Ateizam

utorak, 22.03.2011.

Sve za naf...,ovaj slobodu!




Iako znam da su neke teme nepopularne, osobito u "modernim" zajednicama gdje se mnogo više od samokritike njeguje destruktivan odnos prema bilo kakvom tipu organiziranosti koji nije u skladu sa sveprisutnom društvenom dekadencijom (pod krinkom demokracije ma što ona bila ili trebala biti), ipak ću se o ponovo svrnuti na rat u Libiji.
Čitajući novine ovih dana nisam se razočarao u plaćenike, jer o njima nisam niti imao neko bolje mišljenje (ovdje ne govorim o vojsci, već Jandrokoviću i sličnima), već u novinare.
Nevjerojatno je sa kolikom se lakoćom usvajaju neki termini, koji su u najmanju ruku slabo definirani, a uz to oni koji ih tako lako koriste uopće nikada nisu promišljali o njihovom smislu, već su ih prikačili u svoj žargon, baš kao što Jadranka prikači prigodni broš. Evo jedan od takvih termina je "diktator". Nije mi jasno što znači ta riječ u glavama onih koji je koriste. Ja sam svjestan da je diktator svaki onaj državnik koji se opire neo-liberalnom tipu kapitalizma kojeg promiče i oružjem brani NATO (čitaj SAD). U riječnicima stoji drugačije, no to samo znači da oni koji ga koriste nemaju nikakvu moć prosudbe.
Tako je recimo diktator (ili bar graniči s tim pojmom) Hugo Chavez samo iz razloga što je utjecao i referendumom promijenio ustav, tako da on sada ne ograničava broj predsjedničkih mandata. E sada neka mi netko objasni što je tu nedemokratsko, kada će predsjednika birati njegov narod. Nije li mnogo nedemokratskije narodu reći "više ne možete birati onoga kojeg biste najradije izabrali, već ćemo vam ponuditi neke nove kandidate" (od kojih će bar jednoga instalirati anerikanci, i baš je to pravi razlog što se mora birati novi predsjednik). Zar je demokratski reći narodu da jedino ona osoba za koju bi oni glasovali nema pravo kandidature na izborima, ali zato imaju svi drugi.
Eto, za ilustraciju sam naveo ovaj apsurdan primjer sa "demokratski" određenim brojem predsjedničkih mandata, no takvih je primjera tisuće.
Eto, i Obama je javno rekao da je njihov cilj svrgnuti Gadafija, no to se borbenim avionima čini u cilju svjetskog mira i na korist građana diljem svijeta. Doći će i tamo demokracija i živjeti će se divno, baš kao što se živi u Afganistanu i Iraku, a Saveznici će se proglasiti prije svega moralnim pobjednicima. Ja sam ipak na Putinovoj strani kad ovaj tvrdi da su to zapravo križari neoliberalnog kapitalizma, koji su došli po naftu, kao što kaže Borisov.
Ono što začuđuje je i činjenica koliko su filmovi i video igre promijenili svijet i u ljudima ubile zadnju trunku suosjećanja. Gledam jučer na TV-u nekog britanskog časnika i ovaj priča o performansama aviona koji mogu ovo i ono. Pa čovječe, pomislih, dolje su ljudi. Dolje su djeca poput tvoje i žene koje plaču baš kao što bi plakala i tvoja kad bi joj netko srušio dom, koji si ti napravio za nju i njih. Dolje su ljudi kojima ti unosiš kaos i rušiš sve ono što su stvarali desetljećima, rušiš sva pravila odgoja i obrazovanja koja su učila njihova djeca ne bi li postali ljudi. Ali ne, u glavi tog čovjeka je samo: Mission failed, Mission completed, Repear, Game over itd. Totalno otuđenje. BTW. Čovjek zacijelo ide u crkvu i moli Boga milost za svoju obitelj.

I na kraju, ono što bi se moglo dogoditi i što zapravo priželjkujem:
Noćas pobunjenici nisu "kapitalizirali" saveznične napade, što mi sve više sliči ratu između Sovjeta i Afganistana, no u ovoj priči s druge strane nema CIA-e. Pobunjenici se najvjerojatnije polagano svrstavaju na stranu vlade, no ne iz straha, već zato što uviđaju izdaju i agresiju na svoju zemlju. Vjerojatno polagano na vidjelo izlaze interesi kvazirevolucionara koji su za revoluciju primili novac i obećanja, a za uzvrat izdali vlastiti narod koji, budimo iskreni, živi europske materijalne standarde u Africi. Tako su živjeli i Iračani, a danas znamo kako žive.
U tom slučaju postati će sasvim razvidno, čak i onima sa slabijom moći rasuđivanja, da se radi o klasičnoj agresiji radi nafte, te će u tom slučaju i UN morati povući rezoluciju, kako bi prikrio svoje veze kojima je poput marionete vezan za američku politiku. Ipak, i u tom će slučaju UN izgubiti dio kredibiliteta,kojeg i onako ne zaslužuje.
- 10:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 18.03.2011.

Sarkozy i Clinton žele akciju, jer je nisu sposobni ostvariti u bračnom krevetu!



Uploaded with ImageShack.us
Evo, čitom novine i razmišljam. Naime, "savezničke" snage spremne su na napad na Libiju, a Nikolas Sarkozy (165 cm, prosijek je u Francuskoj je 176) poput Napoleona (151 cm, tadašnji prosijek u Francuskoj bio je oko 160 cm) i Hillary Clinton (loša jebačica - dokazala Monika Levinsky) traže akciju (ne mogu vjerovati da nema direktnog linka na članak na Monitor.hr, ali radi se o današnjem datumu - 18.03.2011.).
Ipak, primijetio bih slijedeće:
-Libija se napada iako je manjina naroda uz pobunjenike, a većina uz vladajuću Gadafijevu stranu.
-Moamar al Gadafi je jedan od posljednjih svjetskih socijalista, te je zadatak CIA-e da ga ukloni, a tko mu je kriv kada ne predsjeda zemljom moćnom kao Kina, kada nije dovukao ruske nuklearne rakete kao Castro, ili napravio svoje kao Kim Jong Il.
-Libija je puna nafte, pa je logično da država poput nje, koja nije odana imperijalističkim silama, baš kao i Venezuela, Irak i sl. bude dobra pokazna vježba NATO-vih snaga, tj. da se zna kako se ne smije ponašti.
-S druge strane, Saudijeska Arabija gdje sijeku ruke i noge i gdje je smrt kamenovanjem svakodnevnica, sasvim je prihvatljiva u pogledu ljudskih prava,jer je odana (i prodana) američkom imperijalizmu.
-90% afričkih zemalja živi u bijedi i gladi, no tamo je situacija po pitanju ljudskih prava OK, jer nije bitno što ljudi umiru od gladi unatoč BDP-u per capita od 10.000$, jer bitna je sloboda medija i sloboda kretanja kapitala - tako valjda veli Bog!
Uglavnom, svijet i civilizacija ovakvog stupnja dekadencije ne može potrajati još dugo, no to i nije neka tragedija za život uopće, ali unatoč tome, Hillary Clinton će umrijeti kao lošajebačica, a Nikolas Sarkozy nikada neće biti veći od svojih 165 cm - navečer kada prije lijeganja u postelju skine cipele sa visokim petama, ma koliko ljudi izgubilo živote radi ovo dvoje (i još mnogih) kompleksaša.

P.S. Upravo sam primijetio da je na stranici infoplease u posljednjih 3 godine, očekivano doživljenje u Botswani poraslo sa 35 na 61 godinu, no pogledom na stranicu WHO-a jasno je da se manipulira podacima, jer se radi o tome da se ne uračunava snmrt pri porodu. Još jedna kapitalistička obmana, a po svemu sudeći i na stranicama WHO-a će se uskoro podatak promijeniti, jer nemojmo zaboraviti H1N1 i famozno cijepivo!
I još nešto, svatko od nas tko je 1990 bio svjesno biće, moga o je do tada na trafici kupiti Gadafijevu "Zelenu knjigu" za tadašnjih 10 dinara (0,75 EUR, tj, 1,5DM), u kojoj stoje intresantne teze o tzv. demokraciji i obmani "narodnih zastupnika", koji u parlamentu zapravo zastupaju interese stranaka, plaćenih od korporacija, umjesto interese naroda koji ih je izabrao)
Tko ima oči neka vidi!,a za ostale tu je nova sezona Big Brothera!
- 21:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.03.2011.

Sudac u službi vlade

Bliže se izbori, pa se očito bude i neki spavači. Eto, jedan od njih očito je navodni "karizmatik" Zlatko Sudac, ma šta značilo ovo "karizmatik" značilo. Već sam u nekoliko navrata pokušao analizirati fenomen ovog čovjeka, no svaki me puta još više iznenadi njegovo djelovanje. Naime, nije prvi puta da Sudac nešto gukne u političke svrhe. Zadnji njegov ispad bio je tijekom predsjedničke kampanje, kada se otvoreno zauzeo za Bandića, samo zato što je ovaj deklarirani katolik. Tada je postalo sasvim razvidno da je baš kao i većina vjernika, osoba koja umije pročitati samo etiketu, a ono što se iza nje krije zapravo ga i ne zanima.
Ovoga puta Sudac si je dao za pravo braniti Jadranku Kosor i izricati o njoj hvalospjeve o nekakvoj čistoći duše, samo zato što je ona slala branitelje na njegove tečajeve "Duhovne obnove", i to zamislite - na račun poreznih obveznika! Dakle, ponovno je jedino mjerilo procjene Zlatka Suca zapravo njegova vlastita taština. Svaka opcija koja se usudi posumnjati u njegova Boga ili ono što on radi, zapravo ne može biti prihvatljiva.Neprihvatljiva je čak i ako uspoređujemo Ivu Josipovića sa Milanom Bandićem, jer deklarativno kršćanstvo Bandića ima veću težinu od cjalokupne osobnosti Ive Josipovića, čak i ako Bandić uopće nema osobnost.
Interesantno je da se takva osoba može uzdići do, doduše slabo definirane, razine koja je u društvu prihvaćena pod terminom karizmatik. Što je tada zapravo karizmatik? Meni se to sve više čini kao da se radi o sinonimu za "vjerski fanatik".
Dodatno pitanje je tko je kriv za pojavu tzv. karizmatika u društvu? Je li to pojava stohističkog karaktera ili je to produkt socijalno-ekonomskih promjena poput tarota i sličnih gluposti, ili možda čak proizvod nekih interesnih skupina koji pomoću njihove karizme (čitaj fanatizma) manipuliraju masama skrećući pozornost sa bitnih stvari (kao što je pljačka države)?

Večernji list
- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #