26.03.2008., srijeda

United Colors of Auzmish

Nije Benetton svačija igra. Mislim, onaj pravi, šareni, pomalo bleščeči Benetton, di je travnatozelena sljubljena sa ciklamom, recimo.
I moj je pokojni tatek bio protiv Benettona. Zagovarao je, o tome sam već pisao, više, onak', klasik kolekšen. Pastelne, ujednačene tonove, srodne krojeve i štofove, a ne te varijante a la Vestvudica ili Lučijano - potonji u blažoj varijanti.
Ali dok je japa tak propovedal, a sam si je za brak izabrao nekaj iz Goltijerove linije, zmešano, zbrda on, zdola stara.
On Vlaj s Cetine, ona Saska Anhaltinka s Elbe. To niti ne teče ka istom moru, majketimile.
I onda on meni zagovara slivove. Da široke delte izbjegavati, uska korita tražiti, malo pritoka, ništa gornji tokovi. Ponornice upitnog porijekla – tabu!
Nego da sebi slično najdem. Pa di bi to raslo, iz kojeg jajca isteklo, japa dragi?!
eek
I dobro.
Kaj sam ja nalazil, nije sad bitno. Nisam puno, još manje za priču.

Onda je neka štrkljasta curica urednog brčića pozvonila na vrata. Te uredno pitala za mog podstanara. Inače tipa, koji mi je tvrdio da je iz Matića – kraj – Boka – kraj - Orašja – kraj – Županje. Što je meni, orijentalnom analfabetu za naše prostore, bila tera inkognita, daleko iza Kutine, prema Beogradu negdje.
(Što sam sad deset godina u Orašju, što znam da nisu Matići kraj Boka već Bok kraj Matića, druga je priča. Koju sam zbicikliral davno uzduž i poprijeko, vlastoguzno i vlastonožno.)
Ova Brkata dakle bila je iz Tuzle.
Osim što mi je uletila u stan i u nešto, što intimno i danas smatram bivšom vezom, budila je moju znatiželju, jer za Tuzlu nisam čuo niti na jednom od obadva singla Safeta Isovića, koje je moj tata slušao kad mame ne bi bilo doma. Kasnije sam se tek sjetio kako je moja sirota australska sestrična jednom busom imala ići iz Splita u Njemačku, povraćala od narodnjaka, i proglasila takve podražaje paušalno - Tuzla – muzikom.

Podstanar se udao uskoro; Bosanci, tako i moja Tuzlanka, u Hrvatskoj su postali strani državljani; Vlaj u meni krenuo je spojiti ugodno s korisnim i u malu sobu uselio iz doma izbačenu stranu studenticu iz metropole Tuzla – muzike. Sa upotrebom ključa, naravno.
Koji je uskoro trebao meni, što sad isto nije za priču.
Na vjenčanju nas je s kumovima bilo ukupno čitavih četvero. Kuma je obukla moje traperice, kumu je vezica od bokserica tokom slikanja virila pola metra iz šlica. Tonči Tadić, naš matičar, nije bolje prošao; nedugo kasnije postao je političar.
A moja Tuzlanka i ja krenuli smo iz Cimer – fraj – varijante živjeti kao supružnici, i dalje vjerujući kako ćemo nakon rata i studija opet krenuti svatko sebi – ona kući u Bosnu, ja kući... u Njemačku. Ako me ona druga ne bude htjela.
Obzirom da, rekoh, danas znam korelaciju Matića i Boka, da napamet znam okolicu Tuzle i sve to – očito smo krivo vjerovali… Ili smo zaboravili dogovor da nam brak vrijedi „do kraja rata, pa svatko sebi“.
Tu smo i dalje, skupa.
Što bi mi stari sad rekao na sve to, pojma nemam.

Obzirom da je moj stari dakle meni preporučivao sivopastelne bračne nijanse iz perspektive svog vlastitom etno-gotijerovskog odabira, pa nisam imao niti šansu biti pronađen od neke sebi slične, te obzirom da se moji ubogi roditelji nisu dospjeli baviti mnome i od mene napraviti čovjeka nacionalne i vjerske tradicije, Tuzlanka me se dokopala potencijalnog a nebrušenog. I instinktom nerotkinje krenula majčinski od mene raditi čovjeka. Taman kad sam ja sam krenuo.
Prvo me naučila, da bez Boga ne valja biti. Obzirom da ja teško učim napamet pisane tekstove, Zdravomarijo je bilo problem. Pa smo pribjegli zajedničkom ponavljanju nekog drugog teksta navečer. Među ostalim. Tako sam – slijedom uvjetovanog refleksa - naučio dvije arapske molitvice, i nadao se da Bog jeste jedan, da je namjera bitnija od jezika, i da moj stari to isto kuži tamo gore.
Tuzlanka međutim tu nije stala.
Uvela je uskršnje rituale. Adventski vijenčić. Čitanje tekstova o svecima.
Nagovorila me da s prijateljima odemo sa Taizee-pokretom u Wroclaw na ekumenski susret mladih. Upoznala me s paterom Kušanom, mojim jedinim svećenikom od srca.
I tako… Krenula je uvoditi…

Da nema prpošne Tuzlanke – a ona druga me dakle nije htjela – tko zna, kako bi to sve završilo i dokud bi došlo. Bi li Tuzlanka nestala iz mog života i ja postao berlinski diplomatić. Bi li se za praznike stvarno prisjećali izvora blagdana i motivi. Bismo li tražili spone i sličnosti religija; na neki naš eksteritorijalni, migralandski način balansirali i Bajrame i Božiće. Da bih ja naučio za Uskrs peći šunku u kruhu i ugošćavati po desetak ljudi za blagdane – teško...
Teško da meni ponekad razlika pada – isto točno. Kao i Tuzlanki. Ima tu raznih kvaka, i ima ih nemalo, a svaka duplo teža. Nije ni moj stari bio blesav.
Jedino što ja njegovu gotijerovsko-benetonsku tradiciju brakobojnog auzmiša, eto & zasad, nastavljam, uz dužno i pokoje nedužno sjećanje tematsko…
Glede & unatoč – idemo dalje…

P.S.
Ovaj post inspiriran je, zapravo, sretnotužnim ostačićem spomenute šunke u kruhu. Za stolom u Orašju. Koje je blizu Županji. Matićima. Boku. Tuzli. Zagrebu. Meni, uglavnom. I mojoj Tuzlanki također.

- 07:10 - Stisni pa pisni (8) - Papirni istisak - #

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic