Ateizam

Silovanje prirode

Promatrajući ovo naše nihilističko društvo, svakim se danom čudim nekim novim pojavama. Danas, kada deklarativno postoji temeljno ljudsko pravo na vlastito mišljenje, ljudi se sve manje usuđuju razmišljati svojom glavom. Nekada se stavovi nisu iznosili radi reprasije, a danas nikome niti ne pada na pamet misliti svojom glavom radi društvene stigmatizacije.

Danas ću se zato osvrnuti na licemjerje ovog našeg, šatro solidarnog društva u smislu odnosa prema potrazi za nestalom Antonijom Bilić., jer ja nisam novinar i nemam urednika.
Da se odmah razumijemo, dokazi se moraju naći kako bi se zločincima odaslala poruka da se za najteža kaznena djela ne može proći bez kazne.
No, ovdje se radi o mazanju očiju javnosti i o agresivnoj devastaciji prirode i ostalih resursa (uključujući financijske), a da ne postoji plan i odgovornost za postupke. Ovo meni liči na svojevrsni palež tuđe zemlje, na koji nitko niti ne misli prigovarati, jer je opravdan "višim ciljem".

Naime, prije svega ovo je prva potraga ovakve vrste, no ne radi se o prvom nestanku osobe. Znači li to da u ovoj državi ne postoji planirano djelovanje, već se takve akcije moraju dešavati stihijski? (u ovom slučaju inicirane od strane obitelji žrtve). Upravo u takvim se slučajevima donose odluke bez prethodne analize, pa se neka budala sjeti: "Hajdemo isušiti jezero!" (jer to još nismo radili), a ostatak raje koji fanatično traga za sobom u ulozi "spasitelja" oduševljeno kaže: "Može!"
I tako se isuši jezero sa svim svojim eko-sustavom; ribama, školjkama, rakovima, žabama, zmijama i ostalim bićima koje dolaze na pojilo, a da se zapravo to uradi bez pravog razloga. I sve se to zapravo podržava u društvu, jer cilj opravdava sredstvo, pa makar se on i ne postigne.

Nitko se niti ne usuđuje reći da se radi o klasičnoj devastaciji prirode, za koju će trebati možda i deseci godina da dođe na svoje, jer onaj tko bi to rekao bio bi okarakteriziran kao bezosjećajan, kao da se očekuje da će se nesretna djevojka na eventualno naći živa na dnu jezera.
Sjetimo se samo kako su poginuli vatrogasci na Kornatima gaseći makiju i travu (granje i trava vrijedno 9 života), a danas se radi sumnje da se u njemu nalazi mrtvo tijelo, isušuje jezero (neusporedivo vrjedniji eko sustav). Neka mi oprosti tko misli drugačije, no nisu mi jasne referentne vrijednosti ovog društva, tj. sumnjam da one uopće postoje.

Osobno mislim da se tako agresivno, kako s krenulo sa isušivanjem jezera, trebalo krenuti u izmjene međunarodnih ugovora o izručavanju.
Da stvar bude bolja, smatram da Paravinja nesratnu djevojku uopće nije bacio sa nikakvog mosta. Naime, njegovo zaustavljanje na svim mostovima liči na klasični mamac, a on je imao vremena djevojku prodati u roblje (što mislim da je manje vjerojatno radi njegovih evidentnih sklonosti), ili je negdje stotinama kilometara dalje zakopati.
U to sumnjam već dulje vrijeme, no danas kada sam pročitao kako Paravinja povlači priznanje, gotovo da sam u to siguran.
Ipak, treba uzeti u obzir tko sve radi u policiji, koliko je tamo kupljenih diploma, nećaka, stričena i ostalih, a netko bi trebao i odrađivati posao.
Glavno da se lako donose odluke o isušivanjiu jezera na temelju iskaza bolesnika koji cijelo vrijeme vuče policiju za nos, kao da se radi o prolijevanju čaše Jane bez mjehurića.

Pogledajte galeriju (obratite pažnju na školjke)

P.S. Manje agresivne metode iziskuju kreativnost, a i nisu razumljive većini glasača, koji bi trebali na izborima pozdraviti devastaciju prirode u svrhu zaštite sigurnosti mrtvih gređana (jer na dnu jezera ljudi ne mogu preživijeti).