolerantniji? Tko tu je, te koga? Ali, ni to nije sve. Jer kako god ja zbrojio statistiku, fali mi 8%. Pazi, osam posto nacije je priličan genocid; nije za bacit'. Di su mi i di mi je? Veli ista statistika – osam posto razvoda „ide“ u dogovoru oba supružnika. Pazi – u osam posto brakova se Ona i On uspiju dogovorit'. Da se više nikad neće dogovarat'; samo da se razvedu! Osam posto, kvota uspjeha dogovora između žene i muža! Pa kako onda brak uopće može opstati…? Da sad ne krenem o Faktoru „Iskrica“, o naivnosti korištenja zajedničkog kompjutora, o tome kako se suprugice obično posebno repate i potkovane vrate s kave od frendice, koja fura paralelke… Evo, poluvrijeme je gotovo… Idem navijat za nas. Koolkooo nas iiima, jeboteeee kooolkooo nas iiiima… /Znam da nije aktualna pjesma, ali – je!/ Nek vam je sve zdravo i živo, Pozdravlja vas Žužinek, Jelo  Post Scrotum Prenosim naslov sa portala DNEVNIK.hr: Hrvatska Više od 600 zatvorenika pobjeglo u napadu talibana na zatvor 14.06.2008 / 08:26 / Hina ...Sad bu me mama iz Dojčlanda došla evakuirat... |
