My chemical romance
Za sve obožavatelje:
Garden roses
Moj anđeo plače
ugodna prazna samoća
purpurni valovi dolina
mjesečina tame
vitezovi tišine ophode pločnike
dok zima unutar srca širi hladnoću.
Čudan je taj život, ono što ga čini lijepim je samo prividna linija izmišljenih
crteža, situacija koje nas dovode u bezizlazne situacije. Ne možemo tu puno, on
nas povlači sa sobom, unosi u vrtlog crvenih ruža što u noćnom vrtu stoje tako
bespomoćno, mirno, baš kao i mi ljudi, teže za kapljicom vode, za trakom sunčeve
zrake, ali ipak bivaju iščupane iz zemlje, odvojene od svijeta, polako venu.
Koliko je život vrijedan?
Jebo me život
Evo nakon dugo vremena pišem ponovo... Pa priča slijedi...
Soba mi trune od mrtvila ko i obično, a pošto je sad i ovakvo trulo vrijeme, kapi kiše lijepe se uz zamagljene prozore. Sad bi napisala da očekujem stranca koji će kucati na prozor, al bi to bio problem, jer mi je soba na drugom katu kuće. Možda kakav anđeo dođe provjerit kakva je klima tu gore. A i to vrijeme u kojem živimo, ljudi traže način kak da prežive, i kako kaže elemental da idemo iz dana u dan i svaki san davno nestao izbrisan... Stvarno je ovaj svijet otišo u kurac. Ono ja si zbrajam siću po džepu, žicam po školi ono daj kunu, dvije, za burek, na kraju mi veli: na ti i pet kuna pa si kupi jelo, jebiga, fakat sam žicarošica, a dužna sam ko grčka rulji okolo... a dobro nije da mi stara neda, al 10 kuna na dan, tak da to i nije nekaj puno, brzo spičkam sve to. Ah dobro, prijavljena sam ko hostesa, pa me pozovu kad ima posla. ima nade :D a znam da svi mi neamo para pa moramo starce žicat za sve, a đeparci su nam stvarno veliki - NE. Treba uvest reda, zaprijetit pištoljem, žalit se socijalnoj skrbi za općenito maltretiranje i jebanje u mozak. Kako me živciraju ti skrbnici. Kaj me nemogu na miru pustit, onak svaki dan se veselim školi da nemoram gledat nikog doma. a i suboti, ali ti starci sve nadziru i naravno tu je i spol u pitanju. Slavna rečenica: ''da si muško ne bi se tolko brinula oni se znaju obranit'' - veli stara teroristkinja. ''pa zato te ne puštam duže u noći da ostaneš jer te svako može klepi''. A ko će mene klepit, pa nejdem sama van, s društvom uvijek, a i ko bi mene htio, i da me uzmu, vratili bi me drugi dan natrag kolko bi im na kurac išla. Ma ima puno stvari kaj te zvijeri od roditelja ne kuže, pa samo čekam da mi okove stave pa da sjedim uz radijator doma privezana. hehe, ajde, ovo je bio taj tren, tren inspiracije, budite pozdravljeni :))) kissssssss
ZAJEBANA BANDA
Eto, došla sam napokon doma, zajebava me taj njemački, imam ga svake subote od 9 do 12:30 u vodnikovoj, al nebi to bilo tolko loše da nejdem s takvim primitivcima u grupu da je to za plakat :( njima sve zajedno je inteligencija na razini retardiranih. dobro, dečki ne tolko, al cure, joj kad vidim ja te stelle tj. čagerice odmah prst u grlo... a te izjave, nešto slično ovima: ''joooj kupila sam si tak 5 lijepih majica, al neznam koja mi je ljepša, zapravo, sviđaju mi se sve, al stvar je u boji, takvu sličnu ima victorija beckam, al sad trebam hlače koje pašu uz to, baš sam vidla neke u replayu i jeftine su full, 1300kn. poštena cijena.'' pa ja popizdim kad to moram slušat, ma svaka čast takvim deima samo ih majke mogu voljet. Hehe, kad sam kod dea fora je onaj natpis iz smartshopa DEGENERICSSON :D, danas sam si kupila tak jednu majicu na kojoj piše balkanac rastafarijanac, i to jedva onak, kupila sam zadnji sitniš iz dna kasice, dobri čiča dado - stari mi udjelio 100 ćuna i ja presretna :) sad nema nijedne majice najmanje 2mj. a u kurac... pa eto nabacit ću koju sliku, pozdrav vjernim drugovima ovih neizvjesnih rečenica


Dalmacija u mom oku
Napokon da sam počela pisat o moru, jedva čekam to vruće ljeto, prženje na suncu ko gušter na stijeni... pa da se prisjetimo prošlog i pretprošlog ljeta na Murteru sa slavnim domaćim društvom. Zato moram pozdravit cijelu postavu: Karol, Ivanu, Anju, Matiju, Jelenu, Mirju, Slađu, Ivanu iz Vrapča, Baksu, Tomicu, Andreja, Mateja... ak sam nekog izostavila, naknadno bum dopisala. Joj to ljeto... Od roštiljanja pod kišobranima, futurescopea, ribičijom malih ribica flaxom i kruhom, sviranja gitara, nošenje pijanih ljudi doma, to se i na mene odnosi :), kad je to bilo dve i pete da. Sretni su oni koji nisu bili nazočni mom plivanju po asfaltu. Nažalost dečki su me nosit morali, hehe. Bilo pa prošlo, ajde bar smo se zabavili. A kad me ovaj kripl :) Tomica furo doma na skuteru zgašenih svijetla, prek svih mogućih lokvi smo prošli, po krivoj strani ceste... ipak sam živa doma došla :D Joj, a onaj pobogu lik Mate il kak se već zove, pratil me celu večer, Karol sjećaš te tog, onaj tvoj kao daleki rođak neki, koji ima diskoordinaciju hoda. Al ajde, može nekak proć.











Svjetske istine i oglasi
Nažalost, većina ovih stvari o muškima je istina, za žene ne baš tolko, al eto; treba se informirat :)
Koliko muškaraca je potrebno za otvoriti pivo?
Niti jedan. Pivo već treba biti otvoreno kada ga ona donese.
Zašto je praonica rublja loše mjesto za pokupiti komada?Zato što žena koja si ne može priuštiti kupnju perilice za rublje, vjerojatno nikad neće biti sposobna uzdržavati muškarca.
Zašto žene imaju manja stopala od muškaraca?To je jedna od onih 'evolucijskih stvari' koja im omogućuje da stoje bliže sudoperu.
Kako muškarac zna da će žena reći nešto pametno?
Ako započne rečenicu sa: "Muškarac mi je jednom rekao..."
Kako popraviti ženski sat?
Nikako. Svaka pećnica ima sat.
Ako pas laje u dvorištu, a žena viče na ulazu u kuću, koga ćete prvog pustiti da uđe?
Psa, naravno. On će zašutjeti čim uđe.
Što je gore od muške šovinističke svinje?
Žena koja neće uraditi ono što joj se kaže.
Oženio sam gospođicu 'U pravu sam'
Ono što nisam znao je da joj je pravo ime Uvijek.
Znanstvenici su otkrili hranu koja umanjuje seksualni nagon kod žena za 90 posto.
Zove se svadbena torta.
Zašto muškarci umiru prije njihovih supruga?
Zato što žele.
žene nikad neće biti ravnopravne s muškarcima...
...sve dok neće moći hodati ulicom ćelave glave i pivskog trbuha i još uvijek misliti da su seksi.
U početku, stvori Bog Zemlju i odmori.
Tada Bog stvori muškarca i odmori.
Tada Bog stvori ženu.
Od tog trenutka, ni Bog ni muškarac više nisu imali mira.
O muškarcima
- Zašto su muškarci uvijek zabrinuti za veličinu svog penisa?
Zato što bi trebali biti.
- Zašto muškarci nikad ne pokazuju osjećaje?
Zato što ih nemaju.
- Zašto se muškarci vole oženiti djevicama?
Zato jer ne vole kritiku.
- Kako znaš kad ti je muž mrtav?
Seks je na istom nivou, ali možeš slobodno uzeti daljinski.
- Zašto muškarci nemaju krizu srednjih godina?
Zaglave u adolescenciji.
- Što je Bog rekao nakon što je stvorio čovjeka?
Mogu ja i bolje.
- Kako muškarci zamišljaju predigru?
Grebu se pola sata za snošaj.
- Što je zajedničko klitorisu, godišnjici braka i wc školjci?
Muškarci ih uvijek promaše.
- Što je muška definicija romantične večeri?
Seks.
- Zašto samo 10% muškaraca odlazi u raj?
Ako bi ih odlazilo više, to bi postao pakao.
- U čemu je razlika između svinje i muškarca?
Svinja ne postane muškarac kada se napije.
- Što je za muškarca "prava ljubav"?
Erekcija.
- Zasto muškarci ne peru rublje?
Zato što stroj za pranje rublja ne radi na daljinski.
OGLASI:
Slijepac trazi stan sa pogledom na more. (Znam da me necete zajebat)
OSIGURAJTE STANOVE OD POZARA - POPLAVITE IH !
Shifra: Vodoprivreda
Krecim crnce po kucama
shifra: Moler rasista
Iznajmljujem ne nove ali dobro ochuvane kondome za spoljnju i unutrašnju upotrebu
Shifra: Student
SMANJITE POGIBIJE NA CESTAMA !!!
VOZITE PO ...
... T R O T O A R I M A !!!
Shifra : Dobrota trans
Prodajem stan s pogledom kroz prozor
POVOLJNO !!! Prodajem ili iznajmiljujem toalet papir korišten samo sa jedne strane .
Šifra:D.D. Higijena
Cuvam zensku djecu od 17-27.
Šifra: BabySiter
itd.
kakvi likovi...hehe...
A ovo:
Jeste li culi ....
... za zenu kojoj je automehanicar nakon pregleda automobila rekao da ima kratak spoj negdje u motoru, a ona
je pitala koliko bi kostalo da se taj spoj produzi
... da amerikanci izbacuju na trziste novu mehanicku pilu sa rezervnim prstima
... za decka koji je toliko mrsav da ima prugastu pidzamu sa samo jednom prugom
... za drugog decka koji je toliko mrsav da se moze provuci izmedju tapeta i zida
... za covjeka koji je toliko ruzan da ga komarci ujedaju zmireci
... za glupana koji je tvrdio da ima vise mozga u glavi nego vi u malom prstu
... za glupana koji je za rodjendan dobio opremu za skijanje na vodi pa sada trazi more s nagibom
Prljavi grad
Razmatranje o pogledu kroz vizualizaciju boja stvara mi potencijalnu problematiku. Ova rečenica je zapravo uvod u jednu još bolju priču o unutrašnjoj životnoj (ne)sreći. Ono kao ekipa brije na neko onak darkersko raspoloženje kao neku furku, onak vidiš kad se ljudi forsaju da bi bili gotičari. jebemu, pa nemreš se pretvarat. Onaj ko se slaže, čevape u zrak molim. kad mi priča frendica kao ono da se reže i tak, to je stvarno već isfurano. Npr. rezanje žiletima, kuš, zakej niko ne proba progutat žilete, ak voli bol, tim još bolje :D imal bi žestoku probavu. Zato ljudi nemaju kaj pametnijeg za delat neg se secirat. Sad dolazi do pitanja? zakaj sebe mučit kad možeš druge, pa prije bi izbola svu gamad, jer da je ubojstvo legalno sve bi te gadove pobila. Sam bi sa kalašnjikovim ophodila kvart. A niš, mislim da treba uživat dok se može, pa svi znaju onu staru: sex, drugs & rock 'n' roll, speed, weed and birth control, life's a bitch until we die, so fuck this world and let's get high! To je to
Zadnji poziv
Zašto se čovjek osijeća tako sam kad na svijetu ima toliko puno ljudi?
Možda zato što to čini neki pritisak u glavi i počinje te ta gužva gušiti...
Nestaje svijetlo i stvara se tama...
Suze su samo jedan dio te noćne more i najlakše bi bilo potonuti do dna...
Dotičem tlo... moje srce postaje prazno... tmina me polako guta...
Poželim udariti glavom u zid... jesam li ja vrijedna svog života... toliko je pitanja, a odgovori ne dolaze... neznam je li teže živjeti ili se pomiriti sa smrću...
Želim nestati... bojim se pogleda u ogledalo jer mi se ne sviđa što sada vidim... tužno lice djevojke koja ne vidi izlaz... puste su te ulice kojima hodam noću, u kojima tražim spas... zar postoji osoba koja nije i nikad neće biti voljena? Mala je granica između jave i sna, a ja padam, sve dublje... tuga me nosi... ne osjećam ljubav... ne stiže mi spas... neznam... isplati li se potratiti svoj bijedan život koji je ujedno i precijenjen? Tu pronalazim samo jedan odgovor. Nisam čak ni više sigurna da li želim nastaviti to mučenje... slaba sam... upijam zadnje niti svijetla sa lampe iz ulice, predosjećam kraj... ne znam mogu li nastaviti... možda je ovo kraj... sjene su me opkolile, nemogu pobijeći...
Around, all around, the mourners gather. My dread grows as the angry hand of Heaven falls against my naked soul. It crushes me, and darkly my blood drips to the wicked Earth that's my prison. In agony I dance while Death's shadow surrounds me. Now alone, my cascade of tears falls upon blind eyes. This is my doom
Baš gledam tu najave koncerta pa si klepam da odem na zabranjeno pušenje, bend nad svim bendovima, onaj ko to ne voli, jadan mu život :)
Ponekad nocu, kada nema svjetla
I ne vidi se put od kise i od vjetra, sjetim se njega - Karabaja
I tu pocinje ta prica, negdje nasred Trebevica
Auto mi je stao u mraku k'o iz krimica
Strava prava - Karabaja
Kad kroz zavjesu od kise pride covjek k'o da klize
Kozna jakna puna sjaja, pruza ruku
Rece kratko - Karabaja
Ja sam biker, nisam rauber, 'ajde prosetaj do haube
mozda napravimo nesto od te tvoje robe s greskom
rece sa smjeskom
Ma pusti prdn'o je u šišu, a on samo rece tišu
I dok rukama si pljesn'o, stari auto vec je kresn'o
Strava prava - Karabaja
Rekoh sebi simpa junkie - e bas cu pricat' Branki
Haj'mo nesto popit' covjek si cudan al' duhovit
"Neka hvala" - Karabaja
I jos mi je rek'o, prije neg' je nest'o
Dole u Harley baru pronadi moju raju
Reci da sam te ja posl'o i da ti srede motor
Dobar si covjek imas jaja, pozdravlja te Karabaja
Karabaja...
Karabaja mora dalje
Karabaja naci mora
Karabaja ne moze na nebo
Otic' bez motora
To be continued....
Parkiram se, udem u Harley bar
I upratim tu sam covjek vrlo stran
Like a krme in Teheran
Osjetim poglede na sebi i da se smot'o ne bi
Prvi progovaram, sve vas pozdravlja Karabaja
Nasta muk u kafani, niko nista nije pit'o
Atmosfera je bila k'o kad je umro Tito
Najveci sin
Pride mi stariji roker "Ma jesi normalan, jeb'o te
Karabaja se, ljepoto, rast'o sa zivotom
Izbo ga stoper, ukr'o mu motor."
Karabaja mora dalje
Karabaja naci mora
Karabaja ne moze na nebo
Otic' bez motora
Sjetila sam se jednom prilikom kad sam bila nešto jebeno bolesna, reko meni frend bubnjar, A vi kao true rockerica trebali biste se liječiti pivom, a ne čajevima raznim, znači trebali biste subotnje slavlje shvatiti kao liječnički tretman :D Otad mi je kamilica Karlovačko. Pouka ovog teksta je: Nemoj kopat krumpire na polju, kad znaš da rastu na drvetu
Crni leptir
Eh danas sam u krevetu cijeli dan, šmrcam, kišem, slinim... i dalje sam u stanju vegetiranja, ajde bar sam carica na jedan dan, dvore me doma. I tak ispijam čajić pomalo, glava me rastura, ma stvarno jebeno. Život mi je prekrasan, zapravo do jučer je bio, sad sam ko da me pregazilo neko teško teretno vozilo, kombajn il neš slično. Sad bi još i mogla tijaru neku isfurat, pa kaže se: dijamanti su ženini najbolji prijatelji, al ni cirkoni nisu loši :) Neznam mogla bi nabacit neko staro pismo, pa ko treba psihološke savjete... ; be psyhodelic, nothing can stop you, be yourself, be neurotic, that's just fine. Pa eto, hladnoća me obavija, trnci me proždiru, nemam snage da podignem svoje slabo tijelo, osjećam prazninu, noću ne spavam... s težinom u srcu ležim u kutu svoje sobe, a oči mi stoje nepomične... suze preplavljuju dubok ocean tuge. Kažu da imam cijeli život pred sobom... ali isto tako je laganje u ljudskoj krvi. Nemam toliko snage ni da se suočim sa svojim strahovima. Zapravo, jedini strah mi je živjeti, jer umrijeti je lako. Ne postoji čovjek koji je u potpunosti sretan, ali zašto imam feeling da sam jedina osoba koja je cijelim duhom nesretna? Snovi me napuštaju, a njih sam jedine imala. Sad sam izgubila posljedni dio sebe... neke stvari nosim sa sobom u grob, sjećanja... i to je prošlost, budućnost ne postoji
Lost in heaven
Da da izgubljena sam, negdje između kutije sa čarapama i svog svemira snova, pozadina užas je moja furka kao inspiracija za buduće djelovanje, izlaženje, ulaženje kroz rupu u zidu. moja osobna primitivna, usporena ličnost, nemrem niš izgubit, nit niš postignut, mogu postojat eto onak iz dosade, gledat čekat stajat u kutu i dalje čekat... al to vrijeme sporo leti, 17 mi je godina od mog rođenja pa do sad. Od slavne prošlosti, kroz tužnu sadašnjost, do još bolje budućnosti, koračam na tirkiznoj liniji boje sa vijencem u ruci, gledam u ništa, nadam se ničem, ali tražim nešto. Konac kraja, ružu budućnosti, sad ovo pišem, upravo sad, ovaj tren, zeleni baloni plutaju nad morem suza. Sudbina me zove, idem







