26.05.2008., ponedjeljak

Rezonantne guze, miris mortadele i najkraći put kući

Image Hosted by ImageShack.us


SUSJEDA R. zbilja ima pozadinu mitskih proporcija. Toliku, da se čak i deklariranom guzoljupcu poput mene ponekad jedna obrva upitno podigne u premišljanju, nije li to ipak malo preveć i za najpoletnije maštarije.
Ipak, susjeda R. me, kao sredovječnog mladca silazne krivulje moći, ne opčinjava toliko guzicom, koliko grlom. To grlo, ljudi moji! Ženi ne treba mobitel. I da se malo kreće svijetom, kojekakve Nokie, Samsunzi i Motorole mogli bi staviti ključ u bravu. Žena ima organ, da ju mo'š čuti i locirati uvijek i svugdje. /Imam teoriju da joj je guza zapravo šuplja, pa rezonancija, pa…/
Ali, ni to nije sve. Susjeda R., grlato moje dupe dobrodržeće, sedam dana u tjednu budi pijetlove i budilice svojim grlenim monolozima. Ili uključivanjem kompresora za pranje auta.
Ili & i.

Dakle, guzata, uvijek znaš di je, ranoranilica, vrijedna. Ujutro za dobar dan, navečer za dobar san, prvo i zadnje, što košmar noći od jave dijeli. Žena za poželjet'.
Ubit'.
Jedini način, ne biti probuđen od susjede R., je taj, da ju preduhitriš.
Ustaneš rano, najranije. Oči otvoriš nakon tuširanja i brijanja, na prvi miris kave.
Sjedneš za kompjutor. Koji je u klimakteričnom peemesu otkako ima Alshajmera, osim što je prznica bezobrazna i mazga tvrdoglava. Pravi Travel MATE.
Pa odbija napraviti bilošto, dok mu ne vratiš jučerašnji CD. Pa krene raditi brdo stvari, koje nisu za opisivanje, niti si ih tražio. Danas. Jesi jučer.
SAO kompjutor.
Dok Ti se vrijeme i jutarnja kontenca počinju nepovratno izmicati kontroli poput one stvarke kad najmanje treba, začuješ nakratko glas susjede R. Netom prije paljenja kompresora za pranje auta.
Pola sedam ujutro.
Suznih okica, pozdravljaš dan, izrazom lica poput napaljene švore.
Image Hosted by ImageShack.us


SJEDITI na predavanjima na fakultetu uz spoznaju, da su neki kolege oko tebe bili sperma, dok ti si na faksu polagao prijemni i mislio da ćeš sad na brzinu diplomirati pa kovati mlazne avione, nije zgodno.
Ono jest, ima nešto afrodizijačko u poluispalim guzama kolegičkica, ali miris mortadele i noćnog znoja, koji okružuje većinu muških kolega, koji k tome uglavnom liče na spoj Che Guevare i Vece Šeksa u mlađim danima – to već zbunjuje. A počne iritirati u stakatu egzaltiranih gesta i primatoidnih arlauka. Dođeš si na krivom mjestu. Ili u krivo vrijeme. A knjige žalbe niotkud.
Na sreću, klinci nakon hranidbe klonu tijelom i spuste gornje glave na stol.
U tom se scenariju dešava tjedan dana čuda.
Ispit mi je prvo dodatno uvaljen, k tome uz opasku kako profesor dolazi jednom godišnje održati obavezna predavanja. Pa tko ne dospije, može iduće godine.
Toliko o Bolonji.
Image Hosted by ImageShack.us


Međutim – a ovo bih rekao i bez lolitaste kolegičine ritice pred sobom na faksu – onda se staroj mazgi na pola puta između dobi svojih kolega i svog profesora desi ono nešto. Poklon.
Predavanja, koja ti sruše masu ionako ne baš naivnih vjerovanja. Misli, koje te skroz ispreslažu. "Automatizacija" kao presjek povijesti, etike, filozofije, religije, geopolitike. Simbolika nule, sovjetski svemirski program, azijsko poimanje integralnosti i stagnacija ideja nakon antike …Niti jedna formula, niti jedan dalijevski dijagram. Škola mišljenja!
Tko ikad bude u prilici posjetiti predavanja profesora Branka Katalinića – neka ne žali truda.
Vrijedi svake sekunde. Ali nakon toga, ništa više neće biti isto. Morate biti spremni na to. Vjerujte mi na riječ.
/Na žalost, Drug Autoputni Presretač nije imao sluha za moje oduševljenje predavanjima, i skeptično me gledao kad sam pokušao pojasniti, kako eto jurim - na faks.
Kol'ko pive ide u tristo kuna?/

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

OPET se dešava.
Valja poslom otići do Sarajeva, pa do Mostara. Beiherc – cestama, čije su trase inspirirane crijevnim traktom, to znači iz Orašja najmanje tri sata do Sarajeva; još dva do Mostara. Ali, to ima biti u petak. A u subotu ujutro nam valja biti u Zagrebu, na medicinskim mjerenjima špura. A i jer dugo nismo bili doma (uz sve ono o prijateljima, susretima, kinima, Sljemenima, FloraArtima itd., u dva dana vikenda.) Valja, dakle, u petak predvečer, nakon Sarajeva i Mostara, zapucati do Zagreba.
I tu se dakle opet dešava. Razočaran sam modernom tehnikom. Jer znam da je iz Mostara do Zagreba autom, kao avionom do Indije otprilike. Ali nekako se nadam, da će mi internetski planer ponuditi neku čarobnu krpicu rješenja, neki teleport, takvo što.
I zbilja, srca i duše lišeni planeri rute vele, imaš, brale, poprijeko Bosnom preko Banja Luke sedam i pol sati. Najkraći put. Natrag preko Sarajeva i Tuzle, devet sati, šesto kilometara. Ili, treća varijanta, iz Mostara do Splita. Tamo ne vidjeti sestričnu, prijatelje. Ne otići do očevog sela i groba. Ne večerati u, recimo, „Kalafatiću“. Samo proći, pa autoputem do Zagreba, s prstom u uhu, grlu i nosu, borbene pjevajući... Pa je to onda najoptimalniji spoj brzine i prihvatljivo ugodnog puta, za razjapiti gubicu kod zubara u subotu ujutro.
I reći, doma se je. Na vikend. Izi.

Ne čujem susjedu R.
Nekaj se dešava.
Netko od nas dvoje je odlebdio.

Image Hosted by ImageShack.us



- 10:09 - Stisni pa pisni (17) - Papirni istisak - #

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic