Sve za naf...,ovaj slobodu!
Iako znam da su neke teme nepopularne, osobito u "modernim" zajednicama gdje se mnogo više od samokritike njeguje destruktivan odnos prema bilo kakvom tipu organiziranosti koji nije u skladu sa sveprisutnom društvenom dekadencijom (pod krinkom demokracije ma što ona bila ili trebala biti), ipak ću se o ponovo svrnuti na rat u Libiji.
Čitajući novine ovih dana nisam se razočarao u plaćenike, jer o njima nisam niti imao neko bolje mišljenje (ovdje ne govorim o vojsci, već Jandrokoviću i sličnima), već u novinare.
Nevjerojatno je sa kolikom se lakoćom usvajaju neki termini, koji su u najmanju ruku slabo definirani, a uz to oni koji ih tako lako koriste uopće nikada nisu promišljali o njihovom smislu, već su ih prikačili u svoj žargon, baš kao što Jadranka prikači prigodni broš. Evo jedan od takvih termina je "diktator". Nije mi jasno što znači ta riječ u glavama onih koji je koriste. Ja sam svjestan da je diktator svaki onaj državnik koji se opire neo-liberalnom tipu kapitalizma kojeg promiče i oružjem brani NATO (čitaj SAD). U riječnicima stoji drugačije, no to samo znači da oni koji ga koriste nemaju nikakvu moć prosudbe.
Tako je recimo diktator (ili bar graniči s tim pojmom) Hugo Chavez samo iz razloga što je utjecao i referendumom promijenio ustav, tako da on sada ne ograničava broj predsjedničkih mandata. E sada neka mi netko objasni što je tu nedemokratsko, kada će predsjednika birati njegov narod. Nije li mnogo nedemokratskije narodu reći "više ne možete birati onoga kojeg biste najradije izabrali, već ćemo vam ponuditi neke nove kandidate" (od kojih će bar jednoga instalirati anerikanci, i baš je to pravi razlog što se mora birati novi predsjednik). Zar je demokratski reći narodu da jedino ona osoba za koju bi oni glasovali nema pravo kandidature na izborima, ali zato imaju svi drugi.
Eto, za ilustraciju sam naveo ovaj apsurdan primjer sa "demokratski" određenim brojem predsjedničkih mandata, no takvih je primjera tisuće.
Eto, i Obama je javno rekao da je njihov cilj svrgnuti Gadafija, no to se borbenim avionima čini u cilju svjetskog mira i na korist građana diljem svijeta. Doći će i tamo demokracija i živjeti će se divno, baš kao što se živi u Afganistanu i Iraku, a Saveznici će se proglasiti prije svega moralnim pobjednicima. Ja sam ipak na Putinovoj strani kad ovaj tvrdi da su to zapravo križari neoliberalnog kapitalizma, koji su došli po naftu, kao što kaže Borisov.
Ono što začuđuje je i činjenica koliko su filmovi i video igre promijenili svijet i u ljudima ubile zadnju trunku suosjećanja. Gledam jučer na TV-u nekog britanskog časnika i ovaj priča o performansama aviona koji mogu ovo i ono. Pa čovječe, pomislih, dolje su ljudi. Dolje su djeca poput tvoje i žene koje plaču baš kao što bi plakala i tvoja kad bi joj netko srušio dom, koji si ti napravio za nju i njih. Dolje su ljudi kojima ti unosiš kaos i rušiš sve ono što su stvarali desetljećima, rušiš sva pravila odgoja i obrazovanja koja su učila njihova djeca ne bi li postali ljudi. Ali ne, u glavi tog čovjeka je samo: Mission failed, Mission completed, Repear, Game over itd. Totalno otuđenje. BTW. Čovjek zacijelo ide u crkvu i moli Boga milost za svoju obitelj.
I na kraju, ono što bi se moglo dogoditi i što zapravo priželjkujem:
Noćas pobunjenici nisu "kapitalizirali" saveznične napade, što mi sve više sliči ratu između Sovjeta i Afganistana, no u ovoj priči s druge strane nema CIA-e. Pobunjenici se najvjerojatnije polagano svrstavaju na stranu vlade, no ne iz straha, već zato što uviđaju izdaju i agresiju na svoju zemlju. Vjerojatno polagano na vidjelo izlaze interesi kvazirevolucionara koji su za revoluciju primili novac i obećanja, a za uzvrat izdali vlastiti narod koji, budimo iskreni, živi europske materijalne standarde u Africi. Tako su živjeli i Iračani, a danas znamo kako žive.
U tom slučaju postati će sasvim razvidno, čak i onima sa slabijom moći rasuđivanja, da se radi o klasičnoj agresiji radi nafte, te će u tom slučaju i UN morati povući rezoluciju, kako bi prikrio svoje veze kojima je poput marionete vezan za američku politiku. Ipak, i u tom će slučaju UN izgubiti dio kredibiliteta,kojeg i onako ne zaslužuje.
|
