05.03.2008., srijeda

Prvo, pa samba

Kad vam netko, koga vidite prvi put u životu, i kome ste uredno platili, uz ljubazan smiješak pojasni, kako radite preduge korake i ukočeni ste u ramenima, kako pogrešno držite kažiprst i preoštro skrećete ustranu, kako očito imate problem s brojanjem do osam ali i kako je to sve za prvi put super, te da kući vježbate i ne odustanete… E onda vam se svašta desilo odjednom.

Nalazite se vjerojatno & otprilike na onom mjestu životnog planinarenja, kad ste se već rashodali, uhvatili neki ritam, odbacili prve viškove nepotrebnog. Kad pretpostavljate da ste tu negdje pred vrhom, i kad ne znate, je li vam drago ili krivo kad nakon grebena ili šumarka vidite idući uspon, idući greben, idući šumarak životni. Ali tu je negdje vrh. Tu je negdje pretpostavljena polovica puta.
Znate što ste dosad prošli - nije savršeno, ali je vaše; pretpostavljate, koliko još imate na raspolaganju. Sve točnije znate, što vam apsolutno nije potrebno, a što baš želite iz ritualne priče prevesti u praksu, ostvariti, ugraditi u sebe i nastaviti, dok ide – oplemenjeniji, sretniji, ispunjeniji … Globalno. Životno.
/Na sreću, univerzalno bestražno, uglavnom - - - bitna spoznaja! ;-) /

Vjerojatno su vas dakle takvog i tu – obraćam se zapravo muškoj subraći, baš primjećujem – i petnaestogodišnje srnice i zrele pachuli-princeze vodile uz isti strpljivi, majčinski osmjeh, dok ste se uz njih spoticali, hvatali njihov i opći ritam, pretvarajući se da je sve pod vašom suverenom kontrolom i vodstvom alfa&omega - mužjaka.
O plesu dakle govorim.
I o odluci, da ga na polovici života već jednom pokušate savladati, negdje između trećeg stranog jezika, tečaja sigurne vožnje i prvog midlajf-terapijskog skoka padobranom.

Dakle, dugujete to sebi. Ne želite više sjediti po strani sa čašom ili cigaretom kao štitom u ruci. Dojadilo vam je gledati samoinicijativne žensko-ženske plesne parove (??jesu li zbilja muški opterećeniji vlastitim postojanjem??). Autoironičnim humorom govorite o vlastitom, unikatnom plesnom pokretu, kojeg još nitko nije prepoznao niti uspio ponoviti kao shemu pokreta, niti ga vi sami trijezni iole znate izvesti.
Obećali ste nekoj Heleni, nekoj Maci, Ani, Vesni te cuker-culect-Prvozakonitoj – naučit ćete plesati. Vi to možete!
I eto vas onda.
Dok shvatite situaciju neke večernje zafrkancije s pozivom, pristali ste. S riječi na djela. U dvokoraku.

Na prvom levelu, prizemlje, prošli ste blagajnika, nakon što ste mu glasom anonimnog alkoholičara došapnuli da ste došli zbog… psst… plesnog tečaja.
Uz stepenice…
Drugi level podsjeća na drugu istinu… Da; ne držite do steroida, trokrilnih likova koji žive kod roditelja; gadi vam se vonj porno-seta i promočeni ručnici, sprave prije potiču na sado-mazo seks nego na sticanje kondicije i poboljšanje tonusa mišića, ali – teretana. Idući korak – teretana mora pasti! Poslije tečaja plesa, odlučujete, i već razrađujete taktiku – o tome ćete prvo morati početi pričati. Dok sazrije. Ili se diskovi vaše kičme ionako prije ne raspadnu.
Treći kat. Pobjednički level.
Trema polako prerasta u spoznaju da ste sad krenuli, da ste – di ste, da nema natrag. Plesni tečaj; sad i tu. Plati pa se klati.
A koliki li ste u ogledalu, mila majko… Barem tu je Gobac imao prednost u startu, promišljate „Ples sa zvijezdama“… Prvozakonita vas vulgarnom telepatijom lišenom svake majčinske zaštite predstavlja društvu opakih čagera – „Ovo je moj Gobac, hahaha…“

Kad vam netko, koga vidite prvi put u životu, i kome ste uredno platili, uz ljubazan smiješak pojasni, kako radite preduge korake i ukočeni ste u ramenima, kako pogrešno držite kažiprst i preoštro skrećete ustranu, kako očito imate problem s brojanjem do osam ali i kako je to sve za prvi put super, te da kući vježbate i ne odustanete… - KRENULI STE!
zujo





- 10:06 - Stisni pa pisni (20) - Papirni istisak - #

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Studeni 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (3)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (4)
Kolovoz 2016 (2)
Srpanj 2016 (1)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (4)
Ožujak 2016 (5)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)
Srpanj 2015 (3)
Lipanj 2015 (2)
Svibanj 2015 (5)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (4)
Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (4)
Listopad 2014 (6)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (4)
Ožujak 2014 (7)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (3)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Potaknut monotonijom provincije u kojoj privremeno živim deset godina, znatiželjan na oca Dalmatinca, introvertiran na majku Njemicu, ponekad u čudu na suprugu Tuzlanku, u životu svugdje pomalo, ovog pljuštećeg popodneva udovoljavam Vodenjaku u sebi i nekim dobronamjernicima koji me gurkahu na blogojavljanje, i ... kreće općeobrazovni blog introspektivnog snatrenja...

... a zašto baš Shelly Kelly?
Isključivo hommage imenu.
Interes za zrakoplovstvom odveo me u vrlo slojevitu priču o mogućoj kolateralnoj žrtvi interesa politike, o raznim licima istine i slučaju trenutka, o nafaki i sićušnosti svih nas na nekoj apstraktnoj, univerzalnoj šahovskoj ploči - privilegija je, moći pričati ...
(Šlagvort za zainteresirane - let IFOR-21, Ćilipi 1996. ...)


O bloženju načelno i konkretno:
"Da većina ljudi ne zna pisati, kompenzira činjenica što ionako nemaju što reći."
(Harald Schmidt)

"Nikad ne treba očajavati, kad se nešto izgubi, osoba ili radost ili sreća; sve se još divnije vraća. Što otpasti mora, otpada, što nama pripada, uz nas ostaje, jer sve se po zakonima odvija, koji su veći od naše spoznaje i s kojima smo samo naočigled u suprotnosti. Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti, na sve svoje milijune mogućnosti, širine i budućnosti, naspram kojih ne postoji ni prošlo niti izgubljeno.-"
(Rainer Maria Rilke, Rim, 29.4. 1904.)

"Inženjeri su deve, koje jašu ekonomi."

"Pametan čovjek nema vremena za demokratske većine."
(prof. Branko Katalinić)

"Malo ljudi vlada umjetnošću, plašiti se pravih stvari."
(Juli Zeh)

"Niemand lasse den Glauben daran fahren, dass Gott mit ihm eine grosse Tat will!"
(Dr. Martin Luther)

"Što manje ljudi znaju o tome, kako se prave kobasice i zakoni, to bolje spavaju."
(Otto von Bismarck)


Dnevnik.hr
Blog.hr

Napomena:
Za sadržaj linkova objavljenih ili preuzetih na svom blogu ne odgovaram.

... a ako netko želi mene linknut', u diskreciji, vlastitom prostoru, bez obaveza, ne svojom krivnjom, djeca ne smetaju itd ...:

grapskovrilo@gmail.com




Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic



...Godišnjem dobu sukladno...

Image and video hosting by TinyPic





... Uvijek ću se nakloniti imenima ...

Ernest Hemingway, Jacques Prevert, Peter Ustinov, Willy Brandt, Hans Dietrich Genscher, Brunolf Baade, Hugo Junkers, Ferry Porsche, Ruth Westheimer, Leni Riefenstahl, Dean Reed, Astor Piazzolla, Amalia Rodriguez, Ana Rukavina, Dieter Hildebrandt, Ivica Račan, Nela Sršen, Boris Dežulović, Ayrton Senna, Niki Lauda, Al Pacino, pater Stjepan Kušan ... i ima ih još mnogo, Bogu hvala ...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic