14.04.2008., ponedjeljak

Udrob

Kad se je gastarbajter sa deset godina staža, kad se petkom ide u kontrasmjeru SuLJi iz CeLJa autoputem bivšeg bratstva i ne manje bivšeg jedinstva ka svojoj zagrebačkoj gajbici, sretno se je. Iako s godinama staža, sa svim tim odlascima i dolascima, planovima povratka, panonskim maglama i frustracijom nedostatka vremena za sve drage ljude i reklamirane predstave nekako vikend postaje i sinonim za umor... - sretno se je.
Sretno se prisjetit' nekih kasnopubertetskih napotezanja po trosjedu u dnevnoj sobi; sretno se vidjet popodnevni kut svjetla u haustoru, ujutro u pola pet slušati gromoglasni prosvjed sindikata kosova i ine raspjevane peradi u parku Brodarskog instituta. Svjetla i zvukovi ishodišta svih odlazaka u posljednjih tridesetak godina...
Sretno se je iskemijati nekakvu škampobuzaru u kuhinji dva - sa - dva, odslušati Vrbančev One-Man-Show.
Vikend, dakle.

David, moj prvi pravi šef, ne mijenja se. Mladoliki Španjolac štektavog engleskog, nepopravljivog godinama života u Londonu, stavova, koje tako logično pojašnjava, da ih poštuješ makar se ne slagao, David nas je dakle čekao pod repom, i uredno se uz smijeh okrenuo, kad ga je moja Prvozakonita zazvala - "Žiiiikoooo..."
Uz ugodnu večericu u punom "Bobanu", pojašnjava nam stavove "Amnesty Internationala" o regiji, o Hrvatskoj, o simpatiji za Bajića i njegov rad i o razočaranju Kosoricom.
Kasnije, uz butelju u Sigetu – poput Španjolaca, ni genetski Vlaji ne priznaju „0.00“ – diskutiramo o srbofiliji, o anacionalnosti ratnog zločina u pravnom smislu i o dvojakim međunarodnim kriterijima prema antipatičnoj Hrvatskoj i šanerskoj Srbiji... Smijemo se anegdotama iz bosanskih dana u OSCE-u (radio emisija uživo – „Što poduzimate vi iz međunarodne zajednice protiv crva, koji uništavaju naše drvene kuće?“)…
Uz stenogramski dogovor o idućem susretu, ispraćam pogledom mog Diaza Jogeixa dok oko ponoći nestaje u gužvi kraj Trga…

Ujutro, uz kavu – krevetnjaču, s Prvom Zakonitom konstatiram kako hitno moramo zamijeniti roletne. Dakle kompletne južne stijene. Dakle izmaknuti radijator. Dakle izbiti onaj zid u predsoblju. Dakle dograditi šank i napokon završiti špajzu. Te onda opet srediti parkete. I promijeniti unutrašnju drvenariju.
Te se šutke pokrijemo preko glave. I puknemo od smijeha.
Sestrična iz pitoresknog Trilja, kojeg hitno valja zbratimiti s ne manje pitoresknim i perspektivnim Orašjem, telefonom se ispričava kako je nekidan zaboravila ključ od našeg stana. Pa je uskakala kroz prozor, kojeg je zaboravila zatvoriti izlazeći. Zaboravila je i u skoku mahati rukicama, pa je skršila krevet pri slijetanju. Ništa, velim. I njačem kao magarac, dok u subotnje podne, umjesto paradiranja Tkalčićevom, razšarafljujem slomljenu daščad.
Dok uzorke nosim u auto radi izrade replika i vizualiziram scenarije kažnjavanja obloguze rodice, zaustavlja me stošezdesettrogodišnja susjeda. Da plaćam li ja vodu, i tko je to uopće u mom stanu.
Dok mi se mrak pred očima izbistrio, nestala je. Skužio sam da mi je ruka visoko u zraku. Sa prelomljenom letvom. K'o staljinistički spomenik.

Baš svakakvih nas ima.
Frendica Prvozakonite zove nas na ručak doma. Da će bit' i njezin ljubavnik, dok je muž na poslu. Ne, s ljubavnikom ne misli živjeti, ali zbog djeteta ostaje s mužem, u dnevnom paklu. Mož zna za ljubavnika. Zna, vidi i kuži. I djeluje kao da su ga nacrtali u Lepoglavi.
Posrnuli kompić davno premašenih Isusovih godinica jada mi se, kako na Iskrici „nemreš nać' normalnog komada“.
Prelijepa, bistra, pametna prijateljica pojašnjava nam, kako nije uspjela zamijeniti ulogu majke svome psihopatskom Petru Pančić - dečku, uspješnom manageru. I da je dakle, nakon ranije propale prekomorsko – dopisne dugoveze, odlučila, nikad se ne udati. Prva Zakonita dijeli moj kategorični prosvjed u ime Svih Muškaraca Svijeta (SMS). Uzalud.
/Četvrti lik u ovoj paraboli mudro šuti i zna za svoju guzu dobro. Ali o tome mi nije pisati. Sukob interesa... /
I dakle, jedni bi, a nemaju s kim. Drugi ne bi, a imaju. Treći mogu, a neće.
Zagrlimo se Prvozakonita i ja. Dok nas sudbina još hoće…

I dok trepneš, opet autoput bivšeg bratstva i jedinstva, opet u kontra – pravcu SuLJi iz CeLJa. SuLJo u Deželu, ja u Orašje. Skrećemo u neasfaltiranu 34. ulicu 17 – živjele menhetnske adrese Orašja!
Prvi dobar znak, brave nisu razbijene (i to smo već imali…). Otvaram ventile za vodu (da, i poplave smo već imali… ), bojler proklokoće. Veš na pranje; vješam ključeve zagrebačke na policu orašku; privezujem svog Travel MATU na bosanski žicovez. Uz punčevu Usminovaču i ugodno hladnu Stellu razvrstavam račune (da, voda je plaćena)…
David. „Boban“. Irena. Bruno. Tomica. Nataša. Jadranka. Darko i Vesna. Bundek. Škampići. Stojedinica. Kvartić…
Vikend, dakle.
Bio.

- 12:21 - Stisni pa pisni (13) - Papirni istisak - #

< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic