I eto, ljudi moji.
Dva tjedna točno, da smo se vratili iz Koreje. Još u nevjerici, još nasmiješeni. Još oduševljeni.
Kome nije bilo dosta slika, danas nudim repete i onda vas više neću gnjaviti našim budućim odredištem dužeg putovanja.
Brumbrum...
Mokpo, lučki grad na jugu... panorama...
...i večer na šetnici:
Svaka ima svoj faktor... (Moja ima mene. Koreanci su mi rekli da je bolja od njihovih žemskih. Kak znaju, vrag si ih...?! Hajde, barem mi nisu za nju deve nudili, kao u Tunisu... )
Javorova rakija, iako blaga, ipak na koncu nije za podcijenit'... Fakat... glekomma...a...da... hik...
Mislim da sam vidio buduću Benetton - manekenku...
I Koreja ima Ramu i Đulu... Romea i Juliju. Ona sirota, on velmoža, amotamo, sretan kraj... (Chunghyang Theme Park; oko fabule mladog para, prikazano kompletno tadašnje selo, alati, vladareva kuća...)
Trešnjih. Kaj vam Koreanci imaju trešnjih, nemreš bilivit. E ne znam, kak ih sade tol'ko uz cestu, mort rafalno pljuckaju koštice iz svojih Hyundajef...
Mount Jiri, hram Ssangye, 13. stoljeće...
Ptičji rezervat Suncheon Bay...
Naganeupseong Folk Village...
Mrtva priroda. Iliti četiri školjke. Iliti sto eura.
/Počasna delikatesa.../
Jeong Dor Beach - obluci veličine rukometne lopte... Devet terasa nanešenih valovima.
Koliki su valovi ponekad, nisam se pitao zapravo, dok nisam malo kasnije vidio...
... drveno sidro ribarskog broda od prije sto pedeset godina. Ribe su im sasvim prosječne. Kol'ki je bio brod, nisam siguran zamislit'...
/Mokpo, Muzej pomorske arheologije/
Koreja, dakle. O nastanku naše, zapadne imena pisao sam u prethodna dva posta o našem putovanju... Zbog veličine sidra, gostoprimstva, dojmova - priklanjam se njihovom vlastitom nazivu - Velika Zemlja....
Po treći put na blogu, zaključno - - - KAMSAMIDA, KOREJA!
Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...
... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)
O bloženju načelno i konkretno: "Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)
"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)
"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."
"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)
"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)
"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)
"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)
Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.
... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:
grapskovrilo@gmail.com
...Godišnjem dobu sukladno...
... Uvijek ću se nakloniti imenima ...
Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...