Dan muškaraca - post scrotum festum, ili tak nekak
|
Dan muškaraca, nekidan. Mislio sam reć nekaj o tome da ga se sjećam iz države radnika i seljaka, iz DDR-a. Nacvrckani bi muški ranije imali fajrunt na poslu, sa telastim smješkom, trakicama i zvončićima na biciklu prolazili bi kaldrmom. Cvijeće bi si poklanjali međusobno, ali to sad nema veze sa pozicijom homoseksualaca u Istočnoj Njemačkoj, bivšoj zemlji svih istih. Dan muškaraca zapravo je bio zafrkancija, cinična ili ne, ali bila je. Mislio sam alternativno reći pokoju o činjenici kako muškima fali Luther (ne samo Muslimanima) i kako se ženski feminizam uz svu neupitnost ideala ravnopravnosti izrodio u bizarnost isticanja uloga i spolova, etiketiranje i manipulaciju spolom. Ma koliko šutili o tome... Nedavno naslov u zbiljskom ženskom časopisu u Hrvata - "KAKO GA NATJERATI DA SLUŠA". /Naravno, nema kontakt-maila na koji bih mogao priupitat, što bi autorice rekle na kontra-naslov u nekom muškom izdanju, tipa "kAKO JU NAJTERAT DA... kajgod ..." / Ne umanjujem istine, zlostavljanje žena, mačizme. Nikad i nipošto. Ali ... Što bi rekli u MUP-u da ih zove razvojačeni branitelj, kojeg žena mlati, ili samo psihički zlostavlja? /ostavljam neodgovoreno/ Koliko očeva na sudu dobije svoju djecu? Odgovaram: U EU, niti trećina. Kao, očevi su a priori lošili roditelji, češće su krivi za razvode. I to je onda općeprihvatljivo, i pravosuđu uglavnom dovoljno. A ak veliš nekaj manje ubojito za ženu, makar banalni - i nepotvrđen - kliše, poput "žene ne znaju uparkirat" ode ti gender corectness; muška si svinja... Odma' B.A.B.E, odma' Alice Schwarzer, stigme i čuda. Hm. Po meni, ravnopravnost jest ideal, jest neupitan cilj. Ali ne kužim da dijeljenje "mi" i "one" tome vodi. Kao što dotepenci ne postaju građani prozivanjem, kao što smo Mi face u nogometu, a Njihove žene bolje kuhaju... Je'eš podjelu u ime nedijeljenja. Ali neću o tome (inače, ovo je citat. Omiljena izjava moje mame. Drage moje, imajte na umu - iz mene progovara feministica, od majke i bake krizno podignut-a u pubertetu... Ja sam vaš petokolonaš, i onaj, koji mjerka kasirku dok ženi kupuje uloške.  )Dakle... U ime Dana muškaraca, malo poluzafrkancije polu- i autoironične... Bila mi je majka u posjeti; supruga i ja smo se baš trudili, usamljenoj gospođi-jedinki u godinama dati pažlju i ljubav. Ali, žene... žene su to... Moja Sanela - Prva Zakonita - je pametna ženska, pa se dala zarazit. Ustanem, jer čujem mater u kuhinji. Ova se odmah rasplače čim me spazi, povraća joj se jer je izmiješala tablete. Uto zove Sanela iz sobe, bole je leđa, da ju masiram. Mater u kuhinji priča sa mnom. Koji sam u sobi, jer masiram Sanelu. Sanela kvoca kako ju zapostavljam. Meni zvijezde na očima od bola u leđima. Masiram. Mater zove u kuhinju. Sanela cvili, da su joj gola leđa. Odlazim do kuhinje. Sanela plačljivo zove da joj donesem tabletu. Rastrčim se i razsmiješim. Ništa nas ne smije iznenaditi. Nešto kasnije, isparkiravam se s autom, Sanela stoji pokraj. Baba /oliti sugrađanka/ u drugom autu bez gledanja krene u rikverc prema meni, ja jedva „trznem“ naprijed, da me ne pomete. Sanela-vani počne vikat na mene-u-autu, jel zbilja hoću da ona ide pješke. Ja joj otvaram vrata, umećem njezin trenutnoomiljeni CD. Skrušeno milogledam. Ne dam subotu, ne dam raspoloženje. U palentu, koju uz ručak za Sanelu i mene materi napravim za ručak (ne može ništa drugo, nema apetita), ušvercam par začinčića i stavim pet mrvica zapržene šunke (kakve je jučer podrobila podosta). Da ne, ne može ona to, ne smije, nikad nije šunku jela. Da skinem. Ja da ću bacit, ona da nek stavim nama u bolonjeze. Stavim u bolonjeze, da izbjegnem nastavak diskusije. Malo kasnije, Sanela krene docirat kako kad ću više zapamtit da u bolonjeze ne stavljam zaprženu šunku i da je njoj zbilja dosta više govorit gluhom. No da ju bole leđa, te da ju izmasiram. Kad završim sa stopalima. Mater odlazi leći, suze roni. U duetu i slozi jedinstvenoj tek zakantaju kako sam od jutros napet, te da što mi je. Meni je zastor... Meni je mrak. Dakle... Velim. Kapa dolje ženama. Uče brzo, kako zavladat. Jate se. Te pobjeđuju. Živjele bageristice. Gore domaćini. Sugrađanke i sugrađani. Emancipacija. Dan muškaraca. (Ma, kakvo cvijeće ?? Ne, nisam dobio.)  |
