Povijest, brdo, smiješak
|
Sastojci: Jedan alpinist iz Županje. Jedna Tuzlanka. Jedna Bilećka. Jedan vlajogermanski Zagrepčanin sa tri osobne iz tri zemlje. Vrijeme za diskurs kroz sedamsto godina i tisuću i nešto metara uvis: 36 sati. Cilj: Gradačac, Srebrenik, Tuzla, Konjuh - planina. Gradačac. Od Županje/Orašja, dvadesetak minuta autom prema jugu, prema "Arizoni", Tuzli i Sarajevu. Šarmantan gradić u sjeveroistočnoj Bosni; svim mastima premazani gradonačelnik, esdepeovac u vječnoj borbi sa esdea; "Sajam šljive" u rujnu /standardni gost - Stipe Mesić/. Kula Husein-Bega Gradaščevića - iliti Gradina - sagrađena slijedom "Karlovačkog mira" iz 1699. između Austorugarske i Turaka kao obrana osmalnijske granice na Savi. Nakon godina propadanja do konca prošlog stoljeća, obnovljena u strukovno upitnom smislu, ali definitivno vrijedna posjete...      Iz Gradačca, po olujnom vjetru krećemo prečacem dalje prema jugu, u pravcu Tuzle. Ružne vizure koju nudi prolazniku magistralom, Srebrenik skriva staru ljepoticu, za koju ni mnogi moji Subosanci  ne znaju... Kula Srebrenička.Godine 1332., koristeći svoju ulogu miritelja između srpskog cara Dušana i bosanskog bana Stjepana II Kotromanića, Dubrovnik preuzima Ston. Kako bi preuzela povelju kojom se potvrđuje dubrovačka vlast nad Stonom, Ratom i Prevlakom, dubrovačka delegacija 1333. godine dolazi osobno banu, koji tada stoluje u utvrdi Srebrenik...     Tridesetak klometara južno, Tuzla. Treći po veličini grad u BeiHerc; industrijsko-proleterski, ružnjikav, ali duše široke. Grad moje punice, slikara Ismeta Mujezinovića, pisca Meše Selimovića ("Derviš i smrt") - pazi redoslijeda! ;-)      Idućeg jutra, opet prema jugu... Novih trideset kilometara u pravcu Sarajeva magistralom, Konjuh. Nalazimo se sa našim planinarima iz oraškog "Čička", sa Županjcima - "Tikvica" (!moli'ću!) i dobrim ljudima iz tuzlanskog PD "Konjuh". Cilj - Matin Vrh/Batina i dom Javorje, nekih 1200 metara trosatnog penjuckanja i penjanja. Osim sunca, snijega, šume, cvrkuta i žubora, orahovače, graha i smijeha, ništa posebno...  Unaprijed se hvalim: Za mene, cure nasmiješene skaču u draču...      Kamiondžijama, lokalnim policjotima i nekolicini gastarbajtera čudnog outfita, naše oproštajno večernje piće "kod Antunovića" u Orašju vjerojatno je djelovalo čudno... Hrpica šarenih planinara sa postorgastično- rumenoobraznim smješkom na licu...  ?A idući vikend? Krndija i Papuk; "Papučki jaglaci"; Jankovac... |
